Konzumacija češnjaka može rezultirati prepoznatljivim tjelesnim mirisom, no njegov intenzitet značajno varira ovisno o godišnjem dobu. Ljetne vrućine i pojačano znojenje ključni su faktori koji određuju koliko će vaša ljubav prema ovoj namirnici biti primjetna okolini.
Ako ste ikada imali osjećaj da miris češnjaka iz vaših pora postaje gotovo nepodnošljiv tijekom ljetnih mjeseci, niste ništa umislili. Intenzitet tog prepoznatljivog mirisa osjetno je jači ljeti u usporedbi sa zimom, a razlog je vrlo jednostavan i temelji se na fiziologiji. Tijekom toplijeg dijela godine, naše se tijelo pojačano znoji, što je primarni mehanizam za regulaciju tjelesne temperature. Uslijed viših vanjskih temperatura i povećane fizičke aktivnosti, tijelo proizvodi znatno veće količine znoja kako bi se ohladilo. Ovo pojačano znojenje dovodi do bržeg i obilnijeg izlučivanja metabolita češnjaka na površinu kože, što neizbježno rezultira intenzivnijim mirisom koji se širi oko vas.
Kemija koja stoji iza arome češnjaka
Da bismo razumjeli zašto se to događa, moramo zaviriti u kemiju koja stoji iza arome češnjaka. Kada ga sjeckamo, gnječimo ili žvačemo, oslobađa se spoj nazvan alicin. On je, međutim, tek početak priče. U tijelu se alicin brzo razgrađuje u čitav niz hlapljivih organosumpornih spojeva koji su pravi krivci za karakterističan miris. Znanstvenici su identificirali dva ključna spoja koja se izlučuju kroz kožu: dialil disulfid (DADS) i alil metil sulfid (AMS). Ovi spojevi se nakon metaboliziranja apsorbiraju u naš krvotok i kreću na putovanje tijelom, tražeći izlaz prema vanjskom svijetu.
Hlapljivi sumporni spojevi iz krvotoka dospijevaju do znojnih žlijezda, posebice apokrinih, koje su najgušće raspoređene na području pazuha i prepona. Kada se znoj, sada obogaćen ovim spojevima, izluči na površinu kože, dolazi u kontakt s milijunima bakterija koje prirodno žive na njoj.
Njihovo putovanje završava na nekoliko izlaznih točaka, a jedna od najvažnijih je upravo naša koža. Hlapljivi sumporni spojevi iz krvotoka dospijevaju do znojnih žlijezda, posebice apokrinih, koje su najgušće raspoređene na području pazuha i prepona. Kada se znoj, sada obogaćen ovim spojevima, izluči na površinu kože, dolazi u kontakt s milijunima bakterija koje prirodno žive na njoj. Ta interakcija stvara snažan tjelesni miris. Proces nije trenutan; spoj poput alil metil sulfida iznimno je postojan i može se zadržati u tijelu te izlučivati i do dva dana nakon obroka bogatog češnjakom, što objašnjava zašto se mirisa ponekad tako teško riješiti.
Iako su češnjak i luk najpoznatiji po svom utjecaju na tjelesni miris, oni nisu jedini krivci. Cijeli niz namirnica koje svakodnevno konzumiramo može promijeniti naš prirodni miris, pogotovo one bogate sumpornim spojevima. Na popisu se tako nalaze i razni začini poput curryja, kumina i piskavice, čiji se miris može zadržati satima ne samo u dahu, već i na koži i odjeći. Sličan učinak ima i crveno meso, čiji se proteini razgrađuju i u interakciji s bakterijama na koži pojačavaju miris. Čak i zdravo povrće iz porodice krstašica, kao što su brokula, kupus, prokulice i cvjetača, oslobađa sumporne spojeve koji se mogu osjetiti kroz dah ili znoj.
Kako ublažiti miris?
Za one koji ipak žele uživati u češnjaku bez izraženog mirisa, postoje načini za njegovo ublažavanje. Redovita i temeljita higijena, korištenje antibakterijskih sapuna, nošenje prozračne odjeće od prirodnih materijala poput pamuka i lana te dovoljan unos vode mogu pomoći u ispiranju toksina iz tijela. Također, kuhanjem se donekle smanjuje intenzitet spojeva koji uzrokuju neugodan miris. Novije znanstvene studije istražuju i učinak namirnica bogatih polifenolima, poput ekstrakta zelene kave i čička, koji pokazuju potencijal u neutralizaciji sumpornih spojeva odgovornih za miris češnjaka. Iako genetika i osobni mikrobiom kože igraju ulogu, prilagodba prehrane i higijenskih navika može značajno utjecati na to kako nas drugi doživljavaju, odnosno mirišu.
( Ordinacija.hr )
