U današnjem ritmu života prilično je jednostavno zaboraviti sebe i biti izvan sebe. Takvo stanje nas ne ispunjava i što god postigli i imali izvana, ne postižemo unutarnje ispunjenje. Međutim, postoje načini kako se vratiti sebi, a jedan od njih je meditacija.
U današnjem
ritmu života prilično je jednostavno zaboraviti sebe i biti izvan sebe, jer
ritam života je ubrzan i pretrpan podražajima i informacijama izvana. Tako je
naša pažnja zaokupljena onime što se događa izvan nas i ako dozvolimo da se to
stalno događa, zaista budemo “izvan sebe”.
Kao da živimo na površini samih sebe,
nepovezani sa svojom suštinom i pravom biti. Takvo stanje nas ne ispunjava i
što god postigli i imali izvana, ne postižemo unutarnje ispunjenje.
Međutim,
postoje načini kako se vratiti sebi. Jedan od načina je meditacija. Naravno,
postoje mnoge vrste meditacije, ali ona koju ću ovdje spomenuti je
meditacija svjesnog promatranja.
Meditacija svjesnog promatranja
Ugodno se
smjestite u polulotosov položaj ili sjednite u stolicu (uspravne kralježnice,
dlanova opuštenih u krilu, oba stopala su na podu u širini kukova). Kod ove
meditacije nije toliko važno biti u
savršenom položaju, već u onome koji nam je ugodan, kako bi mogli promatrati
procese koji se odvijaju.
Započnite s
promatranjem/osluškivanjem okoline. U ovom slučaju okolinu promatramo
zatvorenih očiju, odnosno više ju osjećamo i promatramo unutarnjim okom.
Definiramo zvukove, mirise, temperaturu zraka i sve ono što nas okružuje u
sadašnjem trenutku.
Postajemo
svjesni okoline u kojoj se nalazimo.
Zatim pažnju
prebacujemo na promatranje svojeg tijela. Skeniramo tijelo od glave do stopala
i vidimo postoji li nekakva senzacija koja je prisutna (napetost, opuštenost,
bol, svrbež, trnci, hladnoća, toplina…). Tako postajemo svjesni svojeg prvog,
najopipljivijeg sloja – fizičkog tijela. Na taj način se polako počinjemo
vraćati sebi.
Promatrajući
vlastito tijelo spoznajemo da postoji tijelo i onaj koji promatra tijelo. A tko
smo pravi mi?
Što je naša bit?
Zatim isti
proces ponavljamo s mislima i na kraju s emocijama. Tako promatrajući
dijelove sebe, shvaćamo da mi nismo niti tijelo, niti misli, niti smo emocije. Na taj način približavamo
se promatraču unutar sebe, odnosno svojoj biti. Ta bit je uvijek mirna, sve
promatra i ništa ne sudi. Vrlo je ugodno i regenerirajuće biti povezan s tim
dijelom sebe. Kada promatramo i djelujemo iz tog dijela sebe svijet izgleda
potpuno drugačije i osjećamo da se ne moramo boriti već tečemo sa životom. Tada
živimo iz dijela sebe koji je na potpuno drugačiji način povezan sa svime što
ga okružuje, osjeća se dijelom cjeline, a ne jedinkom koja je izdvojena od
svega ostalog.
Živjeti iz
svojeg središta i svoje prave prirode je stanje koja većina ljudi nesvjesno
traži izvan sebe (kupujući stvari, realizirajući projekte, ostvarujući odnose), ali tu dubinu ispunjenosti, ljubavi i mira možemo osjetiti jedino kroz
vezu sa samim sobom, sa životom unutar nas. To je naša bit. Mi smo život koji
se manifestira u beskonačno mnogo oblika.
Promatrati
svijet iz svojeg središta, iz svoje biti je najveće blagostanje koje možemo
postići.
