Kolorektalni karcinom je tumor koji nastaje u debelom crijevu i završnom crijevu najčešće poslije 60. godine života.
Nažalost, u našoj se zemlji bilježi porast broja oboljelih i prema podacima Registra za rak u 2018. godini smo imali više od 3500 slučajeva, a porazna je informacija da imamo drugo najlošije preživljavanje u Europi od posljedica ove bolesti. “Dvije trećine pacijenata su muškarci. Kada se u ranoj fazi otkrije da zahvaća samo stijenku crijeva, govorimo o desetogodišnjem preživljenju nakon liječenja i uz redovite kontrole. Stoga se u razvijenim zemljama smatra kroničnom bolešću. U toj fazi rak debelog crijeva nema simptome”, ističe naša sugovornica dr. med Iva Kirac, spec. kirurške onkologije i abdominalne kirurgije na Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice.
Dodaje kako je paradoksalno da su svi modaliteti liječenja u Hrvatskoj dostupni, a prema analizama u centrima koji se bave liječenjem kolorektalnog karcinoma, odnosno imaju sva tri načina liječenja na jednom mjestu (kirurgija, zračenje i kemoterapija) kao i suportivnu njegu (nutricija, fizikalna, enterostomalni terapeut, psiholog) – rezultati su usporedivi s ostatkom EU.
Kako sami možemo prepoznati probleme koji zahtijevaju hitan posjet liječniku?
Promjena učestalosti stolice, promjena oblika stolica (proljevi, izmjena zatvora i proljeva), tragovi krvi u stolici koji se pojavljuju neko vrijeme, kronični umor, gubitak tjelesne težine i opća slabost… no kada se jave simptomi, više ne govorimo o lokaliziranoj bolesti i to je cijela bit priče. Od 2008. u Hrvatskoj se odvija Nacionalni program probira na kolorektalni karcinom čiji su nositelji Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ministarstvo zdravstva RH. U tijeku je šesti ciklus. Međutim, unatoč svim nastojanjima, odaziv na probir je izuzetno nizak. Od 50. go – dine do 75. godine u dvogodišnjim intervalima svi dobiju poziv na test okultnog krvarenja u stolici. U slučaju pozitivnog nalaza osoba dobiva poziv na organiziranu kolonoskopiju. Nadamo se da će se uskoro koristiti daleko jednostavniji test, pa će se uzorak stolice uzeti jednom, a ne tri puta kao sada, a koji je uz to i daleko veće osjetljivosti i specifičnosti od detekcije okultnog krvarenja
Koliko se ljudi odazove na preventivne preglede, kako ih potaknuti?
Uračunamo li i one koji su neovisno o programu napravili kolonoskopiju, na sudjelovanje u program probira odazove se manje od petine pozvanih, što je daleko premalo. Naime, preduvjet uspješnog programa probira odaziv je barem 60% pozvanih, što, primjerice, Sloveniji koja je s programom počela nakon Hrvatske polazi za rukom zadnjih nekoliko godina. Izravan rezultat detekcija je bolesti kod većeg broja ljudi u ranoj fazi premalignih lezija, kada je izlječiva i kada se može spasiti više života. Bez obzira na vrstu testa potrebno je zagovarati redovito odazivanje na poziv za sudjelovanje i korištenje zajedničke informatičke platforme (koja već postoji!) svih uključenih u sustav. Svijest o redovitosti pregleda kod ovog sijela raka i destigmatizacija raka debelog crijeva prvi je preduvjet da se promijeni odnos prema ovoj bolesti. Debelo i završno crijevo nisu atraktivni organi za popularizaciju preventivnih pregleda – treba pronaći modus kojim ćemo uspjeti bez obzira u kojem dijelu Hrvatske živimo. Imajmo na umu da je Hrvatska regionalno zahtjevno raspoređena, što uvjetuje neravnomjerno raspoređene kapacitete i djelatnike koji pružaju zdravstvenu zaštitu.
U opasnosti od razvoja bolesti nisu samo osobe starije od 60 godina?
Druga skupina na koju treba obratiti pažnju jesu mlađi od 50 godina, od kojih neki u obitelji imaju oboljele od tumora debelog crijeva, maternice, želuca, dojke, pluća, vrata maternice, prostate, jajnika, bubrega ili mokraćnog mjehura. Kod njih bi bilo dobro napraviti kolonoskopiju u ranijoj životnoj dobi, nakon konzultacija s obiteljskim liječnikom ili u genetskom onkološkom savjetovalištu. Preduvjet uspješne borbe s ovom bolešću sustavna je koordinacija s liječnicima obiteljske medicine. Deset do 15-20% oboljelih mlađe je od 50 godina. Za 15% tumora smatra se da su familijarni (u obitelji ima osoba oboljelih od tumora), 5% su nasljedni (kod svih oboljelih članova greška je u istom genu). Nasljedne možemo pratiti ciljano, familijarne možemo početi pratiti ranije i taj udio bi se uz suradnju s gastroente rolozima trebao smanjivati. Naravno, postoje i mlađe osobe bez ikakvih predispozicija kod kojih se otkriju novonastale mutacije. A nezanemariv faktor je i duža izloženost stresnim situacijama koje se ne mogu kontrolirati. Funkcioniraju dva genetska onkološka savjetovališta u javnom sustavu – na KBC-u Zagreb i u Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice.
Postoje 4 simptoma koja mogu upućivati na rak mjehura – obratite pažnju
Kako je došlo do toga da je kolorektalni karcinom najučestaliji gastrointestinalni tumor u našoj zemlji?
U Hrvatskoj su trendovi porasta incidencije i mortaliteta i dalje relativno usporedni, što znači da u periodu koji smo pratili nije bilo bitnijeg napretka u ishodima. Porast se dijelom pripisuje manjku fizičke aktivnosti i načinu prehrane. Primjetan je u svim razvijenim zemljama. Redovite kolonoskopije mogu smanjiti pojavnost jer se tijekom kolonoskopije mogu odstraniti tvorbe od kojih s vremenom nastane rak.
Što ga uzrokuje, jesu li i u ovom slučaju odgovorni loša prehrana, stres, geni…?
Sve navedeno. Kada se javlja kod mlađih, češće se radi o genetskoj podlozi ili je povezan s upalnim bolestima debelog crijeva. Tijekom vremena, uz konzumaciju crvenog mesa i alkohola koja nije umjerena ili nije u kombinaciji s voćem, povrćem i fizičkom aktivnošću, pojavnost raste. Stres je nešto što ne možemo izbjeći… možemo eventualno pokušati naći način da uspostavimo neki svoj ritam/red koji će nas učiniti otpornijima.
Očekuje li se zbog pandemije porast broja oboljelih?
Dio zdravstvenih ustanova neko je vrijeme bio izvan pogona, mjere su komplicirale ionako neugodnu pripremu za kolonoskopije i percepcija je bila, ako se nešto strašno ne događa, nikome se ne žuri u bolnicu ili na pregled gdje ima ljudi i možemo se i zaraziti. Kumulativne rezultate vidjet ćemo uskoro, vjerojatno upravo iz porasta udjela odmaklih stadija karcinoma. Ipak, neke ustanove radile su kolonoskopije i liječenje kontinuirano, unatoč COVID-u, primjerice KBC Zagreb i Klinika za tumore KBC-a Sestre milosrdnice. U dostupnoj stručnoj literaturi već postoje objavljeni i kvantificirani rezultati po kojima se zbog pandemijske odgode u dijagnostici/liječenju mortalitet kolorektalnog karcinoma povećao za približno 15%. Nemamo spoznaje da su za Hrvatsku objedinjeni i publicirani rezultati ovog tipa, no teško je očekivati da bi bili drugačiji. Čini se da su mnogi gluhi i slijepi na činjenicu da je oboljelima potrebna psihološka pomoć.
Što se poduzima po tom pitanju?
Udruge su najviše potegnule u tom segmentu. Udruga “Sve za nju” koja se bavi prvenstveno pacijenticama oboljelim od raka dojke nedavno je postavila platformu Psihoonkologija.hr, gdje je dostupan adresar ambulanti. Bolnice se bore s elementarnim problemima budžeta i nekako se ovaj aspekt doživljava kozmetičkim zahvatima. Ako pratimo smjernice o onkološkim odjelima ostatka EU, psiholog prisutan u ustanovi i dostupan u svim segmentima liječenja je jedan od osnovnih uvjeta za vrhunski centar, kao i dostupnost socijalnog radnika. Stanja koje ova dijagnoza uzrokuje na osobnom nivou ili u obitelji postaju teme u komunikaciji s liječnicima i sestrama tijekom liječenja koje za psihološki aspekt problema nisu educirani. U ekstremnim situacijama dostupan je psiholog po dogovoru.
Smatrate li da bi povezanost obiteljskog liječnika i specijalista trebala biti bolja?
Sustav je jako segmentiran i komunikacija je neprotočna. Prava digitalna transformacija i dostupnost smjernica i hodograma, kao i aktualne literature pomogla bi svima u sustavu. Trenutačno su informacije strukturirane kao i na internetu, ako ste stalno online, znate gdje ćete što naći za svoje usko područje. Pacijent ima definiran put kroz sustav koji često nepotrebno otkriva sam. Za to nema nekog opravdanja. U krajnjoj liniji svi financiramo javni sustav i ovaj nedostatak ozbiljno kompromitira pojedinačne kvalitetne segmente liječenja.
Kvržica ispod vrata, ruke ili prepona je važan simptom Ne-Hodgkinovog limfoma – što morate znati?
Kako možemo prevenirati kolorektalni karcinom?
Pretilost je rizični faktor koji u sebi sadrži neumjerenost. Ako postoji ravnoteža unosa i fizičke aktivnosti, nemamo problema. Počnimo od najmlađih: prije samo 30 godina radijus kretanja (hodanje, bicikl) djece u osnovnoj školi je bio pet kilometara, danas je 300 metara!!! Nije nužno da svugdje idemo autom ili električnim romobilom, primjerice na sportsku aktivnost u trajanju od 45 minuta. Hrana koja ima antioksidativni i protuupalni potencijal smanjuje rizik, kao i prehrana s puno žitarica, povrća i voća, bez pržene hrane. Postoje ispitivanja koja su učinak takve prehrane uspoređivale s učinkom acetilsalicilne kiseline za koju se zna da, ako se dugoročno koristi (interval od 10 godina), smanjuje rizik od tumora debelog crijeva. Kronična prekomjerna konzumacija alkohola stvara propusnost sluznice crijeva i dokazan je rizični faktor. Prigodna konzumacija alkohola odnosi se na jednu čašicu, čašu ili kriglu, ovisno o vrsti alkohola, i to ne svakodnevno! Razlika između ove dvije kategorije jasno se vidi u jednostavnim nalazima krvi, prvenstveno enzimima jetre i statusa zgrušavanja. U općoj populaciji je granica prigodnog konzumiranja alkohola prelabava. Crveno meso je također višestruko potvrđen rizičan faktor. Rizik se donekle umanjuje ako se konzumira u kombinaciji s lukom i salatom, ali ne baš svakodnevno.
Foto: Shutterstock
