Pandemija je sve promijenila i naglo se uplela i u ionako kompliciran i osjetljiv odnos pacijent – liječnik.
Pacijenti su tako preskakali obvezne i preventivne preglede kod liječnika zbog straha od infekcije koronavirusom, što je dovelo do dodatnih problema, dok su liječnici pokušali u kratkom roku shvatiti i naučiti kako u novonastaloj situaciji pružiti pacijentu sve što mu je potrebno, ali ih je i prisilila da promijene način na koji procjenjuju pacijente, liječe i s njima komuniciraju. Kako danas pacijenta primiti za ruku kada mu je najteže ili mu izrazom lica otkriti da ga razumijete dok nosite masku, a na rukama imate rukavice?
Tri jednostavne navike kojima liječnici i drugi stručnjaci jačaju imunitet za hladne dane
Koje je korake sam pacijent morao poduzeti da bi naučio kako kroz masku komunicirati i povezati se s liječnikom i medicinskim osobljem? Prošlo je dovoljno vremena od početka pandemije i svi već prihvaćaju novo „normalno“, a što o tim promjenama imaju reći oni koji su ih sami proživjeli, doznajte iz priča koje pišu naša tri suradnika liječnika, u kojima otkrivaju što su to naučili o svojim pacijentima i svom radu tijekom pandemije, ali i o sebi.
Dr. med., Matilda Mladinić,, specijalistica ginekologije i opstetricije
S pravom se pacijenti boje da su možda loše pregledani
Oči su prozor u dušu, pogledaj u moje oči – pa ćeš znati što osjećam… Nisam bez razloga ovako započela priču, jer ako bolje razmislite – imate li i sada kad smo maskirani do očiju mogućnost točne procjene raspoloženja osobe s kojom razgovarate? Bilo da je to prodavač u dućanu, prolaznik, a i vaš liječnik? Dodatno, maska mijenja i ton glasa kojim govorimo pa više niti po njemu ne možemo naslutiti raspoloženje čovjeka. Osobno sam primijetila da slabije čujem kroz masku dok je imam na licu, da slabije razumijem osobu s kojom razgovaram, da moram glasnije govoriti, pa nerijetko ispada da vičem… Iz ovog uvoda lako je shvatiti da su se stvari promijenile i da su donijele neke nove situacije na koje moji pacijenti i ja nismo bili spremni. Danas kad mi pacijentica uđe u ambulantu, ne znam procijeniti kako je raspoložena, a još ako uz masku na licu nosi naočale koje se magle, nemoguće je vidjeti mimiku lica koja mi nekada puno više može otkriti nego same riječi. Ta neverbalna komunikcija je, sad shvaćam, jako bitna u razumijevanju između mene kao liječnika i pacijenta. Tijekom ovih sad već 18 mjeseci dogodilo mi se više puta da sam i ja skinula masku, ili sam to tražila od pacijentice, jer mi je trebala pokazati nešto na licu pa se događalo i da se ona toliko uznemirila ili rasplakala da je bilo normalno da joj dozvolim da skine masku.
Do sada sam se nerijetko i rukovala s pacijenticom ili njenom pratnjom, sada je to blago rečeno postalo potpuno neprimjereno. Smanjili smo na najmanju moguću mjeru dodirivanje pacijenta, skratili smo vrijeme provedeno s pacijentom, pogotovo prvih mjeseci kad se ništa nije znalo, kad smo (iskreno ) svi bili u strahu jedan od drugog, provjetravale se ambulante, radile pauze između pacijenata, bili smo frustrirani i mi liječnici i pacijenti.
S pravom se pacijenti boje da su možda loše pregledani, a tek ćemo vidjeti je li to slučaj. Iako sam uvijek u svom radu koristila rukavice i nije mi neka novost navlačiti ih na ruke, ipak se više ne događa da pacijenticu dodirnem golim rukama što sam nekada normalno radila, ako je za to postojala potreba. Sada to izbjegavam, osim kad je neophodno. Nadam se da ćemo se s vremenom prestati bojati jedni drugih, da ćemo vratiti toplinu i empatiju u komunikaciju. Naš mediteranski temperament i način života je navikao na zagrljaje, rukovanja, dodirivanje, strah me da je to nepovratno promijenjeno. Moja generacija će se sjećati tih starih dobrih vremena, žao mi je mladosti koja je krajnje zakinuta za slobodu koju smo mi imali.
Izv.prof.dr.sc. Tomislav Lauc, dr.med.dent., specijalist ortodoncije
Kontrole smo počeli provoditi putem telemedicine
Pandemija je iznenada došla i zatekla sve. Dok su mnoge ordinacije pozatvarale vrata neke su nastavile pružati usluge hitnim pacijentima i onima kojima je započeto liječenje. U početku kada nije bilo dovoljno visokozaštitnih maski u Europi, sugeriralo se da maske ne pružaju nikakvu zaštitu. Budući da je svima bilo jasno da je to besmislena sugestija, ordinacije su se naoružavale zaštitnom opremom. Tako smo u vrijeme prvog zatvaranja radili u skafanderima kao u covid bolnicama. Reducirali smo broj pacijenata i uveli sve moguće zaštitne mjere.
U isto vrijeme Stomatološka poliklinika Apolonija orijentirala se na uvođenje telemedicine u stomatologiju, odnosno teledentistry. Već u drugom tjednu zatvaranja uveli smo po prvi put u Hrvatskoj, virtualne stomatološke preglede. To je bila potpuna novost jer je dentalna medicina djelatnost gdje se radi rukama, no prepoznali smo da postoji prostor koji možemo iskoristiti za dobrobit naših pacijenata. Primjerice, kontrolni pregledi nakon zahvata. Vrlo često pacijenti trebaju doći u ordinaciju na kratkotrajne kontrole. Takve kontrole počeli smo provoditi putem telemedicine i pokazalo se vrlo uspješnim.
Osim što je moguće uspostaviti dobru komunikaciju, pokazalo se da pregled preko ekrana može biti vrlo sveobuhvatan. Isto se pokazalo s ortodonskim kontrolama. Prvi pregledi su nam pokazali vrijednost telemedicine. Pacijentima je lakše razbiti strah i predrasude od odlaska stomatologu ako prije naprave virtualni pregled, popričaju s liječnikom i upoznaju njegova razmišljanja. Korištenje različitih platformi za virtualne preglede omogućilo nam je da naši pacijenti dobiju brigu i pažnju, vrijeme i posvećenost za njihove probleme. Odnos liječnik-pacijent vrlo je delikatan i kompleksan. Uključuje verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Prvi pregledi zato imaju važnu ulogu uspostave međuljudskog kontakta. Stalno nošenje maske i nemogućnost rukovanja ograničavaju početni međuljudski kontakt. Visoki higijenski standardi ordinacije sigurno pomažu u lakšem prvom kontaktu s liječnikom. Vrlo je odbojno upoznati se s čovjekom koji nosi masku samo kimajući glavom. Zato smo pokušali to prebroditi laganim spuštanjem maske pri upoznavanju, poput negdašnjeg podizanja šešira pri pozdravljanju. Čini mi se da to stvara određenu pristojnu i ljudsku razinu.
Ljudi različito doživljavaju pandemiju. Većina pristojno prihvaćaju mjere, pa i kada se ne slažu s njima poštuju ograničenja koja su postavljena. Neki pacijenti prošli su vrlo težak period života. Sjećam se pacijentice koja mi je došla u listopadu i koja se panično bojala prisustva ljudi, gotovo agresivno bi reagirala na svakoga tko bi joj se prinbližio. Odvojili smo poseban prostor i vrijeme za nju, raumio sam njezine reakcije kada mi je rekla kako nije iz kuće izašla 8 mjeseci, radila je od kuće, naručivala dostavu i nije se usudila čak ni prošetati oko kuće. Takve situacije nisu rijetke, to je bilo i u vremenu drugog vala, kada cjepiva još nisu postojala i dok je strpljenje ljudi bilo uvelike potrošeno.
Mjere ograničavanja doveli su do činjenice da znanstvena zajednica izvještava o značajnom porastu učestalosti težih oblika bolesti zuba. Dr. G.K. Seeberger, predsjednik svjetske stomatološke udruge situaciju oralnog zdravlja godinu dana nakon početka pandemije naziva pravom dantalnom katastrofom. Istraživanja pokazuju da se pojavnost širenja COVID-a u ordinacijama dentalne medicine izrazito mala, vjerojatno jer su stomatolozi koji su u bliskom kontaktu sa svojim pacijentima i prije pojave virusa rigorozno drže higijenskih pravila i zaštitinih mjera. Ipak, kod mnogih pacijenata postoji strah od odlaska bilo kojem liječniku pa tako i stomatologu. Porast upalnih proces zuba i još više parodontološki problemi odnosno upale zubnog mesa u velikoj mjeri su se povećali što je znak za alarm. Razlozi za to uglavnom se pripisuju manjem broju redovitih pregleda, promjenama prehrambenih navika i što je posebno zabrinjavjuće, rjeđem četkanju zuba i lošijem održavanju oralne higijene. To je posebno zastupljeno kod djece, ali je prisutno i kod odraslih. Trenutno nastupa vrijeme kada ćemo svi morati pokušati nadoknaditi propuštenu u proteklih 18 mjeseci po pitanju vlastitog zdravlja. Odgovornost za vlastito zdravlje je na nama samima.
Doc. dr. sc. Sandra Morović, dr. med. specijalist neurologije
Kada pacijenit ne žele skinuti masku radi pregleda, moramo biti inovativni
Pandemija je sama po sebi unijela strah i paniku među ljude, a sve je bilo još izraženije kod onih kojima su bile potrebne zdravstvene usluge. Meni kao neurologu, maske su dosta otežale posao. S jedne strane, veliki dio našeg pregleda je upravo procjena mimike lica i govora što je nemoguće dok je maska na licu.
S druge strane, nezgodno je nekoga zamoliti da skine masku jer su ljudi u panici od bolesti, drže se preporuka. Tada situacija postaje napeta i neprirodna, što dodatno otežava pregled. Ima i onih koji ne žele skinuti masku pa smo morali biti inventivni, od zimi širom otvorenih prozora, do udaljavanja na udaljenost s koje više ništa ne vidim… Isto tako, u prirodi liječničkog posla je kontakt s bolesnikom, izvođenje dijagnostičkih testova, polaganje ruku na tijelo tijekom pregleda ili pomoć pri izvođenu određenih aktivnosti. Sve to je u nekim trenucima izazivalo nelagodu, ponekad i obostrano. Jer, nije ugodno raditi pregled i stalno imati na umu da to nekome smeta, pokušavati sve napraviti s neke udaljenosti, jer te stvari se primijete, vi vrlo brzo vidite kakav tko ima stav prema situaciji. Onda opet dođe iznenađenje, razočaranje od strane osoba koje žele prevenirati bolest. Oni pak mole da ih primim jer smatraju da se brigom o sebi bore i protiv zaraze. Tu je dobar primjer akupunktura na koju isto nisu mogli dolaziti zbog preporuka, a bili su zdravi… Svi smo se prilagodili, zapravo nije bilo većih problema. Bilo je puno razgovora, o pandemiji, uzrocima, preporukama, mišljenjima… Tu je i smijeh pomogao, pozitivno razmišljanje, bodrili smo jedni druge i mislim da smo na kraju moji pacijenti i ja bili dobar i uspješan tim!
Kardiolozi izbjegavaju ovih 6 navika jer loše utječu na zdravlje srca, a vi?
Foto: Pixsell, Arhiva
