Rana amniocenteza je najstarija i najčešća invazivna metoda prenatalne dijagnostike. Amniocenteza se najčešće radi između 15. i 18. tjedna trudnoće, a rezultat pretrage gotov je nakon 4-6 tjedana.
Ukoliko se učini rana amniocenteza od 12. – 14. tjedna trudnoće, tada je zbog većeg broja i viabiliteta fetalnih stanica rezultat obrade moguće dobiti ranije (za 7-10 dana), ali viši rizik spontanih pobačaja iza zahvata je razlog zašto ta rana aspiracija plodne vode nije zamijenila klasičnu ranu amniocentezu. Amniocenteza se danas redovito radi uz navođenje ultrazvukom, slobodnom rukom ili vođenom iglom. Na žalost, ni navođenjem ultrazvukom, ni zaobilaženjem posteljice, ni iskustvom operatera, ne može se učestalost spontanih pobačaja iza zahvata smanjiti ispod 0,5-1%. Fluorescentna in situ hibridizacija (FISH), bojenje kromosoma 21, 18, 13, x i y fluorescentnim bojama, primjenjiva u interfazi, vjerojatno će zamijeniti dugotrajnu i skupu kulturu fetalnih stanica. Vjeruje se da će unapređenjem metoda neinvazivnog probira, upotrebom integriranih ranih testova biti moguće prepoznati gotovo sve visokorizične trudnoće i invazivnu proceduru vršiti samo u strogo selekcioniranih trudnica. Na taj način bit će moguće izbjeći komplikacije u velike većina trudnoća i smanjiti broj zahvata na oko trećinu dosadašnjih.
Rana amniocenteza u blizanačke trudnoće ima veći rizik komplikacija iza zahvata i za majku i plodove iz tehničkih razloga i potrebe multicenteze. Kod planiranja zahvata pri genetskom savjetovanju mora se dodatno informirati roditelje o mogućim komplikacijama i implikacijama mogućeg patološkog nalaza. Rana amniocenteza izvodi se između 15. i 18. tjedna. Prije amniocenteze učini se biometrija, strukuralna analiza plodova, odrede ležišta posteljica, septum, te kolekcija amnijske tekućine. Izaberu se prikladna mjesta punkcija i obilježe na koži trbuha. Pod navođenjem UZV uđe se iglom od 20 gauge u jednu od amnijskih šupljina i aspirira potrebna količina amnijske tekućine. Ne mijenjajući položaj igle injicira se u amnijsku šupljinu 1-3 ml indigokarmina. Postupak se ponovi iznad unaprijed označenog mjesta na trbuhu, iznad druge amnijske šupljine. Ako je aspirirana amnijska tekućina obojena indigokarminom, znak je neuspjelog pokušaja amniocenteze i punkcija se još jednom ponovi. Trudnice se hospitaliziraju 24 sata, monitoriziraju i primijeni se preventivna (ili terapeutska) tokoliza. Po potrebi ordinira se Rh profilaksa.