Uvijek se nekako uznemirim kad čujem riječ ponos. Obuzme me bujica emocija, a nad glavom se stvori onaj ogroman upitnik.
Ljudi se ponosom svakodnevno razbacuju i u svakoj drugoj diskusiji na popularnom Facebooku, kad krenu teme muško-ženski odnosi, nađe se neki alfa mužjak/ženka koji počne priču kako on/ona ne da svoj ponos?! Citiram: “Ja ne dam preko sebe pa makar umrla, neću iz inata!”. Mislim si – ha???
I sad se uhvatim kako bih baš voljela saznati što je za njih ponos. Čitam ta međusobna nadmudrivanja (da ne kažem pre*ebavanja) i shvatim da ljudi miješaju PONOS i DOSTOJANSTVO. Biti dostojanstven je poželjna osobina – to je naše pravo na poštovanje i etički odnos od rođenja. Zapravo, kako ljudi u istu rečenicu mogu staviti dvije tako suprotne riječi: ljubav i ponos, obitelj i ponos, prijateljstvo i ponos…? Oni preponosni likovi drže se uspravno iz straha da se ne slome ili popuste, dostojanstvena osoba ne plaši se da će se slomiti jer nije ni kruta ni ukočena. Njeno ponašanje je vrijedno poštovanja i obećava da ćemo i mi biti tako jednako tretirani.
Prema nekim definicijama stoji da je ponos poštivanje samog sebe “u cjelini”; za mene je ono umišljena vrijednost. OK, znam da sam sad u problemu, jer vjerojatno stručnjaci za takve definicije imaju prednost ispred mog krhkog znanja, ali gdje sam ono stala… aha… znači li to da ne želimo određenim postupkom odustati od svog veličanstvenog lika i djela ili…? Ako bi uvijek sve promatrali iz svoje perspektive, vjerojatno bi nas nazvali egocentričnima ili da imamo kompleks Bogova. No, dobro, ako mi baš dođe neki novi Napoleon Bonaparte ili novi veliki monarh-egoist, koji uvodi foru milošću Božjom, perzijski kralj Darije i krene s rečenicom: “milošću Božjom izabrani i vazda uzvišeni car”, onda bih ga možda i shvatila te se vratila bar u 1769. godinu. S obzirom da je 2012. godina i vazda uzvišeni carevi su završili, hajde da riješimo tu vječitu dilemu oko ponosa.
U međuljudskoj komunikaciji ponos stvara nerazrješive konflikte – dva ponosa se ne mogu nikad priznati. Također sprječava usvajanje stvarnih vrijednosti pa ponosna osoba ne može napredovati i razvijati se. Takvi doživljavaju sebe kao nekakvo apsolutno mjerilo i apsolutne vrijednosti same po sebi. Hahaha, sjetim se odmah legendarne rečenice jednog, sada već nebitnog: “Tako je jer JA tako kažem!”. Koja faca 🙂
Na virtualnim društvenim mrežama postoji nekoliko opcija: a) izbriši; b) ne primaj obavijesti; c) blokiraj. Na žalost, u stvarnom životu te opcije su ponekad neostvarive, iako bi voljela “napuhance“ izbrisati jednim klikom iz svog života. Od napuhanaca jedino volim buhtle i to one s čokoladom. Još kao dijete sam shvatila da se do Neba ne podižu napuhani baloni nego oni punjeni nekom posebnom kemijom. Ja ju zovem ljubav.
Čovjek vrijedi onoliko koliko vrijede njegova djela, a to znači da vrijednost čovjeka nije apsolutna nego se stalno stvara ili uništava njegovim postupcima. Poštovanje se zaslužuje. Ponosni moji napuhanci ne kalkulirajte previše u odnosima, spustite taj (po)NOS jer bolje zbog ljubavi izgubiti ponos nego zbog ponosa ljubav.
U trenucima kad moraš igrati igrice, kalkulacije u odnosu i državno prvenstvo u nadmudrivanju dovoljno govore o ozbiljnosti aktera u konverzaciji. Prekomjeran ponos odraz je sitne duše, kaže Sergejevič Turgenjev.
P.S. Ostavljam vam recept za odlične NAPUHANCE i njih valja pojesti. Sastojci: 10 dg brašna, 12 g suhog kvasca, žlica maslinovog ulja, pola žličice soli, 4,5 dl tople vode.
Presijte brašno u posudu u kojoj ćete mijesiti. Dodajte kvasac, ulje, sol i na kraju dolijevajte toplu vodu i lagano mijesite. Tijesto mora biti meko, elastično i odvajati se od stjenke posude! Prekrijte posudu prozirnom folijom i stavite ju na toplo da tijesto poveća volumen, nekih 30-45 minuta. Kad je tijesto povećalo volumen, promijesite ga lagano. Po potrebi dodajte malo brašna ako vam se lijepi za ruke i istresite ga na radnu podlogu posutu brašnom.
Tijesto podijelite na 12 hrpica. Svaku oblikujte u finu lopticu i stavite sa strane. Prekrijte ih toplom krpom i ostavite nekih 5-10 minuta. Zatim svaku razvaljajte tanko u krug i stavljajte ih u veliki lim za pečenje obložen papirom. Stat ce vam četiri kruga. Sad zagrijte pećnicu na 250 stupnjeva i pecite 10-12 minuta. Obavezno pratite tok pečenja jer svaka pećnica nije iste jačine! Dobar tek! 🙂
