KLUB HEO – Prva hrvatska udruga roditelja djece oboljele od malignih bolesti i prva udruga u bivšoj državi, svoju je priču počela 1990. godine na inicijativu Sanje Duplić i roditelja djece oboljele od malignih bolesti ujedinjenih u možda najtežoj životnoj situaciji koja se može desiti roditelju – teškim malignim i potencijalno smrtonosnim bolestima njihove djece.
Iako je KLUB HEO nastao s potrebom davanja psihosocijalne podrške djeci i roditeljima, Sanja Duplić uskoro uviđa ogromnu manu i rupu u socijalnom i zdravstvenom sustavu u kojoj bi se često našli roditelji oboljele djece. Pri dolasku u Zagreb na liječenje iz svih krajeva Hrvatske, pa i ostalih bivših država, jednostavno nisu imali gdje boraviti za vrijeme liječenja svoje djece, pa su se snalazili na svakojake načine, neki od njih su čak provodili noći na klupama i ulicama Zagreba u to opasno doba, kao što je bio zaraćeni Balkan.
S obzirom na to da su već do tada stvorili nove legislativne okvire za stvaranje udruga, osiguranje smještaja za obitelji nije se činilo kao nemoguća misija. Nedugo nakon slanja apela gradskoj skupštini, klubu se osigurava stan u Gajevoj ulici u Zagrebu.
Stan je bio potpuno gol, znači goli zidovi, bez prozora, ni parketa nije bilo. Traje rat, pljačkaške bande haraju po Hrvatskoj. U tim trenutcima roditelji se izmjenjuju, između ostalih i moj otac, i noće u stanu bez parketa i s daskama, a grijali su se doslovno ložeći vatru u stanu i tako ga čuvali od potencijalnih provalnika. – opisao je Krešo Celić, sadašnji predsjednik KLUB-a HEO, koji se od 1989. godine liječio od maligne bolesti na dječjem hematološko – onkološkom odjelu tada smještenom na Šalati.
Nakon toga su, uz donacije i pomoć roditelja koji su i sami živjeli u tom stanu, ostvareni uvjeti za život. Danas, 26 godina kasnije, suočava se ponovno s istim problemima. Iako je stan renoviran 2008. godine, sama stolarija nije promijenjena još od vremena prije nego je stan pripadao klubu.
Prvo što treba napraviti je zamijeniti stolariju jer je to spomenik kulture, pa se ne smije stavljati plastična stolarija, moraju se stavljati stari prozori. Prozori su tamo oduvijek, prastari su. – naglašava Krešo Celić.
Stan se sastoji od dvije velike sobe, jedne srednje, dnevnog boravka i jedne manje, uz kuhinju, kupaonicu i toalet, a tijekom godine – stanom može proći i po stotinjak roditelja. U njemu imaju sve što im je potrebno kako bi što mirnije i sigurnije prošli kroz taj težak period – tuš, kuhinju i mjesto za spavanje, i to je način na koji žive dok se dijete ne izliječi.
Kvadraturu je zimi teško ugrijati, tako da svake godine treba unaprijed osigurati sredstva za grijanje i ostale režijske troškove. To isključivo sada radimo preko pravnih osoba, odnosno donatora. Roditelji uglavnom cijeli dan borave sa svojom djecom na odjelu, a odlično je što je stan u centru Zagreba, odnosno 5 minuta od trga te im osigurava sav potreban komfor. – objasnio je Celić.
Grijanje stvara izraziti problem jer se udruzi, unatoč tome što je njena primarna zadaća davanje smještaja roditeljima, plin naplaćuje prema višoj tarifi, oko 5 i pol kuna prema kubnom metru plina, odnosno jednako kao poduzetnicima, dok kućanstva u Hrvatskoj plaćaju oko tri kune.
Osobno sam se raspitivao oko toga i nastojao osigurati da nam smanje tu tarifu, tj. da nam odobre ovu nižu za kućanstva jer na kraju krajeva boravak roditelja u stanu i jest praktično – kućanstvo, međutim iz Plinare smo dobili odgovor da to jednostavno nije moguće jer Zakon propisuje drukčije kada su u pitanju pravne osobe. U isto vrijeme, roditelji u stanu jednostavno žive boraveći kraće ili duže periode za vrijeme liječenja njihove djece i jednostavno je suludo da nas se tretira kao poduzetnika u tom pogledu.“ ističe K. Celić.
Liječenje oboljele djece veliki je trošak za obitelj, bez obzira na sva prava koja su u zadnjih 20 godina stekli kroz napore i nastojanja svih srodnih udruga i u kojima, na primjer, obitelj Celić i sve ostale obitelji iz tog perioda nisu uživale. Od početka svog rada, KLUB HEO i stan kojim raspolaže otvoreni su svim roditeljima koji, kako bi bili uz oboljelo dijete, moraju danima ili mjesecima ostati u Zagrebu, ali i u drugim osobama koje su zahvaćene socijalnim i zdravstvenim životnim nesrećama.
G.H.
