Što je sindrom iscrpljenosti ili izgaranja na poslu - Ordinacija.hr

Kolumnisti i blogeri: Šum na mozgu

Što je sindrom iscrpljenosti ili izgaranja na poslu

Pitanje čitatelja:

Imam problem na poslu koji me dovodi do “ludila“. Na prvom mjestu su tu moji nadređeni koji si uzimaju slobodu da stalno kritiziraju, gotovo prema svom raspoloženju mijenjaju zadatke ili uvjete koji meni i mojem odjelu diktiraju posao. Tu se ne znam postaviti a da se pritom ne iznerviram. S mojim podređenima također imam problem, jer kao da su stalno nezadovoljni, iako se maksimalno trudim zaštititi ih i zajednički interes u poslu. Bije me glas da sam prestrog, no ja samo pokušavam ne unositi osjećaje u poslovne odnose i biti isti prema svima. U zadnje vrijeme vrlo teško podnosim pritisak rukovodećih, čini mi se da sam sve dao i da više ne mogu ništa učiniti. Moj posao mi izgleda sve besmisleniji, noću vrlo slabo spavam i stalno mislim na odnose na poslu. Da li je to burn out sindrom i što da poduzmem?

Odgovor psihijatra Igora Girotta:

Sindrom iscrpljenosti, ili izgaranja na poslu (eng. burn-out sindrom) je termin koji se proučava od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Predstavlja psihofizički odgovor na pojačan stres na radnom mjestu, nema odvojenu dijagnozu u međunarodnim dijagnostičkim kategorijama (osim sindroma iscrpljenosti) a može se pojaviti različito u različitih ljudi.

Postanak sindroma

U početku postoji kao preduvjeti – izrazit pritisak radnih zadataka, i/ili nejasnoće u granicama zadataka, i/ili konfliktna atmosfera u odnosima. S druge strane, kod dotičnog zaposlenika prethodno postoji u pravilu značajna potreba da se dokaže, da napreduje, ili da korektno obavi svoj dio posla (visoki radni moral).

Slijedeća faza je – sve zbog dojma da ne zadovoljava – da se pojedinac sve više i jače trudi zadovoljiti kriterije koji se nameću ili se čine opravdanim. Počinje zapostavljati ostale uloge u životu, posvećivati sve više vremena i truda izvršenju radnih zadataka.

Polako nastaje kroničan umor, bilo fizički, mentalni ili emocionalni. Osoba postaje udaljenija od drugih ljudi, od mogućnosti za opuštanjem i uživanjem u inače uobičajenim stvarima u vlastitom životu.

To može pratiti i pojava nervoze, frustracije i smanjene tolerancije. Sposobnost koncentracije, usmjeravanja i održavanja pažnje mogu opasti. Za posao koji je inače donosio zadovoljstvo sad ponestaje volje. Unatoč trudu – i učinak na poslu može opasti.

Sad već možemo govoriti o razvoju sindroma izgaranja.

Slijedi razvoj tjelesnih problema, bilo bolnih sindroma ili drugih psihosomatskih poteškoća (želudac, glavobolja, probava, tlak…) kod predisponiranih ljudi. Tu se javljaju i psihičke poteškoće ili poremećaji: depresivnost, anksioznost i slično. U konačnici može biti potrebno zatražiti liječničku i/ili psihološku pomoć.

Pomoć i liječenje

Što se ranije detektira razvoj sindroma, to je lakše pomoći.

Ako “na vrijeme“ detektiramo problem, u svakom slučaju pomoći će razgovor s bliskom osobom. Tek u razgovoru s drugima možemo lakše prepoznati vlastite prioritete, vrijednosti i eventualne greške u koracima. Pomoći će da ograničimo poslovne zadatke na radno vrijeme, ili bar na nužno vrijeme koje posvećujemo poslu. Također će pomoći da ograničimo vlastitu dostupnost izvan radnog vremena (mobitel, elektronička pošta). Artikulacija vlastitih mogućnosti, primjedbi i stavova na poslu također pomaže. Odmor ili putovanje koji puta pomažu. Ako se na godišnjem odmoru ne možemo opustiti – to treba biti znak alarma!

Kad se samosvijest o problemu ne desi na vrijeme, vjerojatno ćemo se morati suočiti s posljedicama na tjelesno ili psihičko zdravlje.

Gubitak ili dobitak na tjelesnoj težini, nesanica, depresivno raspoloženje i nemogućnost uživanja u običnim stvarima govori o depresivnom razvoju i treba reagirati traženjem pomoći. Slično kao što treba shvatiti ozbiljno tjelesne simptome koji možda govore o razvoju nekog tjelesnog poremećaja.

Granica u odnosima

U slučaju našeg primjera se naziru poteškoće u postavljanju granica između ljudi, bez obzira da li prema nadređenima ili onima ispod. Čini se da je problem u nekoj vrsti strogosti koja onemogućuje bolje razumijevanje i kontakt s vlastitim osjećajima kao i s okolinom, a tako i procjenom situacije koja je emocionalni kontekst odnosa.

Radi se o vještinama koje nije lako steći bez vježbe i podrške sa strane.

U tom poslu može koristiti literatura koja govori o međuljudskim odnosima, vještinama, emocionalnoj inteligenciji (npr. Daniel Goleman “Emocionalna inteligencija“).

Ordinacija.hr

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo