“S kim jedeš, takav si” mogla bi biti krilatica ovog istraživanja.
Kako bi testirali učinke društva na prehrambene navike,
istraživači su proveli prikriveni ekperiment, pozvavši 210 studenata i rekli im
da će u paru gledati ponuđeni film. Ta druga studentica iz para je u stvari
bila glumica istraživačkog tima, čijom se težinom manipuliralo – pred jednom je
skupinom obukla “debelo odijelo” i težila 80 kilograma, dok je
pred drugom skupinom nastupila onakva kakva jest, teška 48 kilograma.
Sudionicima su ponuđene
grickalice prije filma. Na raspolaganju su im bile velika i mala porcija, a
glumica je prva uzela svoju porcij. U svim je slučajevima količina hrane koju
su studenti uzeli bila jednaka glumičinoj porciji. “Jasno je da je
količina hrane koju je svaka osoba uzela i koliko je pojela ovisila o tome je
li osoba u njihovom društvu bila debela ili mršava”, kazao je jedan od
stručnjaka.
Rezultati su pokazali kako je skupina slijedila
“mršavu” glumicu i uzela puno veće količine hrane nego što bi uzeli
da su bili sami. Također su za vrijeme filma jeli puno više ako je glumica bila
mršava.
“Ponekad nam intuicija govori da ne želimo jesti s
debelim ljudima jer se bojima da ćemo jesti više”, tvrdi Gavan Fitzsimons, profesor marketinga. “U stvari, sasvim je
suprotno. Kada mršava osoba uzme malu porciju, oponašamo ju jer želimo
raditi sve što radi i ona, te tako izgledati. Ako ona uzme veliku porciju, i mi
ćemo uzeti veliku porciju”, Fitzsimons je zaključio.
K. Horvat
