Novo cjepivo za smrtonosni rak mozga, glioblastom, udvostručilo je razdoblje preživljavanja pacijenata, pokazalo je američko istraživanje.
Za razliku od cjepiva koja se obično
daju za sprječavanje bolesti, ovo se cjepivo primjenjuje tek kada osoba razvije
rak. Međutim, nije nezamislivo da jednog dana znanstvenici razviju cjepivo za
prevenciju malignih bolesti.
Glioblastom je najsmrtonosniji oblik
raka mozga, a prosječno razdoblje preživljavanja nakon dijagnoze je nešto više
od godine dana. Ova bolest najčešće zahvaća sredovječne osobe, dok liječenje
uključuje operaciju, zračenje i kemoterapiju. Međutim, čak i s najsloženijom
terapijom, prognoze nisu optimistične.
Jedna trećina svih glioblastoma ovisi o
mutiranom preteinu na stanici tumora, zvanom EGFRvIII – upravo zbog njega
maligne stanice prebrzo i nekontrolirano rastu. Cjepivo koje su razvili
znanstvenici Medicinskog centra Sveulčilišta Duke u suradnji sa Sveučilištem u
Teksasu razvili su cjepivo koje je programirano da napada mutirani protein na
stanicama tumora.
Za potrebe ispitivanja vakcine, u
studiju su uključili 35 bolesnika s glioblastomom i podijelili ih u dvije
skupine. Jednoj je dano cjepivo, a svi su ispitanici primili standardnu njegu
(operacija, zračenje i kemoterapija).
Ispitanici koji su primali cjepivo
nastavili su s ovim oblikom terapije i mjesec dana nakon završetka zračenja te
su ga pirmali sve dok se činilo kako djeluje. Ovaj dodatak cjepiva produžio je
prosječno razdoblje preživljavanja za 14,2 mjeseca, usporedno sa 6,3 mjeseci
preživljavanja bez progresije bolesti.
Neki su pacijenti čak i preživjeli pet
godina, tvrde istraživači.
Prije nego li se cjepivo može izvbaciti na tržište, potrebno ga je
dodatno provjeriti na većem broju ispitanika u kontroliranim uvjetima i
ustanoviti prevažu li njegove dobrobiti nad nuspojavama i mogućim rizicima. “Imamo dokaze kako
cjapivo i standardna njega djeluju sinergistički, stoga bi vjerojatno bilo
najbolje koristiti ih zajedno”, tvrdi dr. John Sampson sa Sveučilišta
Duke.
Studija je objavljena u časopisu Journal
of Clinical Oncology.
K. Horvat
