Mucanje pogađa više od 80 milijuna ljudi u svijetu, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica
Osobe koje mucaju ne razlikuju se od drugih po svojim sposobnostima i mogu postići u životu sve što požele, što potvrđuju brojni primjeri vrlo uspješnih osoba iz Hrvatske i svijeta koji su usprkos (ili baš zahvaljujući iskustvu s mucanjem) postali poznati.
O mucanju su u Hrvatskoj javno govorili pjevač Zlatan Stipišić Gibonni, nogometaš i trener Slaven Bilić, košarkaš Dino Rađa, tenisač Ivo Karlović, glumac Špiro Guberina, ekonomski stručnjak i bivši guverner Željko Rohatinski. Od svjetski poznatih osoba često možemo čuti iskustva s mucanjem pjevača Eda Sheerana, a na popisu slavnih osoba koje mucaju su i Bruce Willis, Nicole Kidman, Marc Anthony, Rowan Atkinson, Emily Blunt, Jim Davis.
Koliko je loše piti kavu na prazan želudac? Odgovor bi vas mogao iznenaditi
Podaci o mucanju postoje i za brojne osobe koje su ostavile povijesni trag u domeni svoga rada, poput grčkog govornika Demostena, Charlesa Darwina, Winstona Churchilla, Georgea VI., Marilyn Monroe, Elvisa Presleya… Upravo s ciljem podizanja upoznavanja društva s izazovima s kojima se osobe koje mucaju susreću, u svijetu se već 25 godina obilježava Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, a 2009. godine i Hrvatski sabor je 22. listopada proglasio Danom svjesnosti o mucanju.
Ispod površine ledenjaka
Mucanje je poremećaj kod kojeg okolina najlakše i najčešće uočava teškoće vezane uz govorne netečnosti poput ponavljanja glasova i slogova ili cijelih riječi, produljivanja glasova, zastoja u govoru ili umetanja poštapalica. Sve navedeno u govoru može biti popraćeno i pokretima tijela u vidu žmirkanja, podrhtavanja usana, dodatnim pokretima ekstremiteta.
Šira javnost je manje upoznata s onim što osoba koja muca doživljava svakodnevno, a nalazi se ispod površine ledenjaka, modela po kojem se mucanje često objašnjava. Sugovorniku nisu vidljivi osjećaji, misli i strahovi osobe koja muca, a mogu zapravo činiti puno veći problem od onoga što čujemo. Dio sante leda ispod površine uvelike se razlikuje od osobe do osobe i nije rijetkost da osobe koje mucaju imaju niže samopouzdanje, da teže sklapaju prijateljstva te da nastoje izbjeći javne nastupe.
Mucanje može utjecati i na odabir zanimanja pri čemu će osobe koje mucaju preferirati zanimanja koja ne uključuju puno govornih situacija.
Znanstvenim istraživanjima potvrđeno je da razvoju mucanja pridonosi genetika (u 60% slučajeva u anamnezi se nalaze i drugi članovi obitelji koji mucaju), specifičnosti djetetova razvoja (sporiji jezično-govorni razvoj), osobitosti u neurološkom funkcioniranju i obilježja obiteljske dinamike (visoka očekivanja koja se stavljaju pred dijete, ubrzan tempo života).
Naučite kako jesti: Nećete biti gladni, a kilogrami će se sami topiti
Još nerijetko možemo čuti kako se uzrokom mucanja smatra stres. Međutim, stres može biti samo okidač koji će potaknuti pojavu mucanja kod osobe koja za to ima predispozicije. Često djetetu stres može predstavljati i situacija koju iz perspektive odraslih tako i ne doživljavamo, poput odlazaka na ljetovanje, rođenje brata ili sestre, kaže prof. logoped Martina Boltužić Dževerlija.
Profesorica je europski specijalist za poremećaje tečnosti govora, doktorandica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a radi u logopedskoj ambulanti u Petrinji u sklopu Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić” Sisak.
Dobar govorni model
Podaci pokazuju da oko pet posto djece prolazi kroz fazu netečnog govora, a mucanje se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica, u omjeru 3:1. Kod čak tri četvrtine djece tijekom djetinjstva će doći do oporavka pa je mucanje u odrasloj dobi prisutno kod jedan posto stanovništva.
Iako se jedan posto može činiti malo, na globalnoj razini govorimo o više od 80 milijuna ljudi koji mucaju. Što se tiče Sisačko-moslavačke županije, mi se po mnogočemu razlikujemo od drugih dijelove Hrvatske i svijeta, ali kada je mucanje u pitanju, mislim da tu nema odstupanja. Vezano uz stres uzrokovan brojnim potresima koji su nam se događali, intenzitet mucanja je sigurno značajno varirao kod osoba koje mucaju jer znamo da pojačan stres može nepovoljno utjecati na jakost mucanja, objašnjava logopedica.
Što se tiče terapijskih postupaka namijenjenih djeci i odraslima koji mucaju, postoje različiti pristupi, no svaki od njih ne mora nužno polučiti uspjeh kod svake osobe koja muca. Uzmu li se u obzir i drugi segmenti koji su vezani uz mucanje, jasno je da se ne može na univerzalan način pristupati problemu koji ima toliko različitih dimenzija.
Ako želite zdravo i emocionalno snažno dijete, poštujte ovo pravilo
Ono što s može činiti svatko od nas u komunikaciji s osobama koje mucaju je dati im dovoljno vremena da kažu ono što žele, ne dovršavati njihove rečenice, održavati normalan kontakt očima tijekom razgovora te reagirati na sadržaj, a ne na način kako je izgovoreno. Dobro je djetetu koje muca postavljati pitanja koja zahtijevaju kraće odgovore, jednom riječju ili jednostavnom rečenicom. Poželjno je biti dobar govorni model na način da usporimo brzinu govora, činimo stanke prije odgovaranja ili postavljanja pitanja te da govorimo opušteno. S ciljem razvoja djetetovog samopouzdanja dobro je češće pohvaljivati dijete, kako za tečan govor tako i za druge vještine u kojima je uspješno. Ovdje treba voditi računa o tome da pohvale budu iskrene jer djeca vrlo brzo prepoznaju kada pretjerujemo, a tada pohvala gubi svoju vrijednost, kaže Martina Boltužić Dževerlija.
Uspješnost logopedskih terapija ovisi o složenosti problema i individualnim razlikama. Kod nekih promjene mogu biti vidljive nakon nekoliko susreta dok kod drugih mogu zahtijevati i puno duži rad.
Istraživanja jasno pokazuju da su terapije najuspješnije u predškolskoj dobi. Terapijski pristupi u najranijoj dobi daju veliku ulogu roditeljima koji u djetetovu svakodnevnom okruženju, u okviru doma, provode preporučene tehnike. Isto tako, ne znači nužno da će svako dijete nakon procjene biti uključeno u logopedsku terapiju.
Stručnjaci koji se bave područjem mucanja roditeljima će dati preporuke za daljnje postupke, a ponekad će biti dovoljni savjeti na koji način komunicirati s djetetom. Smatram da se roditelji trebaju obratiti za pomoć čim ih bilo koji segment djetetovog jezično-govornog razvoja zabrine. Zaista je širok spektar poremećaja koji se javljaju od najranije dobi, a zahvaćaju odstupanja na komunikacijskoj, jezičnoj i/ili govornoj razini. Procjena logopeda nije stresna za dijete, odvija se u ugodnoj atmosferi prilagođenoj djetetovoj dobi, a rano prepoznavanje teškoće i rana intervencija su iznimno važni, naglašava logopedica.
Pretjerana izloženost ekranima
Iako nam se čini da danas ima više osoba koje mucaju nego prije, istraživanja nisu zabilježila trend porasta. No evidentiran je velik napredak ranog prepoznavanje simptoma i traženje pomoći, zbog čega se može steći dojam da je problem s tečnošću govora izraženiji.
Ono što znanstvena istraživanja jasno pokazuju, a što s većom dostupnošću tehnologije u našem društvu sve češće u svakodnevnom radu vidimo, neželjene su posljedice pretjerane izloženosti ekranima. Za djetetov optimalan razvoj izuzetno je važna i zapravo nezamjenjiva interakcija sa živim bićima i predmetima koji ih okružuju. Toplina bliskog kontakta s roditeljima i drugim članovima obitelji, pjevušenje pjesmica, osmijeh, zagrljaj, druženje uz slikovnicu, reagiranje na potrebe djeteta, sušta su suprotnost hladnoći koju pruža bilo kakav ekran, kaže logopedica.
Prepoznajte znakove da vam prijeti burnout i kako to zaustaviti
Ističe kako je čovjek društveno biće pa u društvu treba i odrastati. Ekran je samo način “kupovanja mira” u kojem će dijete bez puno dodatnih zahtjeva provesti vrijeme i tako izgubiti priliku za dragocjena iskustva koja potiču njegov cjelokupan razvoj.
O kvalitetnom provođenju vremena s djetetom treba razmišljati i iz sebičnih razloga – vrijeme neumoljivo brzo prolazi i njihovo djetinjstvo traje kratko. Uživajmo u svakom trenutku, putujmo u svijet priča, igrajmo se zajedno, razvijajmo se i rastimo zajedno u svakom pogledu, savjetuje profesorica logopedije Martina Boltužić Dževerlija.
Kako si odrasli mogu olakšati probleme s mucanjem?
U postizanju tečnijeg govora preporučuje se govoriti polaganijim tempom, povezujući riječi, češćim pauzama te laganim i opuštenim pokretima jezika i čeljusti. Važno je ne izbjegavati govorne situacije te si često zadavati manje i lakše ostvarive ciljeve koji uključuju govor. Nakon svakog uspjeha važno je pohvaliti samoga sebe i “proslaviti” svoje male pobjede.
Iako osobe koje mucaju smatraju da izbjegavanjem riječi na kojima očekuju da će zamucati situaciju čine lakšom, vrijedi upravo suprotno. Važno je nastojati opustiti se i nešto laganijim tempom izreći upravo ono što želite. O mucanju je dobro razgovarati kao i o bilo kojoj drugoj temi i ne pokušavati ga prikriti. Neka cilj bude tečniji govor, a ne savršen jer, na kraju krajeva, na svijetu i nema mnogo savršenih govornika.
