Ako razmišljate ovog Božića pokloniti svom mališanu ili članu obitelju kućnog ljubimca, dobro razmislite!
“Mama hoću zeku… i medu… i peseka… i ribicu…”. I onda pokleknemo te kući dolazi simpatičan mali smotuljak, ponekad s crvenom kapicom na glavi i mašnom oko vrata, u lijepoj kutijici ili samo donešen na rukama iz nekog azila ili u staklenoj posudi iz nekog pet shopa. Nažalost, ovakav blagdanski scenarij se ponavlja u svakoj prosječnoj obitelji kod nas i u svijetu.
Usprkos “ljepoti” ovakvih filmski scena, one kod nekih žešćih ljubitelja životinja izazivaju ljutnju i najčešće osude. Ipak, nije nužno da se ovakva priča loše završi jer sva odgovornost spadne na roditelje, bake, djedove čiju priču poslije veterinari slušaju u ordinaciji.
Djeca se brinu o kućnim ljubimcima u onoj mjeri u kojoj smo im objasnili koliko je pažnje potrebno pokloniti životinjama na dnevnoj bazi. Iako se tako ne čini, njihova fiziologija i ponašanje su zahtjevni, osobito ako se radi o jako mladim životinjama. Razvojni psiholozi se slažu da su roditelji i njihova informiranost ključni u prihvaćanju svake odgovornosti djeteta za kućne ljubimce.
Moramo razmisliti o vremenu koje ćemo im posvetiti, obavezama koje donose, izabrati životinju i najglavnije o prihvaćanju same životinje, odnosno jesu li u konačnici dijete i ljubimac “kliknuli”.
Izrazito je bitno djetetu napomenuti da ljubimac, primjerice hrčak, živi dvije do tri godine i da je to prilično dugo vrijeme za brinuti se o nekome, osobito ako nije tome u potpunosti posvećen. Zato najčešće završavaju kod prijatelja iz razreda ili iz kvarta. Pas i mačka žive još dulje…
Kućni ljubimci prikladni po uzrastu
Prilikom odabira ljubimca za svog mališana od velike vam pomoći mogu biti ove smjernice Američkog društva za sprječavanje nasilja nad životinjama ASPCA:
Do tri godine: Umjesto da u obitelj dovedete novog kućnog ljubimca, radije svoju bebu ili dijete na pravi način predstavite već postojećim ljubimcima. Neka se upoznaju i naviknu jedni na druge.
Tri do pet godina: Zamorci su prikladan odabir jer vole da ih se drži, rijetko grizu, a znaju zviždjeti kada su sretni ili uzbuđeni, što je pogotovo zabavno za djecu. Neka vaš mališan pomogne s hranjenjem ili nadolijevanjem vode.
Pet do deset godina: Prikladi su kućni ljubimci poput miševa, štakora ili ribica. Djeca vam mogu pomoći sa čišćenjem kaveza, no trebali bi sami razviti naviku provjeravanja ima li životinja dovoljno hrane i vode te je li kavez dobro zatvoren.
Deset do 13 godina: Vaša je dijete sada spremno za odgovornost koju za sobom povlači pas, mačka ili kunić. Može vam pomoći u hranjenju, šetnji, čišćenju kaveza ili pijeska, ali vi biste trebali na kraju svega provjeriti imaju li ljubimci sve što im je potrebno. Upišite se u školu poslušnosti – tako će vaši mališani imati sjajnu priliku naučiti sve o brizi za svoje ljubimce.
14 do 17 godina: U ovoj dobi djeca su obično opterećena mnogim izvanškolskim aktivnostima i ne mogu puno vremena posvetiti ljubimcima. Ptičice ili ribice su prikladan izbor. I zapamtite: jednog dana kada vaša djeca napuste obiteljski dom, ljubimac će ostati vama!
Vrijeme blagdana nije povoljno za poklanjanje kućnih ljubimaca jer su životinje samim mijenjanjem okoline pod stresom, a kad još kuhamo, bacamo petarde, dolaze nam prijatelji i rodbina, a mirnog kutka u kući ili stanu još nema, razina stresa se enormno povećava. To rezultira raznim problemima u obliku straha, nepovjerenja i metaboličkih poremećaja.
Poklonjene životinje češće završavaju u azilima
Napominjemo da nikako ne poklanjate ljubimce prijateljima ili rodbini. Dokazano je da osim što sigurno niste u potpunosti upoznati s njihovim životnim navikama (iako mislite da jeste), stavljate ih u jako nezgodan položaj ako se dogodi da ljubimca ne mogu prihvatiti. Misle da su vas iznevjerili, da su iznevjerili ljubimca i često puta priča završava neslavno. Ako se odlučite povesti razgovor s prijateljem o poklonu ljubimca, čitajte i mimiku lica i unutarnje osjećaje osobe – kad “ne” stvarno znači “ne”… kao kad vam prijateljica kaže da je ova šminka loša iako je trenutno imate na licu, a ona to nije primjetila. Jer ne želi iskreno reći što stvarno osjeća kako vas ne bi povrijedila.
Dokazi idu i u prilog činjenici da poklonjene životinje češće završavaju u azilima, zoološkim vrtovima i slično. Vlasnici kojima poklanjate kućne ljubimce bez da ste s njima razgovarali o tome napustit će životinju iz nekoliko razloga:
ne uklapa se u njihov ritam i stil života- ne žele dugotrajnu obavezu (u slučaju mačke ili pasa to je i do petnaest i više godina!)
- nisu u mogućnosti odvojiti dovoljno novaca za svu potrebnu njegu i zaštitu
- neki članovi obitelji skloni su alergijama, a vi to niste znali
- jednostavno, vole životinje, ali u “drugom životu” ili “prijatelj ima lijepog psa” te vam to ne znaju ili ne žele reći
- promjene životni stil ili dobe prinovu
- smanji se priljev novaca u kućni budžet
- kad je o životinjama riječ, lijepe su dok su manje, no razviju li svoj osebujni karakter u smjeru s kojim nisu upoznati, ljubimac završava izvan doma.
Na svu sreću, postoje i primjeri gdje se osoba u fazi uzbuđenja izrazito jako poveže sa životinjom pa odluči posvetiti dio života novonabavljenom ljubimcu.
Zato, emocije na stranu i razum u glavu prilikom razmišljanja o poklanjanju ljubimaca! Pustite neka ljudi sami odlučuju o nabavi kućnog ljubimca. Djeci objasnite sve o brizi za životinje kroz knjige, internet ili ih odvedite u azil i zoološki vrt da vide odrasle životinje, a ne malo klupko s početka priče. Također, jako je lijepo pružiti podršku azilima i udrugama kroz donacije (deka, prekrivača, hrane, igračaka…) ako niste u mogućnosti u potpunosti posvetiti svoj i život ukućana još jednom malom stvorenju.
Ako vaš ljubimac ima dodatna pitanja, slobodno ih umjesto njega postavite vi:
E-MAIL: vet.praksa@gmail.com
Foto: Shutterstock
