Plač je prvi način na koji beba komunicira, a različiti obrasci mogu otkriti je li gladna, umorna, uznemirena, nešto je boli ili ima kolike.
Plač je bebin prvi način komunikacije. Prije nego što nauči govoriti, njime pokušava pokazati da je gladna, umorna, da joj je neugodno, da je nešto boli ili da joj jednostavno treba blizina roditelja.
Novorođenčad može plakati između jednog i četiri sata dnevno, a posebno intenzivno tijekom prvih nekoliko mjeseci života. Iako roditeljima ponekad može biti teško slušati dugotrajan plač, važno je znati da on ne znači da nešto rade pogrešno. S vremenom će sve lakše prepoznavati različite potrebe svoje bebe.
Plač zbog gladi često ima prepoznatljiv obrazac
Glad je jedan od najčešćih razloga zbog kojih bebe plaču. U početku plač može biti tih, dug i ponavljajući, s dužim stankama. Kako beba postaje gladnija, plač obično postaje glasniji i intenzivniji.
Ipak, plač je često kasni znak gladi, pa je korisno obratiti pažnju na ranije znakove. Beba može:
- stavljati ruke u usta
- mljackati ili pomicati usnice
- okretati glavu prema dodiru na obrazu i otvarati usta
- stiskati šake.
Novorođenčad se najčešće hrani svaka dva do četiri sata. Kada se zasiti, beba može zatvoriti usta ili okrenuti glavu od dojke ili bočice. Ako je već jako zaplakala od gladi, može je biti teže smiriti i nahraniti, a tijekom plača može progutati i više zraka, što dodatno uzrokuje nelagodu.
Možda je beba samo umorna ili joj nešto smeta
Nije svaki plač znak gladi. Beba može biti razdražljiva zato što je umorna, pelena joj je mokra ili zaprljana, prevruće joj je ili hladno, ili joj je jednostavno previše podražaja. Razdražljivost je posebno česta kasno poslijepodne ili rano navečer, u razdoblju koje se ponekad naziva „vještičin sat“.
Novorođenčad treba puno sna – oko 16 sati dnevno, a neke bebe i više. Ako je beba nervozna, provjerite je li vrijeme za spavanje, a zatim i pelenu te temperaturu u prostoriji.
Ponekad je dovoljno promijeniti okruženje. Bebu možete držati uz sebe i hodati po kući, otići u šetnju s nosiljkom ili kolicima ili je staviti u njihalicu, ako je prikladna i koristi se prema uputama.
Ako primjećujete da se beba redovito uznemiri u određeno vrijeme ili nakon hranjenja, pokušajte uočiti obrazac. Primjerice, učestalo plakanje tijekom i nakon hranjenja ponekad može biti povezano s refluksom.
Nekim bebama treba samo blizina
Bebe se često smiruju sisanjem i fizičkim kontaktom. Ako nisu gladne, možete im ponuditi dudu ili im pomoći da pronađu vlastiti prst. Držanje bebe uz prsa ili rame, nježno maženje i tapšanje po leđima također mogu pomoći.
Neke bebe vole biti čvrsto, ali sigurno umotane u tanku dekicu. Takvo se povijanje može koristiti za umirivanje, ali važno je naučiti kako ga pravilno izvesti jer nepravilno povijanje može biti nesigurno. Ako ga želite primjenjivati, zatražite upute od pedijatra ili drugog zdravstvenog djelatnika.
Nježni pokreti također mogu pomoći. Ljuljanje, šetnja s bebom u nosiljci ili monoton zvuk, poput bijelog šuma, nekim bebama olakšavaju smirivanje.
Kada plač može biti znak boli ili bolesti?
Ponekad se bebin plač jednostavno razlikuje od onoga na što ste navikli. Beba može iznenada ispustiti dug, prodoran i visok krik ako je nešto boli. Uzrok mogu biti, primjerice, plinovi, jaka iritacija kože zbog pelenskog osipa ili upala uha. Kod upale uha beba može često dodirivati ili trljati bolno uho.
Posebnu pozornost treba obratiti na dugotrajan i neuobičajen plač koji se ne smiruje bez obzira na to što pokušavate. Beba može djelovati neuobičajeno umorno ili slabo.
Ako vam se bebin plač čini drugačijim nego inače ili ste jednostavno zabrinuti, obratite se pedijatru. Kod novorođenčeta su znakovi poput odbijanja hranjenja kroz više obroka, izrazite pospanosti ili slabosti, osipa ili temperature iznad 38 °C razlog za liječničku procjenu.
Kolike: kada plač traje satima
Neke zdrave bebe imaju razdoblja izrazito intenzivnog i dugotrajnog plača poznata kao kolike. Najčešće se pojavljuju nekoliko tjedana nakon rođenja, a u većini slučajeva značajno se smanjuju do trećeg ili četvrtog mjeseca života.
Kod kolika se plač obično javlja najmanje tri sata dnevno, najmanje tri dana u tjednu, tijekom najmanje tri tjedna. Često se pojavljuje otprilike u isto doba dana. Beba može djelovati kao da je boli, stiskati šake, ukočiti ili privlačiti noge, izvijati leđa i biti izrazito uznemirena.
Točan uzrok kolika nije poznat. Mogu biti povezane s nezrelošću probavnog sustava, načinom hranjenja ili drugim čimbenicima. Plinovi su vrlo česti kod beba i mogu uzrokovati dodatnu nelagodu, ali sama prisutnost plinova ne znači da beba ima kolike.
Ako sumnjate na kolike, najvažnije je pokušati utješiti bebu i pričekati da epizoda prođe. Kod beba koje imaju puno plinova može pomoći podrigivanje nakon hranjenja.
Mogu li se različiti zvukovi bebinog plača „prevesti“?
Postoje teorije prema kojima bebe prije samog plača proizvode određene zvukove kojima pokušavaju izraziti svoje potrebe. Jedna od poznatijih je Dunstanova metoda, prema kojoj se određeni zvukovi povezuju s glađu, potrebom za podrigivanjem, umorom, grčevima ili fizičkom nelagodom.
Istraživanja su pokazala određene rezultate u prilog toj metodi, ali bila su mala i ograničena, pa se ne smatra znanstveno potvrđenim načinom pouzdanog prepoznavanja potreba svake bebe. Drugim riječima, roditelji ne moraju učiti „rječnik“ bebinih zvukova. Najvažnije je promatrati dijete i s vremenom upoznati njegove individualne obrasce.
S vremenom ćete lakše razumjeti što vam beba poručuje
U početku je teško razlikovati plač zbog gladi od onoga uzrokovanog umorom, nelagodom ili boli. No što više vremena provodite s bebom, lakše ćete prepoznati njezine potrebe.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji puno vremena provode s bebama, posebno roditelji male djece, s vremenom postaju vrlo osjetljivi na različite zvukove koje bebe proizvode. Nije potrebno savršeno razumjeti svaki plač – važnije je promatrati bebu i njezino ponašanje u cjelini.
Postoje i aplikacije koje pokušavaju analizirati bebin plač pomoću umjetne inteligencije i uspoređuju ga s bazama snimki dječjih glasova. Ipak, takvi alati ne mogu zamijeniti procjenu roditelja i liječnika, osobito kada postoji sumnja da je beba bolesna ili da je nešto boli.
Što ako bebu nikako ne možete umiriti?
Ponekad ćete pokušati sve – nahraniti bebu, promijeniti joj pelenu, uzeti je u naručje, ljuljati je ili prošetati s njom – a ona će i dalje plakati. To može biti iznimno iscrpljujuće i sasvim je normalno osjećati frustraciju ili bespomoćnost. Ako osjetite da više ne možete izdržati, stavite bebu na sigurno mjesto, primjerice u njezin krevetić, i udaljite se na nekoliko minuta.
Duboko dišite, poslušajte glazbu ili učinite nešto drugo što vas smiruje. Ako možete, zamolite partnera, člana obitelji ili prijatelja da preuzme brigu o bebi dok se ne odmorite. I zapamtite: nikada nemojte tresti, udarati ili grubo povlačiti bebu. Takvo ponašanje može uzrokovati teške ozljede mozga ili smrt. Ako vam se čini da ne možete kontrolirati stres ili ljutnju, potražite pomoć.
Plač je ponekad naporan, ali je i normalan dio ranog razvoja. Bebe najčešće najviše plaču tijekom prva dva mjeseca života, nakon čega se količina plača kod većine djece postupno smanjuje.
Najvažnije je upoznati svoju bebu, reagirati na njezine potrebe i ne bojati se zatražiti pomoć kada vam je potrebna. Ne postoji savršen način reagiranja na svaki plač – roditeljska intuicija i iskustvo razvijaju se zajedno s bebom.
(Ordinacija.hr)
