Zdravlje

Zdravlje

Ako još niste, naučite čitati deklaracije! Zašto je važno, objašnjava naša magistra nutricionizma

Svrha prehrambene deklaracije je pružiti potrošačima jasne i točne informacije o proizvodu kako bi mogli donositi odluke o kupnji proizvoda te samim time utjecali na svoje prehrambene izbore. No, iskreno, koliko ih puta zaista i proučite?

Prehrambena deklaracija je dokument na kojem se nalaze informacije o sastojcima određenog proizvoda/hrane te nutritivne vrijednosti. No kako ih čitati i na što obratiti pažnju?

Proučite 5 savjeta Ivane Barišić, naše magistre nutricionizma:

  • Provjerite nutritivne sastojke
    Pregledajte sastojke kao što su masti, šećeri, sol i bjelančevine. Moja preporuka je da birate namirnice s manjim udjelom zasićenih masti, trans masti i šećera, te većim udjelom vlakana i bjelančevina.
  • Izbjegavajte “skrivene” šećere:   
    Šećeri se ponekad skrivaju pod raznim nazivima na popisu sastojaka, poput glukoze, fruktoze, saharoze ili sirupa od kukuruza. Budite svjesni da veći broj sastojaka s šećerom može ukazivati na visok sadržaj šećera u proizvodu.  
  • Uvijek provjerite sastojke za alergene:  
    Ako imate alergije ili intolerancije na hranu, pažljivo provjerite da li su alergeni navedeni u deklaraciji. Prepoznavanje i izbjegavanje alergena ključno je za vaše zdravlje.  
  • Pogledajte redoslijed sastojaka:   
    Sastojci su obično navedeni po količini, što znači da je prvi sastojak na popisu najzastupljeniji u proizvodu. Ako se na vrhu popisa nalazi nezdrav sastojak, poput šećera ili hidrogeniziranih masti, to može biti signal za razmatranje alternativa.  
  • Koristite deklaraciju kao smjernicu:
    Prehrambena deklaracija pruža informacije, ali nije jedini faktor koji treba uzeti u obzir. Važno je sagledati cijelu sliku prehrane i uzeti u obzir i druge aspekte, poput svježih namirnica, uravnoteženog obroka i raznolikosti. 
Ivana Barišić
Ivana Barišić

Važno je naglasiti da se usredotočite na cjelokupnu prehranu i uspostavite zdrave prehrambene navike, umjesto da se previše fokusirate samo na deklaraciju pojedinih proizvoda. Također, svatko ima jedinstvene prehrambene potrebe, stoga je uvijek dobro konzultirati se s nutricionistom kako biste dobili personalizirane smjernice i preporuke.

Prehrambeni aditivi, što je zapravo to?

Prehrambeni aditivi su supstance koje se dodaju hrani kako bi poboljšale njenu boju, okus, teksturu ili produžile rok trajanja.

Transmasti, nitrati, fitoestrogeni… Koliko su doista opasni u hrani?

Prehrambeni aditivi označavaju se na prehrambenim deklaracijama kako bi se potrošačima pružile informacije o njihovom prisustvu u proizvodu. Obično se koriste E brojevi (npr. E100, E330) za označavanje aditiva. Oznaka E brojem ukazuje na to da je taj aditiv odobren za upotrebu u Europskoj uniji. U Sjedinjenim Američkim Državama koristi se sistem identifikacijskih brojeva, koji se naziva GRAS (Generally Recognized as Safe), za označavanje aditiva.

Sigurnost prehrambenih aditiva

Većina aditiva koji su odobreni za upotrebu u prehrambenim proizvodima smatraju se sigurnima kada se koriste u propisanim količinama. Međutim, neki aditivi mogu izazvati nepoželjne učinke kod osoba koje su osjetljive na njih ili kada se konzumiraju u velikim količinama. Neki aditivi su također ograničeni u upotrebi u određenim kategorijama hrane, poput hrane namijenjene dojenčadi i maloj djeci.

Postoje i aditivi koji su dobili negativnu reputaciju zbog povezivanja s alergijskim reakcijama ili drugim potencijalnim štetnim učincima. Primjeri takvih aditiva su tartrazin (E102), koji može izazvati alergijske reakcije kod osoba osjetljivih na aspirin, ili mononatrijev glutamat (E621), koji može izazvati simptome poput glavobolje i mučnine kod osjetljivih osoba.

Općenito, kako bi se osigurala sigurnost prehrambenih aditiva, regulatorna tijela provode procjene sigurnosti prije nego što odobre njihovu upotrebu. Ova procjena uključuje ispitivanje toksikoloških podataka i određivanje sigurnih razina unosa za potrošače.

Pet najčešćih prehrambenih aditiva koji se koriste u Hrvatskoj su:

  1. Natrijev glutamat (E621):
    Ovaj aditiv se često koristi kao pojačivač okusa i nalazi se u raznim prehrambenim proizvodima kao što su juhe, umaci, snackovi i gotova jela.
  2. Limunska kiselina (E330):
    Ova kiselina se koristi kao regulator kiselosti i antioksidans te se može naći u sokovima, gaziranim pićima, voćnim konzervama i raznim slatkišima.
  3. Natrijev benzoat (E211):
    Ovaj konzervans se često koristi za produženje roka trajanja proizvoda i može se naći u bezalkoholnim pićima, džemovima, kečapima i konzerviranoj hrani.
  4. Tartrazin (E102):
    Ovo žuto bojilo se koristi za poboljšanje boje hrane i često se nalazi u slatkišima, gaziranim pićima, umacima i nekim vrstama tjestenine.
  5. Natrijev citrat (E331):
    Ovaj aditiv se koristi kao regulator kiselosti i može se naći u sirupima, sokovima, sladoledu i raznim konzerviranim namirnicama.

Važno je napomenuti da se prisutnost aditiva mora navesti na deklaraciji proizvoda, što omogućuje potrošačima da budu svjesni njihove upotrebe i donose informirane odluke o kupovini i konzumaciji hrane.

GettyImages

Alergeni – na što obratiti pažnju?

Alergeni na prehrambenim deklaracijama su važni za potrošače jer pomažu identificirati sastojke u hrani koji mogu izazvati alergijske reakcije kod osoba koje su osjetljive na određene tvari. Alergeni su obično proteini koji se nalaze u određenim namirnicama i mogu izazvati širok spektar reakcija, od blagih do teških.

8 namirnica koje su najčešće alergeni

Nutricionistica Barišić otkriva nekoliko važnih stvari na koje treba obratiti pažnju kada se radi o alergenima na prehrambenim deklaracijama:

  1. Popis alergena:
    Na deklaraciji proizvoda moraju biti jasno navedeni alergeni koje sadrži. To uključuje najčešće alergene kao što su mlijeko, jaja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, riba, školjkaši, soja i sumpor-dioksid.
  2. Jasan jezik:
    Informacije o alergenima moraju biti izražene na jasan način kako bi potrošači bili svjesni prisutnosti alergena. To može biti navedeno kao popis sastojaka ili posebno označeno, na primjer, masnim slovima, drugačijom bojom ili naglašenim tekstu.
  3. Pažnja na tragove alergena:
    Ponekad se proizvodi mogu kontaminirati tragovima alergena tijekom proizvodnje ili pakiranja. Ako postoji mogućnost prisutnosti tragova alergena, to bi trebalo biti jasno navedeno na deklaraciji, na primjer, “Može sadržavati tragove kikirikija”.
  4. Pažnja na alternativne nazive:
    Neke namirnice ili sastojci mogu imati različite nazive, pa je važno biti svjestan tih varijacija. Na primjer, gluten se može nazivati i kao pšenica, ječam ili raž.
  5. Osobne potrebe i intolerancije:
    Osim alergija, potrošači mogu imati i druge prehrambene potrebe ili intolerancije, poput netolerancije na laktozu ili osjetljivosti na određene sastojke. Stoga je važno pažljivo pročitati deklaracije kako biste bili sigurni da proizvod ne sadrži sastojke koji mogu izazvati negativne reakcije.

Oznake kvalitete

Najčešće oznake kvalitete na prehrambenim deklaracijama mogu uključivati sljedeće:

  1. Ekološki certifikati:
    Oznake poput “ekološki certificirano” ili “organski” ukazuju da je proizvod proizveden prema određenim standardima za ekološku poljoprivredu i da su primijenjene određene prakse zaštite okoliša.
  2. Oznaka izvornosti:
    To su oznake koje ukazuju na podrijetlo proizvoda i specifične karakteristike vezane uz regiju ili tradicionalne metode proizvodnje. Primjeri uključuju oznake poput “Zaštićena oznaka izvornosti” (ZOI) ili “Zaštićena geografska oznaka” (ZGO).
  3. Oznaka kvalitete:
    Oznake poput “premium kvaliteta” ili “visoka kvaliteta” sugeriraju da proizvod zadovoljava određene standarde ili ima neke posebne karakteristike koje ga čine posebnim u odnosu na druge proizvode iste vrste.
  4. Oznaka bez GMO-a:
    Oznake poput “bez genetski modificiranih organizama” ukazuju da proizvod ne sadrži sastojke koji su genetski modificirani.
  5. Nutritivne oznake:
    Oznake poput “niskokalorično”, “bez šećera dodanog” ili “visok udio vlakana” pružaju informacije o nutritivnom sastavu proizvoda, što može biti važno za potrošače koji se vode posebnim prehrambenim potrebama ili ciljevima.

Kako pravilno iščitati kvalitetu? Pratite ovih 5 Ivaninih nutricionističkih savjeta:

  1. Lista sastojaka:
    Pregledajte listu sastojaka kako biste vidjeli koje su glavne komponente proizvoda. Ako je šećer, mast ili aditivi navedeni među prvima, to može ukazivati na veći udio tih sastojaka u proizvodu.
  2. Nutritivne vrijednosti:
    Pogledajte tablicu s nutritivnim vrijednostima kako biste dobili informacije o količini energije, masti, šećera, vlakana i drugih hranjivih tvari u proizvodu. Obratite pažnju na udio zasićenih masti, trans masti, šećera i soli te pokušajte odabrati proizvode s nižim udjelima tih sastojaka.
  3. Veličina porcije:
    Uzmite u obzir veličinu porcije koja je navedena na deklaraciji. Ponekad se informacije o nutritivnim vrijednostima odnose samo na jednu porciju, a proizvod može sadržavati više porcija u pakiranju. Provjerite koliko je velika porcija i pomnožite nutritivne vrijednosti ako planirate konzumirati više od jedne porcije.
  4. Alergeni:
    Provjerite da li proizvod sadrži sastojke na koje ste alergični ili osjetljivi. Budite oprezni i obratite posebnu pažnju na alergene kako biste izbjegli neželjene reakcije.
  5. Dodaci i aditivi:
    Pregledajte deklaraciju da biste vidjeli postoje li dodaci hrani, kao što su boje, pojačivači okusa ili konzervansi. Ako želite izbjegavati određene aditive ili ste osjetljivi na njih, provjerite E-brojeve ili nazive aditiva navedene na deklaraciji.

Važno je biti svjestan sastojaka i nutritivnih vrijednosti hrane koju konzumirate kako biste donosili informirane odluke o prehrani i odabirali proizvode koji podržavaju vaše zdravlje i prehrambene ciljeve.

A. H.

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo