Kako biljne zamjene za meso postaju sve popularnije, istraživači su proveli studiju uspoređujući njihove učinke na zdravlje s onima tradicionalnog mesa, s posebnim fokusom na zdravlje srca i rizik od dijabetesa.
U novom istraživanju, objavljenom u The American Journal of Clinical Nutrition, znanstvenici su promatrali kakve su dijete koje sadrže pravo meso u usporedbi s onima koje koriste biljne mesne alternative, posebno u smislu kardiovaskularnog zdravlja i rizika od dijabetesa.
Analozi mesa na biljnoj bazi (PBMA) dizajnirani su da oponašaju okus i teksturu pravog mesa korištenjem održivih sastojaka i postaju sve popularniji u svijetu.
Utjecaj analoga mesa biljnog podrijetla na zdravlje
Ovo novo istraživanje usmjereno je na usporedbu učinaka prehrane koja se temelji na mesnim analozima biljnog podrijetla (PBMA) i tradicionalnom mesu životinjskog podrijetla (ABM) na zdravlje srca Singapuraca s većim rizikom od dijabetesa tipa 2.
Glavno pitanje bilo je hoće li zamjena životinjskog mesa PBMA poboljšati zdravlje srca i smanjiti rizik od kroničnih bolesti. Istraživači su među ostalim zdravstvenim pokazateljima promatrali razine lošeg kolesterola, šećera u krvi i krvnog tlaka.
Nalazi nisu pokazali značajne promjene u profilima kolesterola ni za jednu prehranu, ali su obje bile povezane s poboljšanjima nekih markera šećera u krvi.
Nije bilo jasne prednosti jedne vrste prehrane u odnosu na drugu u poboljšanju zdravlja srca. Međutim, u manjoj skupini koja je pomno pratila razinu šećera u krvi, oni koji su jeli životinjsko meso bolje su kontrolirali razinu šećera u krvi.
Poboljšanja krvnog tlaka također su primijećena u skupini životinjskog mesa, ali ne i u skupini PBMA.
Ovo sugerira da se dobrobiti koje se često povezuju s biljnom prehranom možda ne odnose izravno na PBMA, jer se nutritivno razlikuju od cjelovite biljne hrane i njihovog utjecaja na zdravlje srca.
Razlike u nutritivnom sastavu
Analiza hranjivih tvari pokazala je da prehrana životinjskim mesom daje više proteina, dok su PBMA bili veći u natriju, kaliju i kalciju.
Bolja kontrola šećera u krvi u skupini životinjskog mesa mogla bi biti posljedica manjeg unosa ugljikohidrata i većeg unosa proteina.
Iako se studija nije bavila apsorpcijom proteina, druga istraživanja sugeriraju da se proteini iz PBMA možda neće tako lako apsorbirati kao oni iz životinjskog mesa, što drugačije utječe na inzulin i reakcije crijevnih hormona.
Iako PBMA postaju sve popularniji izbor proteina, nalazi ove studije ne podupiru ideju da takva prehrana nudi bolje zdravstvene prednosti za srce i metabolizam nego dijete koje uključuju životinjsko meso.
Čini se da bi dodavanje PBMA u prehranu moglo promijeniti prehrambeni unos na načine koji bi mogli negativno utjecati na kontrolu šećera u krvi.
Iako bi ovaj rezultat nekima mogao biti neočekivan, nije iznenađujuće da nisu uočene koristi kad se nezdrava vrsta ultraprerađene hrane uspoređuje s hranom životinjskog podrijetla. To je vjerojatno zato što bi biljni mesni analozi spadali u kategoriju indeksa manje zdrave biljne prehrane, što vjerojatno ne bi poboljšalo kardiometaboličko zdravlje, već bi moglo povećati rizik. Jedan od glavnih problema s metodologijom ove studije bio je to što su odabrane mesne alternative biljnog podrijetla navodno bile bogate natrijem i sadržavale su podgrijana ulja sjemenki. Dakle, unatoč opsežnim obogaćivanjima esencijalnim hranjivim tvarima kao što su vitamini B12 i D, željezo i cink, negativni kardiometabolički učinci natrija i potencijalni oksidativni stres uzrokovani konzumacijom podgrijanih ulja mogu nadmašiti sve potencijalne koristi od ovih konkretnih biljnih mesnih analoga, za Medical News Today rekla je registrirana dijetetičarka Kelsey Costa.
Cjelovite opcije hrane su zdraviji izbor
Iako na tržištu postoje potencijalno zdravije zamjene za meso biljnog podrijetla od onih korištenih u ovoj studiji, potrošači bi trebali imati na umu da su te zamjene često još uvijek jako prerađena hrana i da se na njih ne treba oslanjati kao na glavni izvor proteina u zdravoj prehrani.
Suprotno tome, prehrana bogata biljnom hranom, uključujući cjelovite žitarice, mahunarke, orašaste plodove, voće i povrće, te njihove bioaktivne spojeve, opetovano se povezuje s boljim kardiometaboličkim zdravstvenim ishodima i smanjenim rizikom od smrti iz bilo kojeg razloga. Važno je usredotočiti se na cjelovitu, minimalno prerađenu hranu, a ne oslanjati se isključivo na ultra-prerađene alternative, naglasila je Costa.
U idealnom slučaju, opcije cjelovite hrane trebale bi biti primarni izvor proteina i za biljnu i za svejednu prehranu. Prehrana cjelovitom hranom promiče kardiometaboličko zdravlje jer uključuje više vlakana, omega-3 masnih kiselina i antioksidansa, zaključila je nutricionistica Haley Bishoff.
H. A.
