Pitanje čitateljice:
Imam seksualni problem, u vezi sam koja je dosta ozbiljna i traje unatrag oko dvije godine. On je nešto mlađi od mene i jako je zainteresiran za odnose, u početku kao i ja, no unatoč mojoj želji se događa da se prije i tijekom odnosa nedovoljno uzbudim ili se u jednom trenutku “ohladim” i trebalo bi mi da krenemo od početka, dok je moj partner blizu orgazmu ili ga je već doživio. Ranije se to nije događalo a sad skoro redovito. Vidim da sam zbog toga sve manje zainteresirana za odnose, uhvatim se da izgovaram isprike koje ne stoje. Kod ginekologa sam redovita i sve je u redu, s njime mi je bilo neugodno otvarati tu temu. Kome bi se trebala obratiti i ima li smisla?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Kod vas se očito radi o nekoj vrsti poremećaja u realiziranju seksualnosti i orgazma do kojeg dolazite otežano. Nedostaju nam mnogi detalji koje bi se u spolnoj “anamnezi” pitali da se upoznamo s vašim tipom seksualnosti i problema. To su pitanja koja se tiču vaše osobnosti, slike o sebi kao i kvalitete odnosa s dotičnim partnerom, koliko je povjerenje, potreba za nadzorom i općenito koja vam je uloga u odnosu na njega; pa pitanja koja se tiču prethodnih seksualnih iskustava kao i podataka iz vašeg osobnog razvoja. Također su važni podaci o kulturi dozvoljenog ponašanja, podatak o mogućnosti dosizanja uzbuđenja bez i s partnerom, kvalitete orgazama, eventualna bolnost koja se javlja tijekom odnosa… Od značaja je i opće zdravstveno stanje, ginekološke i endokrine promjene kao i postojanja nekih poremećaja ili uzimanja lijekova, alkohola ili droge.
Poremećaj spolnog zanimanja ili poremećaj nadražaja ili poremećaj orgazma…?
Današnja klasifikacija poremećaja u ženskoj spolnosti nam donosi nekoliko kategorija: kod manjka uopće interesa, želje i fantazije o seksualnoj aktivnosti govorimo o poremećaju spolnog zanimanja; to je odijeljeno od poremećaja nadražaja kad prethodno postoji ali se problemi javljaju na putu uzbuđivanja u normalnoj seksualnoj igri. Izdvajaju se kategorije gdje su prethodna dva koraka prisutna ali orgazam nedostaje (poremećaj orgazma) i ne može se dostići uobičajenim (ili nikakvim) odnosom. Izdvojena je kategorija vaginizma kod koje je uslijed nevoljnog grča mišićja onemogućena penetracija i dispareunije kad postoji bolnost u odnosu s penetracijom.
Statistika i pitanje normalnosti
Možda je utješan podatak da skoro polovica žena tijekom života doživi neki period s poteškoćama u ostvarivanju seksualnog užitka. Velika je rasprava, slično kao za slučaj “psihijatrizacije” homoseksualnosti koja je ipak stvar prošlosti, da li je potrebno da se poremećaji orgazma – aseksualnost općenito – psihijatrijski označuju kao poremećaji ili je to varijanta normalnog ponašanja ljudi. Vjerojatno je (kao kod mnogih prijepora) istina negdje između, pa bi mogli ustvrditi da postoje manjinske varijante normalnog ali i da vrlo česta pojava među ženama može biti označena poremećajem kad donosi značajnu smetnju normalnom životu.
Da li treba i što učiniti?
Seksualni problem dokazano utječe na raspoloženje, na zadovoljstvo života i na sliku o sebi, utječe na partnera i okolinu, a to ponovno utječe na seksualnost u negativnom smislu. Tako nas problem “zabetonira”. Nije lako pokrenuti se i početi prekidati taj začarani krug. Štošta može pomoći i ispravno je upravo tako i postupiti: krenuti s više strana.
Na prvo mjesto bih stavio razgovor sa sobom, pa onda s partnerom, sve ako ga je bilo i ranije. Mislim da ne treba stati pričati, osobito istražujući ono što valja – a ne ono što ne valja – u jednom i drugom partneru. Odlazak specijalistima koji mogu pomoći treba također staviti visoko na listi potrebnih radnji. Osigurajte se da li je kod vas možda od utjecaja neko tjelesno stanje ili hormonalni poremećaj. Savjetujte se s (po mogućnosti seksualnim) terapeutom s kojim možete naučiti nešto novo i bolje se nositi s “onim starim“. Poslužite se bez srama s raznim pomagalima koje se danas nude, kao i s farmaceutskim pripravcima koji mogu pomoći.
