Veliko istraživanje pokazalo je da su određeni poremećaji glasa povezani s većim rizikom od kognitivnih problema i demencije, osobito kada su praćeni gubitkom sluha.
Rano prepoznavanje znakova demencije, još prije pojave izraženih simptoma, moglo bi liječnicima i istraživačima dati više vremena za praćenje razvoja bolesti i pravodobno pružanje podrške osobama koje su pod povećanim rizikom. Dosadašnja istraživanja kao moguće pokazatelje ranih promjena proučavala su, među ostalim, snimke oka i krvne pretrage.
Novo istraživanje sada sugerira da bi promjene u kvaliteti glasa također mogle biti povezane s većim rizikom od razvoja kognitivnog oštećenja ili demencije u godinama koje slijede. Istraživanje su proveli znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Drexel u SAD-u, a rezultati su objavljeni u časopisu Journal of Voice.
Poremećaj glasa i gubitak sluha povezani s većim rizikom
Istraživači su analizirali podatke čak 833.417 osoba u dobi od 50 godina i više. Proučavali su postoji li povezanost između dijagnoze poremećaja glasa, gubitka sluha ili istodobne pojave oba problema te kasnijeg razvoja kognitivnog oštećenja ili demencije, uključujući Alzheimerovu bolest. Sudionike su pratili počevši od godinu dana nakon procjene njihova glasa i sluha.
– Najjaču povezanost s demencijom pronašli smo među pacijentima koji su imali poremećaj glasa i gubitak sluha – rekao je Robert Sataloff, profesor i predstojnik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Drexel.
No istraživanje je pokazalo i nešto zanimljivo – osobe koje su imale poremećaj glasa, ali nisu imale gubitak sluha, također su imale veći rizik nego osobe koje su imale samo gubitak sluha. Poremećaji glasa u ovom istraživanju uključivali su različite promjene, primjerice promjene visine, glasnoće ili jasnoće glasa.
Kod sudionika koji su imali poremećaj glasa, ali ne i gubitak sluha, vjerojatnost kasnijeg razvoja kognitivnih problema ili demencije bila je 58 posto veća. Kod osoba koje su imale i poremećaj glasa i gubitak sluha rizik je bio više nego dvostruko veći – odnosno 104 posto.
Međutim, te brojke treba pravilno tumačiti. Riječ je o usporedbama s odvojenim skupinama kontrolnih ispitanika sličnih karakteristika koji nisu imali poremećaje glasa ni sluha, a ne o usporedbi s jednom istom kontrolnom skupinom. Kada su istraživači zajedno promatrali sve sudionike s poremećajem glasa, neovisno o tome jesu li imali i gubitak sluha, povećani rizik iznosio je 29 posto. Kod osoba koje su imale samo gubitak sluha povećani rizik iznosio je 27 posto.
Promjena glasa ne znači da će se razviti demencija
Važno je naglasiti da istraživanje nije dokazalo uzročno-posljedičnu vezu. Drugim riječima, promjena kvalitete glasa ne znači da će osoba nužno kasnije razviti kognitivne probleme, demenciju ili Alzheimerovu bolest. Također nije dokazano da poremećaji glasa izravno uzrokuju kognitivni pad. Istraživači u ovom radu nisu zasebno analizirali Alzheimerovu bolest, demenciju i kognitivno oštećenje kao tri odvojena ishoda.
Ipak, rezultati upućuju na to da bi poremećaji glasa mogli biti još jedan znak koji vrijedi dodatno istražiti. Povezanost između gubitka sluha i povećanog rizika od demencije već je dobro dokumentirana, a novo istraživanje sugerira da bi sličnu ulogu mogli imati i problemi s kvalitetom glasa.
– Za mnoge od ovih pacijenata moglo bi biti korisno razgovarati s otorinolaringologom koji može organizirati kognitivnu procjenu kako bi se pacijentu pomoglo razviti odgovarajući plan skrbi – rekao je Sataloff.
Zašto bi glas mogao biti povezan sa zdravljem mozga?
Istraživači imaju nekoliko mogućih objašnjenja za uočenu povezanost. Jedno od njih je da problemi s glasom mogu dovesti do toga da osoba manje razgovara, čime se smanjuje količina stimulacije kojoj je mozak izložen tijekom svakodnevne komunikacije.
Osim toga, poteškoće u komunikaciji, uključujući gubitak sluha, mogu utjecati na društveni život. Osobe kojima je razgovor otežan mogu se početi rjeđe družiti i sudjelovati u različitim društvenim aktivnostima, a poznato je da je društvena angažiranost povezana sa zdravljem mozga i manjim rizikom od demencije.
– Ako imate poremećaj glasa koji utječe na to kako vaš glas zvuči ili ako vas boli kada pokušavate govoriti ili pjevati, sasvim je prirodno da ćete se rjeđe uključivati u društvene ili druge aktivnosti koje podržavaju zdravlje mozga – objasnio je Sataloff za ScienceAlert.
Autori pritom naglašavaju da za mnoge poremećaje glasa postoje mogućnosti liječenja i različiti oblici pomoći. Takvo liječenje moglo bi imati koristi i za zdravlje mozga, iako još nije jasno koji bi točno mehanizmi mogli povezivati poremećaje glasa i kognitivni pad.
Potrebna su dodatna istraživanja
Istraživači smatraju da bi buduća istraživanja trebala detaljnije analizirati različite vrste poremećaja glasa te ispitati može li liječenje tih problema utjecati na rizik od kognitivnog pada ili demencije tijekom vremena.
– Buduća istraživanja trebala bi istražiti predviđaju li specifični uzroci poremećaja glasa različito kognitivni pad – navode istraživači u objavljenom radu.
Drugim riječima, sljedeći korak bit će utvrditi postoje li određene vrste promjena glasa koje su snažnije povezane s kasnijim kognitivnim problemima te može li pravodobno prepoznavanje i liječenje poremećaja glasa imati šire zdravstvene koristi.
(Ordinacija.hr)
