Za mnoge probleme – od umora, teškoća sa spavanjem, problemima s tjelesnom težinom do depresivnosti i autoimunih bolesti – spremno okrivljujemo štitnjaču, a gotovo se uvriježilo i mišljenje da žene nakon 45. godine života (pa i ranije) imaju probleme sa štitnjačom i njezinim hormonima kao posljedica perimenopauze i menopauze.
Štitnjača je glavna energetska žlijezda i regulator rada svih tjelesnih stanica jer hormoni koje proizvodi direktno utječu na stanični metabolizam. Luči dva hormona: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koji su važni za uravnoteženu funkciju cijelog organizma – krvožilni i dišni sustav, mozak, ali i kretanje, spavanje i probavu, te rad ostalih žlijezda (npr. nadbubrežne i spolnih žlijezda). Povodom Svjetskog dana štitnjače, koji se svake godine obilježava 25. svibnja, razgovarali smo s Josipom Staničićem, dr. med., specijalistom nuklearne medicine, suvlasnikom Poliklinike Perić-Staničić, centra za bolesti štitnjače, dijabetes i metabolizam.
Hashimotov tireoiditis: bolest je 15 puta češća kod žena!
Hashimotov tireoiditis može biti prisutan i godinama prije nego što se postavi dijagnoza, i to zato što, bez obzira na poremećaj, štitnjača cijelo vrijeme proizvodi točno onoliko hormona koliko organizmu treba, što se vidi u urednoj vrijednosti tireostimulirajućeg hormona – TSH. Kako onda brže do dijagnoze, tj. koji nas simptomi trebaju zabrinuti?
Do dijagnoze kroničnog autoimunog (Hashimotovog) tireoiditisa možemo doći biokemijskom dijagnostikom, tj. određivanjem serumske vrijednosti antitireoidnih protutijela TgA i TPO, ili pomoću ultrazvuka štitnjače kojim se kod Hashimotovog tireoiditisa prikaže štitnjača manje ili više nehomogene strukture. Ipak, obzirom da Hashimotov tireoiditis nema nikakve simptome, postavlja se pitanje koliko se uopće oko njega moramo zabrinjavati.
Naime, Hashimotov tireoiditis je, u slučaju očuvane funkcije štitnjače, apsolutno bezopasan za opće stanje organizma te bi ga trebalo promatrati isključivo kao mogućnost da će tijekom duljeg perioda možda doći do stvarnog poremećaja funkcije štitnjače.
Hipotireoza – što je, koji su simptomi i kako se liječi?
Koja je razlika između hipotireoze i hipertireoze, tj. poremećaja funkcije štitnjače i Hashimotova tireoiditisa u simptomima, posljedicama koje čine na organizam i liječenju?
Razlika poremećaja funkcije štitnjače i Hashimotovog tireoiditisa je upravo u tome da su poremećaji funkcije štitnjače bolesti koje mogu dovesti i do težih posljedica na organizam ukoliko se ne liječe. Simptomi koji se javljaju kod hipotireoze (umor, malaksalost, oticanje u području lica i ekstremiteta, pad koncentracije, itd.) ili hipertireoze (palpitacije, agitiranost, ubrzana probava, gubitak na tjelesnoj težini, umor, itd.) posljedica su hipo ili hipermetabolizma, tj. stvarnog pada ili porasta metaboličke aktivnosti svih organa i tkiva našeg organizma. S druge strane, Hashimotov tireoiditis je u potpunosti asimptomatska bolest kod koje, iz za sada nerazjašnjenih razloga, dolazi do autoimune reakcije koja oštećuje tkivo štitnjače što može dovesti do poremećaja funkcije toga važnog organa.
Kada posumnjati na bolesti štitnjače?
Mogli bismo reći da je štitnjača “dežurni krivac” za sve, pa je tako optužuju za višak kilograma, umor, anksioznost… U kojoj mjeri štitnjača utječe na spomenute tegobe i možete li nam otkriti pravu istinu – koje tegobe možemo očekivati ako štitnjača ne radi u svojoj punoj funkciji?
U današnjoj kliničkoj praksi, dobar dio problematike rada s bolesnicima ovisi o tome kako precizno će se pacijentima objasniti što se od neke bolesti ili stanja može očekivati. Kod bolesti štitnjače najvažnije je da svi simptomi za koje možemo “okriviti” bolest štitnjače dolaze iz poremećaja razine hormona u serumu.
Neliječeni poremećaji funkcije štitnjače, hipo i hipertireoza, mogu dovesti do izrazito teških posljedica na zdravlje organizma i gotovo uvijek dovode do manje ili veće, promjene tjelesne težine, umora, anksioznosti…
Ako je poremećaj kvalitetno liječen i ako je razina hormona štitnjače dovedena na normalu pomoću neke od metoda liječenja koje su nam raspolaganju, nikakvi simptomi vezani uz bolest štitnjače ne bi više trebali biti prisutni. Ovu činjenicu potvrđuju nevjerojatni uspjesi nekih naših sportašica koje su uz u cijelosti operiranu štitnjaču i dobro izbaždarenu medikamentoznu terapiju uspjele ostvariti neke od najvećih postignuća hrvatskog sporta. Međutim, ako bolesnik i dalje ima prisutne simptome, primjerice umora, palpitacije, povećanje tjelesne težine, u tom slučaju bi bilo dobro provjeriti radi li se možda o nekom poremećaju koji nije direktno vezan uz bolesti štitnjače.
Tri su indikacije za operaciju štitnjače
Koju metodu liječenja štitnjače najčešće primjenjujete u radu s pacijentima; koja se terapija pokazala najučinkovitijom?
Bolesti štitnjače se uspješno liječe više od 50 godina, tako da u kliničkoj praksi danas imamo veliko iskustvo i rijetko se događa da se neki problem ne može riješiti. Kod liječenja hipotireoze se primjenjuje sintetski hormon štitnjače T4 (levotiroksin) čija karakteristika da ima jako dugo vrijeme poluživota u serumu nam omogućuje izrazito precizno baždarenje terapije davanjem jedne doze hormona ujutro natašte. Kod liječenja hipertireoze također na raspolaganju imamo odlične tireostatike kojima se može kvalitetno sniziti hiperprodukcija hormona od strane štitnjače i reducirati upalu štitnjače koja tu hiperprodukciju i generira.
Najbitnije je kod liječenja individualno pristupiti svakom bolesniku jer se na takav način postiže daleko najbolji učinak.
Neki liječnici zagovaraju ideju da za ozdravljenje štitnjače nisu potrebni hormoni, jer jednom kad je krenemo regulirati hormonima, štitnjača više neće znati raditi bez njih, već da se to može postići pravilnom prehranom, higijenom spavanja i eventualno dodacima prehrani. Što vi mislite o tome?
Pitanje je što se podrazumijeva pod ozdravljenjem štitnjače. Kod liječenja poremećaja funkcije štitnjače, prvenstveno hipotireoze, treba uzeti u obzir da u tom stanju štitnjača više nije u mogućnosti proizvesti i izlučiti količinu hormona štitnjače koja je nužna za normalno funkcioniranje organizma. Također, s obzirom na činjenicu da je oštećenje tkiva štitnjače gotovo uvijek ireverzibilno, gotovo je nemoguće da se u takvoj situaciji funkcija štitnjače oporavi tako da ne postoji nikakav drugi način osim nadomjesne hormonske terapije da se korigira hormonski status.
Budući da još ne poznajemo glavni uzrok autoimune bolesti štitnjače, taj isti uzrok, nažalost, nismo u stanju prevenirati. Nikako nije naodmet zdravije živjeti i hraniti se, ali zasad ne možemo tvrditi da to ima direktan i pozitivan učinak na zdravlje štitnjače.
Gotovo se uvriježilo i mišljenje da žene nakon 45. godine (pa i ranije) imaju probleme sa štitnjačom i njezinim hormonima kao posljedicu perimenopauze i menopauze. Mora li to biti tako, odnosno kako prevenirati?
Istina je da se bolest štitnjače nešto češće otkriva u žena preko 45 godina starosti, ali je itekako moguće da se javi i prije 20. godine, kao i da žene i muškarci stariji od 80 godina imaju u potpunosti zdravu štitnjaču. Svakom bolesniku treba pristupiti individualno.
Što se same menopauze tiče, nije dokazano da ona ima negativan učinak na zdravlje štitnjače. Ipak, simptomi menopauze se mogu djelomično preklapati sa simptomima poremećaja funkcije štitnjač,e tako da je u takvim situacijama svakako dobro provjeriti serumsku razinu hormona štitnjače.
Što je potrebno izbjegavati da bismo sačuvali zdravlje štitnjače?
U današnje vrijeme, kada imamo dostatan unos joda, koji je od najveće moguće važnosti za uredan rad štitnjače, apsolutno bi trebalo izbjegavati prekomjeran unos joda. Prekomjeran unos joda, primjerice u obliku Lugolove otopine, prvenstveno blokira rad štitnjače, a nakon prolongirane uporabe može dovesti do jake upale same žlijezde s izrazito povišenom razinom hormona štitnjače koju je onda teško liječiti. Važno je napomenuti da se o zdravlju štitnjače od strane stručne i znanstvene zajednice raspravlja već više od sto godina. Veliki javnozdravsveni problemi koji su jasno bili povezani s bolestima štitnjače, kao gušavost i nedostatak joda u prehrani, danas su u potpunosti eliminirani. Pitanje prevencije, a potom dijagnostike i liječenja bolesti štitnjače danas je riješeno na najbolji mogući način, s obzirom na stupanj znanstvenog i tehnološkog razvoja.
Štitnjača – sve što trebate znati o žlijezdi koja upravlja proizvodnjom vaše energije
Razgovarala: D. Petrov/magazin Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock
