Od heroina i kokaina do novih sintetskih tvari i zloupotrebe lijekova – stručnjak govori o promjenama na sceni droga i važnosti prevencije.
Od heroina i teških oblika ovisnosti do kokaina, stimulansa, novih sintetskih tvari i zloupotrebe lijekova – svijet psihoaktivnih tvari u posljednjih se 20-ak godina znatno promijenio. Droge su danas dostupnije, pojavljuju se nove i teško predvidive supstancije, a pravodobno prepoznavanje rizika postaje sve veći izazov. O tome kako se promijenila scena zloupotrebe droga, koje su tvari danas najzastupljenije, koliko su pouzdani testovi za njihovu detekciju te zašto je prevencija važnija nego ikad, razgovarali smo s mr. sc. Ivanom Marchiottijem, dr. med., specijalistom transfuzijske medicine i izvršnim direktorom BioGnosta.
Više od 20 godina bavite se ovisnostima i detekcijom metabolita droga. Kako se u tom razdoblju promijenila scena zloupotrebe psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj?
Prije više od 20 godina, kada sam se počeo baviti ovim područjem, problem droga ponajprije se povezivao s heroinom, intravenskim uzimanjem i teškim oblicima ovisnosti. Danas je situacija znatno složenija. Iako heroin nije nestao, i među osobama koje se već godinama liječe zbog problema povezanih s uporabom droga i dalje prevladavaju dugogodišnji korisnici opioida, obrasci uporabe među novim korisnicima znatno su se promijenili. To pokazuju i podaci o osobama koje se prvi put uključuju u liječenje – u 2024. godini 82,1 posto osoba koje su prvi put ušle u tretman liječilo se zbog problema povezanih s neopioidnim drogama. Promijenio se i način nabave psihoaktivnih tvari. One su danas dostupne putem društvenih mreža, aplikacija i interneta, a korisnici često ne znaju njihov stvarni sastav, koncentraciju ni potencijalnu opasnost. To je osobito izraženo kod novih psihoaktivnih tvari, čiji učinci i zdravstvene posljedice mogu biti teško predvidivi.
Koje su psihoaktivne tvari danas najzastupljenije i koje posebno zabrinjavaju stručnjake?
Kanabis je i dalje najčešće korištena ilegalna droga u Hrvatskoj, dok se posljednjih godina bilježi i porast uporabe kokaina. Među mlađom populacijom prisutni su i amfetamini, poput speeda, MDMA, odnosno ecstasyja, te druge stimulativne droge. Ne treba zanemariti ni zloupotrebu lijekova za smirenje, osobito benzodiazepina, koji se mogu uzimati bez liječničkog nadzora ili u kombinaciji s alkoholom i drugim psihoaktivnim tvarima. Posebnu pozornost stručnjaka privlače nove psihoaktivne tvari, među kojima su sintetski kanabinoidi i sintetski katinoni. Njihov sastav i koncentracija mogu varirati, a učinci na organizam nisu uvijek predvidivi. Posljednjih godina prati se i pojava novih sintetskih opioida iz skupine nitazena. Njihova je zloupotreba u Hrvatskoj zasad vrlo mala, no važno je pratiti njihovu pojavu i promjene na tržištu psihoaktivnih tvari.
Koliki je problem zloupotrebe lijekova na recept, posebno benzodiazepina i opioidnih analgetika?
To je velik, ali često skriven problem. Benzodiazepini i opioidni analgetici imaju važnu ulogu u liječenju određenih zdravstvenih tegoba, no problem nastaje kada se uzimaju dulje nego što je preporučeno, bez liječničkog nadzora ili u većim dozama, kao i kada se kombiniraju s alkoholom i drugim sedativima. I dalje postoji uvjerenje da je lijek dobiven na recept samim time siguran i bezopasan, no to nije uvijek tako. Fizička ovisnost može se razviti i pri terapijskim dozama, osobito kod dugotrajnog uzimanja. Poseban je rizik kombinacija opioida i benzodiazepina, koja može uzrokovati izrazitu sedaciju i opasno usporavanje disanja. Lijekove na recept zato treba uzimati odgovorno i prema uputama liječnika – recept nije jamstvo da lijek ne može biti opasan.
Kada testiranje na droge može biti korisno i kako se pravilno tumače rezultati?
Rano prepoznavanje prisutnosti droga ili njihovih metabolita može omogućiti pravodobnu reakciju. Kada kod bliske osobe primijetimo nagle promjene u ponašanju, školskom ili poslovnom uspjehu ili svakodnevnim navikama, testiranje može pomoći u razjašnjavanju sumnji. Pritom je važno da se provodi uz pristanak osobe, diskretno i uz poštovanje njezina dostojanstva i privatnosti. Cilj ne smije biti kažnjavanje ili stigmatizacija, već prepoznavanje mogućeg problema i pružanje pomoći. Urin je jedan od najčešćih uzoraka za detekciju metabolita psihoaktivnih tvari, a kućni testovi omogućuju brzu početnu procjenu. Važno je, međutim, naglasiti da su takvi testovi “screening”, odnosno probirni testovi, i da pozitivan rezultat nije medicinska dijagnoza. Za potvrdu nalaza, osobito kada on može imati ozbiljne posljedice, potrebno je provesti specifičnu laboratorijsku analizu, primjerice, plinskom ili tekućinskom kromatografijom s tandemskom masenom spektrometrijom.
Koliko su brzi testovi za detekciju droga pouzdani i tko ih najčešće koristi?
Brzi testovi vrlo su korisni kao probirna metoda, odnosno prvi korak u otkrivanju moguće prisutnosti određene droge u organizmu. Pouzdani su za tu svrhu, ali pozitivan rezultat sam po sebi nije konačna potvrda nalaza. On služi kao smjernica za daljnje postupanje. Kada rezultat može imati ozbiljne posljedice, primjerice pri donošenju medicinskih odluka, procjeni radne sposobnosti ili u sudskim i službenim postupcima, pozitivan nalaz potrebno je potvrditi specifičnom laboratorijskom metodom, poput GC-MS-a ili LC-MS/MS-a. Takve metode omogućuju pouzdanu identifikaciju tvari i, kada je primjenjivo, precizno određivanje njezine koncentracije.
Podmetanje tvari u piće (“drink spiking”) problem je o kojem se posljednjih godina sve više govori. Koliko znamo o njegovoj učestalosti i što sve može biti podmetnuto u piće?
Stvarnu učestalost teško je procijeniti. Dio slučajeva nikada ne bude prijavljen, a pomoć se često zatraži tek nakon određenog vremena, kada je neke tvari teže dokazati u krvi ili urinu. U Hrvatskoj zasad nema dovoljno sustavnih podataka na temelju kojih bi se mogla pouzdano procijeniti raširenost ovog problema. Podmetanje tvari u piće ne podrazumijeva samo dodavanje ilegalne droge, nego može uključivati i potajno dodavanje alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari, poput sedativa, GHB-a ili ketamina. Kombinacija s alkoholom dodatno povećava rizik. Posebnu pozornost privlači GHB, koji djeluje na središnji živčani sustav te može utjecati na budnost, koordinaciju, sposobnost procjene situacije i razinu svijesti. Postoje i preventivni testovi namijenjeni brzom prepoznavanju moguće prisutnosti određenih psihoaktivnih tvari u piću. Njihova je svrha omogućiti osobi da brzo dobije indikaciju i, ako postoji sumnja na prisutnost psihoaktivne tvari, pravodobno reagira i potraži pomoć.
Koji simptomi mogu upućivati na to da je nekome nešto podmetnuto u piće i što tada treba učiniti?
Sumnju mogu pobuditi iznenadna omamljenost ili opijenost, izrazita pospanost, vrtoglavica, gubitak ravnoteže, smetenost, mučnina, poremećaji vida, gubitak kontrole nad pokretima i praznine u sjećanju. U težim slučajevima može doći do gubitka svijesti ili usporenog disanja. Ako postoji sumnja da je osobi nešto podmetnuto u piće, važno je odmah potražiti pomoć i ne ostajati sam. Treba obavijestiti prijatelja, osobu od povjerenja ili osoblje lokala, ne odlaziti s nepoznatom osobom i ne upravljati vozilom. Ako se stanje pogoršava, osobito u slučaju gubitka svijesti ili otežanog odnosno usporenog disanja, potrebno je odmah nazvati 112. Ako je moguće, dobro je sačuvati čašu, bocu ili ostatak pića te što prije zatražiti medicinsku pomoć i naglasiti da postoji sumnja na neovlašteno dodavanje psihoaktivne tvari. Događaj treba prijaviti policiji, a u slučaju sumnje na seksualno nasilje odmah potražiti medicinsku i stručnu pomoć. Najvažnije je naglasiti da odgovornost nije na žrtvi i da traženje pomoći nije znak slabosti.
Koji su danas najveći izazovi u detekciji droga?
Najveći je izazov to što se tržište droga mijenja brže nego što se mogu prilagoditi propisi i testni paneli. Nova se tvar može pojaviti prije nego što je rutinski testovi mogu pouzdano prepoznati. Zato su, osim razvoja novih testova, važni pravilno uzorkovanje i dokumentiranje postupka, zaštita dostojanstva osobe te potvrđivanje nalaza kada rezultat može imati ozbiljne posljedice. Testiranje na droge provodi se i u institucionalnim okruženjima, poput kaznionica, zatvora i vojnog sustava, gdje ima sigurnosnu i preventivnu ulogu. U takvim okolnostima testiranje nije samo sredstvo nadzora, nego i alat za pravodobno prepoznavanje problema i reagiranje.
Koliko su roditelji i mladi danas informirani o novim psihoaktivnim tvarima i zloupotrebi lijekova?
Roditelji najčešće imaju određena znanja o drogama poput kanabisa, heroina ili kokaina, ali se mnogi teže snalaze kada je riječ o novim sintetskim tvarima, krivotvorenim tabletama, zloupotrebi lijekova ili opasnostima kombiniranja različitih supstancija. Mladi informacije često pronalaze među vršnjacima i na društvenim mrežama, gdje one nisu uvijek točne, a ponekad mogu biti i opasno pogrešne. Zato je važno o ovoj temi razgovarati otvoreno i bez osuđivanja. Prevencija ne počinje kada se pojavi problem, nego mnogo ranije – kroz povjerenje, edukaciju i dostupnost provjerenih informacija. Škole, fakulteti, zdravstveni djelatnici i cijela zajednica također imaju važnu ulogu u tome da mladi dobiju točne i razumljive informacije te da pomoć bude dostupna kada im je potrebna.
Koja je najvažnija poruka roditeljima, mladima i svima koji se susreću s problemom zloupotrebe droga?
Prevencija počinje odnosom, razgovorom i pravodobnim reagiranjem. Za roditelje to znači primijetiti promjene poput naglog povlačenja, promjene društva ili pada interesa za školu i svakodnevne obveze, ali pritom ne reagirati optuživanjem, nego pokušati razgovarati i razumjeti što se događa. Za prijatelje to može značiti reagirati kada primijete da netko gubi kontrolu, rizično se ponaša ili treba pomoć. Ako se problem ne prepozna na vrijeme, postoji opasnost od razvoja ozbiljnijih posljedica, uključujući ovisnost. Testovi na droge mogu biti vrijedan pomoćni alat za početnu procjenu, ali ne mogu zamijeniti razgovor, povjerenje i kvalitetan odnos. Upravo su otvorena komunikacija, razumijevanje i podrška obitelji temelj prevencije. Ponekad upravo osjećaj da osoba nije sama i da postoji netko tko je spreman saslušati i pomoći može biti prvi korak prema rješenju.
(Ida Balog)
