Pitanje čitateljice:
U zadnje vrijeme mi se često javljaju jako slični snovi u kojima mi uvijek netko ili nešto prijeti, a ja se ne mogu pokrenuti i samo gledam u pod ili kao da se pravim da nisam tu. Takvih se snova sjećam iz mladosti, čini mi se da su bili česti, a sad se opet nekoliko mjeseci ponavljaju (imam 35 godina). Treba li tome pridavati neko značenje ili je to samo san?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
To je samo san…
Kad kažemo da je to samo san, kao da želimo umanjiti mogući značaj sna koji “strši” u našoj svijesti, a možda se na taj način tješimo jer nas sadržaj sna straši. Sjećanje na san, a treba imati na umu da se većine snova ne sjećamo iako sanjamo svake noći, nas u pravilu zaokuplja na ovaj ili onaj način. Mogući razlog za ignoriranje poruke sna je i što do njegova značenja nije lako doći. Još jedan razlog za zanemarivanje vrijednosti sna je i dosta često vjerovanje da snovi predviđaju neugodne događaje. Doista su proročki snovi vrlo rijetki, a puno su češći oni koji nama samima mogu pomoći kroz to da se bolje razumijemo.
Što znače snovi?
Snovima možemo teoretski različito pristupati. Početkom prošlog stoljeća se pojavljuje psihoanaliza kao tehnika koja u svojim glavnim idejama nudi interpretaciju snova. Osnovna je ideja da je san neka vrsta kompromisa unutar nas, i to između potisnutih nesvjesnih materijala i onog što si “možemo dozvoliti” znati o tome. Tako se radnja sna naziva manifestnom radnjom sna, a ono što u našem nesvjesnom dotični san znači je latentni sadržaj sna. U psihoanalitičkom postupku se uz pomoć tehnike slobodnih asocijacija otkriva latentni sadržaj; neki elementi sna se shvaćaju kao znakovi. Freudovim konceptom u snovima tragamo za potisnutim sadržajima.
Kasnije se javljaju i druge tehnike, više ili manje srodne psihoanalitičkom načinu interpretacije od kojih treba istaknuti Jungov pristup. U njemu se prihvaćaju glavne psihoanalitičke ideje no uz to se san shvaća i kao univerzalno simboličko sredstvo koje upućuje na individualno a istodobno može biti u dodiru i s kolektivnim nesvjesnim. Te moćne slike zovu se arhetipovi, prisutne su u sličnim oblicima u svim kulturama i nemaju specifično već vrlo snažno i univerzalno značenje.
Mnoge psihoterapijske tehnike koriste na svoj način rad na snu.
Za spomenuti su i kognitivni kao i biološki modeli razumijevanja snova. U novije vrijeme se javlja teorija uvježbavanja primitivnih nagona, gdje su snovi shvaćeni kao biološka potreba za usklađivanjem, pripremom psihe za moguće opasne situacije u stvarnosti.
Kako si protumačiti snove?
Prvi je korak pripremiti se za dobro bilježenje sna. To znači imati olovku i papir blizu mjesta gdje spavamo i steći naviku zapisivanja odmah po ustajanju (odlaganje tog zapisivanja znači uvijek gubitak dijelova sjećanja). Dobro je zapisati, uz natuknice koje govore o snu, i vlastite prve asocijacije na san, ideje koje nam padnu na pamet dok smo još blizu impresije sna.
Zatim slijedi proces razumijevanja. U tom se procesu možemo ogledati sami, uz pomoć prijatelja ili nekog bliskog, i naravno s terapeutom. Ono što san ima za poručiti se u najvećem broju slučajeva odnosi na nas same i naše nesvjesne preokupacije. Ma kako zbunjujuć san i likovi u njemu bili. Nećemo pogriješiti ako pokušamo sebi dočarati ugođaj sna, ako uočimo ukupnu poruku koju slike i kontekst radnje u snu daju i pokušamo to shvatiti kao poruku vlastitog nesvjesnog.
Ugrožen, a ne može se pomaknuti?
Nemogućnost da se pokrenemo je dosta čest motiv sna. Tu su i drugi česti motivi: biti gol u javnosti, progonjenost, nespremnost na ispitu, padanje, letenje, žuriti a ne stizati, ili trčati a ne pomicati se… Taj san je k tome i ponavljajući, što znači da predstavlja neku vrstu konstantne poteškoće u našem nesvjesnom funkcioniranju i poruka je koja “želi biti uspješno isporučena“ u našoj svijesti. Čim se razumijevanje sna dovoljno poveća, on se obično prestaje ponavljati. Što može značiti taj san? Neka sanjač sam pokuša povezati, na koje vlastito ograničenje, nesigurnost, zakočenost ili nesnalaženje u odnosima može upućivati taj san o fizičkoj “nemogućnosti da se pokrene”. Oko čega u svom aktualnom životu se ne želi ili ne može odrediti ili snaći, pa se umjesto toga “pravi da nije tu”? Vjerojatna poruka ide u smjeru potrebe da se ta situacija pokrene i razvije u nekom smjeru.
O ljudskom interesu za snove i pokušaju da se oni razumiju govore i vrlo stari zapisi. Od Epa o Gilgamešu ( pred oko 3800 godina) u kojem se opisuje Gilgamešov san i njegova interpretacija, preko egipatskih hijeroglifa, grčke tradicije, biblijskih starozavjetnih tekstova koji uključuju snove, islamske tradicije, pa i tradicije dalekih kultura kao što je Kina. Svaka je velika kultura držala značajnim objasniti snove.
