O trendovima u prehrani, zašto nam uopće trebaju nutricionisti te tko si ga može priuštiti, razgovarali smo s nutricionistom Bojanom Stojnićem, vlasnikom savjetovališta za prehranu nutricionizam.hr.
Hrana nije lijek! Doručak nije najvažniji obrok u danu! Prehrambeno iskupljenje ili zašto trebate zaboraviti na detoks! Zašto je koncept superhrane samo još jedan primjer potrage za čarobnom pilulom? GMO – Globalno maltretirani organizmi… Ako se pitate što je ovo, odgovor je: naslovi kolumni koje je za portal ordinacija.hr napisao nutricionist Bojan Stojnić, vlasnik savjetovališta za prehranu nutricionizam.hr. Već po njegovim naslovima (zbog kojih smo se, priznajem, znali naći i u razmiricama) možete vidjeti da nije riječ o nutricionistu koji će vam govoriti ono što želite čuti, već ono što morate čuti i ono za što on smatra da je ispravno, naravno, potkrijepljeno vrlo konkretnim podacima i tvrdnjama.
S obzirom na to da ga u redakciji doživljavamo kao modernog nutricionista bez dlake na jeziku, odlučili smo se i za intervju – pogotovo kada uzmete u obzir stalnu dramu oko jedne stare-nove pandemije – one vezane uz debljinu i pretilost, ali i nebrojeno mnogo zabluda o (zdravoj) prehrani. Čitajući ovaj intervju, među ostalim možete pročitati ili, bolje rečeno, zaključiti odgovore na dva ključna pitanja koja muče većinu onih koji se, najkraće rečeno, brinu o svom zdravlju: kako izgleda prehrana za 21. stoljeće i tko si je može priuštiti? Pa krenimo…
S kojim se predrasudama i problemima najčešće susrećete kao nutricionist?
Budući da se nutricionizmom još uvijek većinski bave pojedinci koji za to nisu educirani ni kvalificirani, nastavljaju se propagirati različiti prehrambeni mitovi, ali se stvara i nepovjerenje prema nutricionistima općenito, uključujući i one stručne i kvalificirane. S obzirom na to da je velika komponenta rada s nutricionistom upravo povjerenje, očito je koliki problem to stvara. Također, raširen je osjećaj da, budući da je prehrana nešto individualno, čak i privatno, nitko ne zna bolje od nas samih kako i što treba jesti. Takvo vjerovanje nas sprečava tražiti profesionalnu pomoć. No stručnjak zna bolje od vas kako popraviti zub, kako operirati slijepo crijevo, kako popraviti krov, pa i kako se hraniti u skladu s vašim potrebama i ciljevima.
Na svojoj web-stranici za sebe ste napisali da ste nutricionist zdravog razuma. Jeste li time htjeli poslati poruku svojim klijentima da pravilna prehrana ne mora biti “nužno zlo”/komplicirana/skupa/neukusna?
Volio bih da ta poruka dopre do puno više ljudi od samo naših klijenata. Ona obuhvaća sve od navedenog, ali i više. Naime, uključivanje zdravog razuma, nasuprot slijepog slijeđenja serviranih dogmi, u proces odlučivanja o prehrani, preduvjet je ne samo za zdravo tijelo već i za zdravu psihu. Drugim riječima, za zdrav razum. Naime, jedan od gorućih problem u svijetu nutricionizma gotovo je potpuno zanemarivanje psihološke komponente prehrane. Ona uključuje dvije osnovne komponente: uživanje u hrani i stres oko prehrambenih odabira. Prvu komponentu, naravno, želimo maksimizirati, a drugu minimizirati. Razlog zašto se zanemaruju leži u tome što njihovo razmatranje u početku komplicira postizanje zdrave prehrane, a i nutricionistima čini posao težim zato što uvodi dvije nove varijable u prehranu. Izračunati nutritivne potrebe i prehranu prilagoditi njima je lako, ali učiniti to, a pritom održati klijentov stres pod kontrolom te mu pružiti užitak nije toliko lako. Nadalje, korištenje zdravog razuma znači da prehrambene probleme nastojimo riješiti po redu, odnosno po prioritetu. Naime, suplementacija vitaminom D tijekom zimskih mjeseci ne može imati prioritet ispred konzumacije adekvatne količine povrća tijekom cijele godine. Budimo iskreni prema samima sebi, naš je metalni kapacitet ograničen i, ako se fokusiramo na previše stvari odjednom, nijednu nećemo napraviti kako treba. Ukratko, nutricionist zdravog razuma nastoji pružiti kompletan, ali konkretan i lako probavljiv prehrambeni savjet.
Profesor Šatalić kaže da ste pomalo drski, ali da razbuđujete i dovodite red u zbrku oko hrane, a iz vaših kolumni za portal ordinacija.hr mogla bih zaključiti isto. No zašto je danas potrebno na “drzak” način objašnjavati neke (logične) stvari oko prehrane?
Ne znam koliko je naš „drski“ ton posljedica potrebe, a koliko moje osobne nestrpljivosti. I ne bih se kladio da je on bio najbolji način za prenijeti kvalitetnu informaciju. U posljednje vrijeme u radu sa psihologom Petrom Nikolićem fokus stavljamo upravo na komunikaciju. I pomalo shvaćam da vlastiti jezik treba prilagoditi jeziku onoga s kime pričamo. Stoga se i na nutricionizam.hr ton s vremenom „omekšao“, a tako i dopro do većeg broja ljudi.
Zašto je koncept superhrane samo još jedan primjer potrage za čarobnom pilulom?
Možemo li izdvojiti skupinu ljudi kojoj je najteže objasniti važnost pravilne prehrane?
Onima koji za zdravlje nisu zainteresirani. Nikoga ne možemo prisiliti da se brine o svom zdravlju. Nažalost, njihova odluka utječe na sve nas zbog toga što svi uplaćujemo u zajednički zdravstveni sustav. Iz toga proizlazi da briga za vlastito zdravlje nije samo odgovornost prema sebi već i prema društvu. No to je neka druga tema…
Primjećujem da se općenito, ali pogotovo na nutricionizam.hr sve vrti oko individualne prehrane. Zašto nam je toliko bitna, čime se vodite kod individualne prehrane i kome se ona najviše preporučuje (općenito ili kod nekih određenih bolesti, sportaša…)?
Individualna prehrana nije nikakvo senzacionalno rješenje, već je reakcija na loše rezultate generalnih poruka za unapređenje prehrane. Ne kažem da su te poruke loše, no zbog naših individualnih razlika, kako fizičkih, tako i razlika u životnim stilovima, ponekad ih je teško implementirati. Generalne preporuke po definiciji ne mogu zadovoljiti specifične slučajeve. Individualni pristup korekciji prehrane, neovisno o skupini u kojoj se pojedinac nalazi, daje neusporedivo bolje rezultate. Naravno, što su vaše prehrambene potrebe udaljenije od prosječnih, to je važnost individualnog savjeta veća.
Možemo li razbiti mit da je obraćanje i traženje pomoći nutricionista “skup sport” ili si to doista ne može priuštiti svatko?
Ne može si to svatko priuštiti, to je istina. Neki si ne mogu priuštiti ni dovoljno hrane. No za one koji mogu to je jedna od najboljih investicija koju mogu napraviti za svoje zdravlje, kvalitetu života i zadovoljstvo. Ne radi se o jeftinoj usluzi: cijene naših programa kreću se između 500 i 1000 kn mjesečno. To znači da si već za nekoliko stotina kuna mjesečno možete preokrenuti život. Usudio bih se reći da to vrijedi mnogo više.
Tko su ipak najčešće klijenti nutricionista, a koga bi nutricionisti željeli češće vidjeti u svojim “ordinacijama”?
Bez dvojbe, to su pojedinci koji žele izgubiti kilograme. Razlog je jasan – višak kilograma je najvidljiviji problem neadekvatne prehrane. Nažalost, to znači da se pojedinci sa zdravom tjelesnom masom rijetko obraćaju nutricionistu jer vjeruju da je zdrava kilaža signal zdrave prehrane. A kako sam prije rekao, ne moraju uopće biti povezani. Stoga smo razvili kratki online upitnik, test ako želite, putem kojeg za svega nekoliko minuta možete provjeriti kvalitetu svoje prehrane. Savjetovalište za prehranu nutricionizam.hr od svojih početaka stabilno napreduje, a tijekom ove pandemije je umjesto pada u vrlo kratkom vremenu zabilježio veliki rast. To me veseli i zbog toga što sugerira da je ova pandemija ipak nečemu poslužila – s jedne strane, porasla je svijest o krhkosti zdravlja, a posljedično i važnosti brige za njegovo očuvanje. S druge strane, online oblik savjetovanja, koji od početka koristimo, preko noći je postao njegov dominantan oblik, što svima omogućuje uštedu vremena i novca.
Patrik Pucko (24): U godinu dana promijenio navike i izgubio 50 kilograma
Foto: Shutterstock
