Z. je na
umjetnu oplodnju išla pet puta. Danas ima dvogodišnju curicu. Ja sam s njom
prošla kroz dane ludila. Tako je sama nazvala sve svoje ispade (suze, smijeh,
histeriju, jadikovke…) koje je doživljavala u pripremnim fazama dok se njeno
tijelo punilo hormonskim terapijama, a mozak strahom od još jednog u nizu
neuspjeha. Njena je priča završila sretno, ali ovih je dana iznova proživjela
sve svoje patnje i strahove. Danima je visjela pred malim ekranom svađajući se (pretvaram
se u pokojnu baku koja je pričala s voditeljima Dnevnika, priznala je) sa
saborskim zastupnicima, voditeljima, novinarima, rodama… Nakon svega ostala
joj je tek gorka spoznaja da nekim drugim ljudima muke tek počinju, jer prvo
trebaju na Ustavnom sudu srušiti zakon koji ih svojom nazadnošću priječi da
pokušaju imati dijete.
Poznajem i
A. Njene je priča puno bolnija. Ona je savršeno zdrava, ali zaljubljena. Nema
dijete, jer voli svog muža i želi njegovo dijete. A on je neplodan. O da, i oni
su prošli nekoliko umjetnih oplodnji, a prije svake njega su operirali ne bi li
pronašli koji živi spermij. Odustali su i prije ovog famoznog zakona, jer im je
medicinska tortura počela razarati sve što imaju – i brak i ljubav i
materijalnu stabilnost. Kroz njenu sam priču shvatila da naši zakonodavci na
umjetnu oplodnju gledaju kao na još jednu igračku koju su poželjele žene ne bi
li stale na kraj muškoj dominaciji svijetom. A oni im, u svoj svojoj sljepoći i
bahatluku, ne žele pružiti i to zadovoljstvo teško izborenog majčinstva.
Da
je bilo tko od onih koji dižu ruku (za ili protiv, u našem Saboru gotovo da je
svejedno) prošao kroz (fizički i psihički) pakao da se njegovo dijete rodi, da
je netko do njih morao gledati svoju ženu, sestru, prijateljicu… kako to
proživljava bismo li imali restriktivni zakon, bez trunke pameti? Kao si uopće
normalna žena može objasniti da taj zakon gura liječnik – ginekolog koji i te
kako dobro zna što umjetna oplodnja radi i tijelu i duhu žene kojoj je to
zadnja nada? I kako zapravo ostati normalna (zdrava u glavi) u zemlji čija
premijerka kaže da za taj zakon nije imala vremena, a Europi je bilo važno da
ga doneseno, a za sadržaj nisu pitali?
