Kada pretrage krvi i slikovne metode ne daju jasan odgovor, liječnici se često okreću biopsiji mišića, ključnom dijagnostičkom alatu za potvrdu sumnji na brojne neuromišićne bolesti. Riječ je o postupku koji, iako zvuči zastrašujuće, predstavlja siguran i često presudan korak na putu do prave dijagnoze i liječenja.
Biopsija mišića je postupak uzimanja malog uzorka mišićnog tkiva radi mikroskopske analize, a ključan je korak u dijagnostici miopatija. Liječnici ga preporučuju kada simptomi, poput neobjašnjive mišićne slabosti, ne mogu biti razjašnjeni drugim metodama. Ovaj zahvat može potvrditi ili isključiti sumnju na širok spektar stanja, od nasljednih mišićnih distrofija i upalnih bolesti poput polimiozitisa, pa sve do metaboličkih miopatija. Iako je često zadnji dijagnostički korak, njegova je važnost golema jer patolozima omogućuje izravan uvid u strukturu mišićnih vlakana i prisutnost upale, čime se otvara put ka ciljanoj terapiji. Mišići koji se najčešće biraju za biopsiju su oni koji pokazuju znakove slabosti, ali nisu potpuno atrofični, a to su obično kvadriceps, deltoidni mišić ili biceps.
Dvije vrste biopsije
Postoje dva glavna tipa biopsije mišića: otvorena i iglena (perkutana). Izbor metode ovisi o potrebnoj veličini uzorka i sumnji na dijagnozu. Otvorena biopsija je manji kirurški zahvat s rezom na koži od četiri do šest centimetara kako bi se izrezao veći komad tkiva pod vizualnom kontrolom. S druge strane, iglena biopsija je manje invazivna; kroz mali ubod uvodi se posebna, šuplja Bergströmova igla kojom se usisava nekoliko manjih uzoraka. Priprema za zahvat je jednostavna: pacijent mora obavijestiti liječnika o lijekovima, posebice antikoagulansima čije će uzimanje vjerojatno trebati privremeno prekinuti. Ovisno o vrsti anestezije, može biti potrebno i postiti nekoliko sati prije samog postupka.
Oba postupka najčešće se izvode u lokalnoj anesteziji; pacijent je budan, ali je ciljano područje potpuno umrtvljeno
Oba postupka najčešće se izvode u lokalnoj anesteziji; pacijent je budan, ali je ciljano područje potpuno umrtvljeno. Liječnik čisti kožu i ubrizgava anestetik, nakon čega se kod iglene biopsije kroz mali ubod uvodi igla, često vođena ultrazvukom. Pacijent osjeća pritisak, ali ne i bol. Kod otvorene biopsije kirurg radi rez, izrezuje uzorak i zatvara ranu šavovima. Zanimljivo je da pretpostavka o manjoj boli kod manje invazivne metode nije uvijek točna. Klinička studija otkrila je da je iglena biopsija bila statistički bolnija. Dok je kod otvorene biopsije tešku bol prijavilo samo šest posto pacijenata, kod iglene je taj postotak iznosio čak 24 posto, što je iznenađujući podatak koji ruši uvriježeno mišljenje.
Nakon zahvata, uzorak se hitno zamrzava i šalje u laboratorij. Rezultati su gotovi do tjedan dana, nakon čega slijedi razgovor s liječnikom o dijagnozi.
Oporavak nakon iglene biopsije brz je, uz moguću blagu bol ili modricu koja prolazi za nekoliko dana. Kod otvorene biopsije traje nešto duže, bol može potrajati do tjedan dana i preporučuje se izbjegavanje napora. Komplikacije su iznimno rijetke, a zahvat se smatra vrlo sigurnim. Analiza tisuća postupaka pokazala je da preko 80 posto prolazi bez nuspojava, a najčešće su prolazno crvenilo ili modrica. Infekcije se javljaju u manje od jedan posto slučajeva. Nakon zahvata, uzorak se hitno zamrzava i šalje u laboratorij. Rezultati su gotovi do tjedan dana, nakon čega slijedi razgovor s liječnikom o dijagnozi. Ponekad je nalaz uredan, što može značiti da je bolest u ranoj fazi ili uzorak nije s pogođenog dijela, pa se biopsija mora i ponoviti. ( Ordinacija.hr )
