Epitelni zloćudni tumor (rak, karcinom) štitnjače podijeljen je u dvije skupine: zrele i nezrele karcinome.
Zreli karcinomi histološki se dijele na papilarne i folikularne, a
nezreli karcinomi se dijele na medularne i anaplastične. Rak štitnjače čini jedan posto
od svih zloćudnih tumora, od 100 000 stanovnika obole tri do četiri.
Od raka štitnjače obolijevaju sve dobne skupine, no najčešći je u osoba od
30 do 45 godina života. Rak u žena je dva do tri puta češći nego u muškaraca. U 20-30 posto
čvorasto promijenjenih štitnjača se nađe karcinom. Klinički najčešće se rak
manifestira kao tvrdi čvor, koji može raditi smetnje kod gutanja ili kod
uznapredovalog procesa zbog širenja i oštećenja „povratnog“ živca (koji je
bitan za funkciju glasnica) te može izazvati promuklost ili gušenje.
Bolesnici
u pravilu nemaju poremećenu funkciju žlijezde, što znači da su urednih hormona
(eutireoidni). Rak štitnjače je najčešće uzrokovan djelovanjem više štetnih
faktora, kao što su ionizacijsko zračenje (nuklearne katastrofe-Hiroshima,
Nagasaki i Černobil – papilarni karcinom), gušavost, kronična upala štitnjače i
nasljedni poremećaj funkcije.
Zahvaljujući modernoj medicini, u visokom postotku se liječe zloćudni tumori
štitne žlijezde.
Svi zloćudni
tumori se kirurški liječe odstranjenjem štitnjače u cijelosti (totalna
tireoidektomija) i eventualnim čišćenjem limfnih prostora vrata (disekcija
vrata) kod pojave metastaza u limfnim čvorovima vrata.
Kod zrelih karcinoma, nakon četiri do pet tjedana primjenom radioaktivnog joda (I-131)
vršimo uništavanje (radioaktivnu ablaciju) ležišta štitnjače. Nakon liječenja
bolesnicima se uvodi nadomjesna terapija hormonom levotiroksinom.
Potrebna je
redovna kontrola kod liječnika s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke
vrijednosti TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora) i ultrazvukom
vrata. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) se kombiniranom
terapijom liječe: kirurški, vanjskim zračenjem i kemoterapijom.
