Debljanje nije povezano sa slatkišima, gaziranim sokovima, čipsem i sličnim grickalicama koje se mogu kupiti u školi. Tako tvrde američki istraživači, koji su sami iznenađeni rezultatima čekali s objavom zaključka čak dvije godine, jer su tražili poveznicu koja ne postoji.
Istraživači Sveučilišta Pennsylvania State su pratili školarce od kraja vrtića do završetka osmog razreda od školske godine 1998./1999. do 2006./2007. i posebno se koncentrirali na gotovo 19.500 školaraca iz istog okruga koji su zajedno pohađali peti i osmi razred.
Debljanje nije povezano sa slatkišima, gaziranim sokovima, čipsem i sličnim grickalicama koje se mogu kupiti u školi.
Brza hrana prodavala se u školama u koje je išlo ukupno 59,2 posto učenika petog razreda i 86,3 posto učenika osmog razreda, no nije zamijećen značajan poreast broja učenika u tim školama koji su se udebljali i postali preteški ili čak pretili. Štoviše, unatoč dostupnoj brzoj hrani i grickalicama, postotak pretilih ili preteških školaraca se smanjio sa 39,1 posto na 35,4 posto!
“Škola predstavlja samo mali dio dječje okoline. Ona mogu nabaviti brzu hranu i kod kuće, mogu ju pronaći u susjedstvu ili ju mogu kupiti preko puta škole. Također, mališani su prilično zaposleni u školi. Kada nisu na nastavi, moraju iči od jedne učionice do druge i imaju određeno vrijeme kada jedu. Stoga, nemaju puno prilika za jelo kada su u školi ili barem nemaju prilike beskrajno jesti, u odnosu na razdoblje kada su kod kuće”, zaključili su stručnjaci u časopisu Sociology of Education.
K. Horvat
