Ranije smo naveli da se aritmije dijele u dvije velike skupne – na aritmije koje su posljedica poremećaja u stvaranju srčanih impulsa i na one koje nastaju radi smetnji normalnog provođenja srčanih impulsa duž provodnih putova.
Posljedica ove druge
velike skupine su povremeni izostanci u stvaranju srčanih impulsa ili smetnje i
prekidi u provođenju normalno nastalih duž provodnog sustava. Srčani impulsi se
normalno stvaraju u desnoj pretklijetki u tzv. predvodniku srca ili sinusnom
čvoru odakle se provodnim putovima (poput električnih vodova) ravnomjerno šire
po cijelom srčanom mišiću u pravilnom vremenskom slijedu. Rezultat urednog
stvaranja i provođenja srčanih impulsa je ritmično ispumpavanje krvi iz srčanih
šupljina u aortu, a iz nje u ostatak tijela do najmanje stanice brojnim velikim
i malim arterijama, arteriolama i kapilarama.
Ukoliko izostane normalno stvaranje srčanih impulsa u
sinusnom čvoru, uskaču niži centri koji preuzimaju vodstvo srčanog ritma.
Smješteni su i anatomski i u “srčanoj hijerarhiji” ispod sinusnog
čvora, no nižih frekvencija u odnosu na sinusni čvor. Prvi takav “rezervni”
centar se nalazi se na granici između desne pretklijetke i klijetke, a
slijedeći, još niži, u mišićnoj pregradi između desne i lijeve klijetke. Što je
razina smetnji provođenja ili prekida u provođenju srčanih impulsa niža od
prirodnog predvodnika sinusnog čvora, to je značajnija i opasnija. Manje opasne
posljedice navedenih poremećaja mogu biti tek kašnjenja normalnog slijeda
srčanih kontrakcija (tzv. AV – blokovi nižeg stupnja i blokovi grana – desne i lijeve), bez značajnijih poremećaja
istisne funkcije srca. One najopasnije dovode do značajnog usporenja
kontrakcija srčanih klijetki (kod totalnog AV – bloka ili izostanka stvaranja
impulsa bez “uskakanja” rezervnih centara vodiča) čime se smanjuje
količina ispumpane krvi iz srca s posljedičnim smanjenjem koncentracije kisika.
Najosjetljiviji organ na smanjenje kisika je mozak. Da bi se očuvala njegova
funkcija, krv se iz ostalih dijelova ljudskog tijela preusmjeruje k njemu. To
može dovesti do oštećenja tih organa. No. kada ni to nije dovoljno, nedovoljna
opskrbljenost mozga kisikom trajanja duljeg od 4 sekunde (kod nekih i kraće) dovodi do gubitka svijesti. Ako već sam
gubitak svijesti ne prouzroči teže i trajnije posljedice na sam mozak i druge
organe, sam pad može biti, poglavito kod starijih, uzrok nezgodnih prijeloma (ručni zglob ili kuk).
Zbog toga svaka pojava “crnila” pred očima (omaglice)
kod srčanih bolesnika, poglavito kod onih koji se liječe zbog aritmija i
smetnji provođenja i koji znaju za svoje bolesti, no i kod starijih osoba koje
ne znaju da su bolesni i ne osjećaju poremećaje u srčanom ritmu, zahtijeva
neizostavni, što je moguće prije, posjet kardiologu. Ponekad već samo snimanje
standardnog 12 – kanalnog EKG – a u mirovanju može biti dostatno da se postavi
dijagnoza i započne liječenje, no najčešće se dijagnoza postavlja tek u nalazu
24 – satnog dinamičkog EKG holtera pažljivom analizom. Na temelju dobivenih
podataka se odlučuje o najboljem načinu liječenja – lijekovima ili u
indiciranim slučajevima ugradnjom elektrostimulatora srca ili pace makera.
