Danas postoji mnogo rješenja za staračku dalekovidnost: od običnih i progresivnih naočalnih leća, preko najnovijih dizajna kontaktnih leća do operativnih zahvata. Nažalost, ovako velik broj rješenja znači samo jedno: još uvijek ne postoji način ispravljanja kratkovidnosti koji bi zadovoljio većinu osoba s ovim problemom.
Prezbiopija ili staračka dalekovidnost je pomalo nespretan izraz za
postupno slabljenje vida na blizinu kod svih osoba starijih od 40 godina. Kod
dalekovidnih osoba može nastati i ranije, dok kratkovidni često primjećuju kako
im se vid na blizinu izoštrava nakon što skinu naočale ili kontaktne leće.
dalekovidno oko
Zbog sve mutnije slike na blizinu, prezbiopi imaju potrebu za odmicanjem
predmeta kako bi ga izoštrili pa se ovo stanje naziva i „sindrom kratkih ruku“. Razlog tome je očna
leća koja s godinama postaje manje elastična čime oko gubi mogućnost
akomodacije, odnosno prilagodbe dioptrije za gledanje bliskih predmeta.
Postupno starenje zbiva se i u nitima i mišićima oko leće što dodatno pogoršava
ovo stanje.
Najstarije rješenje za prezbiopiju su naočale s jednojakosnom dioptrijom
za gledanje na blizinu. Ovo rješenje je, financijski gledano, najisplativije te
ga i danas koristi velik broj ljudi. Međutim, potreba za učestalim stavljanjem
i skidanjem ovih naočala pri radu na blizinu i gledanju na daljinu može postati
naporna.
Porast svakodnevne upotrebe računala i potrebe za još jednom dioptrijom
koja bi izoštrila zaslon računala na tzv. srednjoj udaljenosti doprinijela je
popularnosti tzv. progresivnih, odnosno multifokalnih, naočala. Progresivna naočalna leća izbrušena je na
način da postoji postupan prijelaz od dioptrije za daljinu do dioptrije za
blizinu.
Osobe kojima se ne sviđa ideja o nošenju naočala nakon 40-te mogu
odabrati multifokalne kontaktne leće. Mekane multifokalne leće rade na kompromisnom
principu „simultanog“ gledanja na blizinu, srednju udaljenost i daljinu pri
čemu mozak mora odabrati sliku koja mu odgovara. Osobe koje se ne mogu
priviknuti na postojanje više dioptrija odjednom mogu „profitirati“ nošenjem
multifokalnih tvrdih plinopropusnih leća. Ove leće pomične su na oku, pa se pri
gledanju na blizinu gleda kroz različito područje leće u odnosu na gledanje na
daljinu. Nedostatak ovih leća je početni period privikavanja od otprilike dva
tjedna.
Danas postoji velik broj kirurških postupaka ispravljanja prezbiopije. Tako
je tijekom operacije mrene moguće ugraditi multifokalnu intraokularnu leću.
Ove
leće rade na principu sličnom simultanom principu kod mekanih kontaktnih leća.
U posljednje vrijeme na tržištu su se pojavile i tzv. akomodacijske
intraokularne leće koje bi trebale oponašati prirodnu akomodaciju.
Brojni su i pokušaji ugradnje više dioptrija na površinu oka uz pomoć
laserske refrakcijske kirurgije za prezbiopiju. Kod dijela prezbiopa vrlo je
uspješna tzv. monovision metoda, prilagodba jednog oka za gledanje na
daljinu i drugog za gledanje na srednju udaljenost ili blizinu.
Kod svih navedenih postupaka vrlo je važan individualan pristup, jer se
niti jedan postupak ne može uspješno primijeniti kod svih osoba sa staračkom
dalekovidnošću. Nadamo se kako nećemo predugo čekati da velika ulaganja u
navedena tehnologije konačno riješe ovaj problem.
Foto: Accuvision, UK
