Hipertireoza je bolest štitnjače kod koje dolazi do pretjerane proizvodnje i lučenja hormona štitnjače T4 i T3.
Uzrok hipertireoze je, slično kao i kod hipotireoze, autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva bolest) kod koje, zbog još uvijek nerazjašnjenih razloga, dolazi do stvaranja protutijela na receptore za TSH u štitnjači (Thyroid receptor autoantibody, TRA) koji vezivanjem na sam receptor dovode do nekontrolirane stimulacije stanica štitnjače (tireocita) koje su u hiperstimuliranom stanju sposobne sintetizirati i lučiti vrlo veliku količinu hormona.
Što bi vam liječnik u četiri oka rekao o Hashimotovom tireoiditisu?
Simptomi hipertireoze
Hipertireoza se češće javlja u dobi od 20-50 godina, a iz još uvijek nejasnih razloga se oko 7 puta se češće javlja u žena.
Hipertireozu karakterizira povišena vrijednost hormona štitnjače što gotovo bez iznimke vodi do simptoma hipermetabolizma, što podrazumijeva, ubrzan rad srca, anksioznost, tremor, nesanicu, gubitak tjelesne težine, ubrzanu probavu, ubrzane cikluse kod žena generativne dobi, a paradoksalno, može dovesti i do umora, najvjerojatnije zbog iscrpljivanja energetskih rezervi organizma.
Obzirom na sve navedene simptome, bolesnicima u većini slučajeva vrlo brzo postaje izrazito teško obavljati svakodnevne djelatnosti. Također, hipertireoza vrlo često dolazi s egzoftalmusom, izbočenjem očne jabučice. Egzoftalmus se javlja zbog hipertrofije mišića i masnog tkiva koje se nalazi iza očne jabučice, a kod hipertireoze je izazvano istim protutijelom koje izaziva i samu hipertireozu, TRA.
U prošlosti, prije nego što su nam bile dostupne metode određivanja razine hormona štitnjače u serumu, bilo je izrazito teško pravilno dijagnosticirati i liječiti hipertireozu. U današnje vrijeme dijagnostika hipertireoze je značajno jednostavnija zbog dobre dostupnosti biomedicinskih pretraga, tj. određivanja serumske vrijednosti hormona štitnjače (F)T3, (F)T4, tireostimulirajućeg hormona (TSH).
Hipotireoza – što je, koji su simptomi i kako se liječi?
Već i određivanje vrijednosti TSH u serumu je dovoljna za postavljanje sumnje na hipertireozu, obzirom da kod hipertireoze vrijednost TSH pada na nulu, ali se u tom slučaju pretraga svakako mora dopuniti i određivanjem razine hormona štitnjače da se odredi stupanj disfunkcije štitnjače. Ključna pretraga u dijagnostici štitnjače koja daje konačan odgovor radi li se o hipertireozi ili o nekom drugom stanju koje dovodi do porasta razine hormona štitnjače jest scintigrafija štitnjače. Scintigrafija je s povijesnog gledišta bila prva, a dugo vrijeme i jedina dijagnostička metoda za oslikavanje štitnjače. Pojavom ultrazvuka koji je značajno precizniji u oslikavanju strukture same štitnjače, scintigrafija je zadnjih 30-ak godina zadržala dio značaja kao jedina slikovna metoda koja može sa sigurnošću verificirati uzrok pojačanog rada štitnjače.
Kako izgleda liječenje?
Liječenje hipertireoze se gotovo uvijek započinje lijekovima koje nazivamo tireostatici (metimazol i propiltiouracil), koji blokiraju enzime koji ugrađuju jod u hormone štitnjače. Na taj način lijekovi imaju dvostruki učinak, snizuju proizvodnju i lučenje hormona što ima neposredan terapijski učinak, dok usporavajući unos jod u štitnjaču najvjerojatnije na indirektan način smanjuju upalu koja uopće i generira samu bolest.
Na takav način se kod velike većine pravilno određenom medikamentoznom terapijom hipertireoza može i izliječiti. Ipak, kod liječenja hipertireoze je izrazito važno relativno često kontrolirati razinu hormona štitnjače i precizno određivati dozu tireostatika, na neki način čak i predviđati tijek bolesti u budućnosti. Hipertireoza je izrazito nepredvidljiva bolest i jedino se na takav način može kvalitetno liječiti bolesnika. Ukoliko se bolesniku čak i malo duže nastavi propisivati puna doza tireostatika, vrlo često se desni da se funkcija štitnjača u potpunosti blokira i da bolesnik završi u teškoj jatrogenoj (lijekovima izazvanoj) hipotireozi. Cilj liječenja je dovesti funkciju štitnjače u normalu, postepeno snižavajući dozu lijeka, čime se u velikoj većini slučajeva može u potpunosti izliječiti bolest.
Čvorovi u štitnjači – liječnik objašnjava koji zahtijevaju liječenje
Ipak, kod težih slučajeva hipertireozu treba liječiti kirurški ili ozračivanjem radioaktivnim jodom. Obje navedene metode rezultiraju hipotireozom, tj. usporenom sintezom i lučenjem hormona štitnjače, ali se kod težih slučajeva hipertireoze smatra da je to bolje rješenje za bolesnika jer se hipotireoza, u usporedbi s težim oblicima hipertireoze, značajno jednostavnije i uspješnije liječi.
Što u trudnoći?
Liječenje hipertireoze tijekom trudnoće je ipak nešto složenije. Tireostatik metimazol koji je u gotovo svim slučajevima lijek izbora u liječenju hipertireoze, ulazi u u fetalni krvotok preko placente, a u literaturi je opisano da može blokirati razvoj djetetove štitnjače. Zbog toga se tijekom trudnoće hipertireoza liječi propiltiouracilom koji ipak u značajno manjoj mjeri prelazi u fetalni krvotok. Hipertireoza, ukoliko se liječi na pravilan način, u pravilu ne donosi veći rizik neželjenog ishoda trudnoće. Dapače, iz kliničke prakse znamo da trudnoća čak ima i blagotvoran učinak na sam tijek hipertireoze, tako da se trudnicama mogu propisivati i niže doze tireostatika.
Dakle, kao i kod hipotireoze, u slučaju sumnje na hipertireozu potrebno je što ranije odrediti serumsku vrijednost TSH, a po potrebi i (F)T3 i (F)T4 te se s nalazom javiti specijalistu za bolesti štitnjače da se bolest uopće može potvrditi, a po potrebi i kvalitetno liječiti.
Je li štitnjača kriva što ste često umorni? Liječnik otkriva što je istina, a što zabluda
Više pročitajte ovdje.
Foto: Shutterstock
