Nama liječnicima onkolozima najjasniji je pogled na problem raka iz područja medicinske struke u kojoj svjedočimo brojnim otkrićima i postignućima koja nas uistinu vesele kada je u pitanju dijagnosticiranje i liječenje raka.
No, već odavno sva ta znanja izišla su iz okvira medicinske znanosti i danas je nemoguće zamisliti suvremenu onkologiju bez drugih grana znanosti i tehnologija čija znanja uspješno implementriramo u svakodnevnu kliničku praksu. Činjenica je da se stanice raka dijele puno brže od normalnih stanica u tijelu, ali i činjenica da te iste tumorske stanice s vremenom postaju otporne na terapiju bila je pokretač daljnjih istraživanja koja su trebala otkriti što se to u tumoru događa da postaje otporan na kemoterapiju.
Odgovor je jednostavan: Tumorske stanice ne ostaju iste i stalno se mijenjaju. Srećom, znanost je uspjela doskočiti tim promjenama pa ne samo da mnogim dijagnostičkim i terapijskim postupcima uspijeva reagirati na te promjene, nego ih uspijeva i predvidjeti. Ako malom tumoru dozvolimo da raste u organizmu, on će doživjeti velik broj promjena, danas definiranih kao mutacije tumorskog genetičkog sustava, postat će agresivniji, a tada je situacija puno kompleksnija, zahtijevnija i neizvjesnija. Rano otkriveni zloćudni tumor koji u sebi ima još relativno mali broj mutacija nije problem riješiti pa čak i uništiti do kraja, ali je veliki izazov uništiti proširenu bolest ili ju uspješno staviti pod kontrolu. Srećom i tu se danas može učiniti mnogo.
Ciljana terapija ima brojne prednosti
Svjedoci smo da mnogi bolesnici s metastatskom bolesti, zahvaljujući ciljanim lijekovima i postupcima, žive i duže i kvalitetnije pa je ponekad i nama liječnicima teško prepoznati da se radi o teško bolesnoj osobi. Danas možemo uspješno držati pod kontrolom i metastaze u vitalnim organima, možemo liječiti kosti zahvaćene tumorom lijekovima koji ne samo da spriječavaju rast tumora u njima nego i izgrađuju novu koštanu masu.
Ciljanim i visokim dozama zračenja moguće je uništiti bolest u teško pristupačnim dijelovima tijela i tako spriječiti daljnje širenje bolesti uz poštedu zdravih okolnih organa i struktura. Čak i rak pluća, zloćudnu bolest s jako velim brojem mutacija, moguće je držati pod kontrolom različitim oblicima ciljane terapije pa danas svjedočimo višegodišnjem preživljavanju nekih bolesnika pogođenih rakom pluća, nekada osuđenih na brzu smrt.
Dobro definirane i analizirane genske mutacije danas su temelj kreacije brojnih lijekova koji omogućuju ciljano liječenje pojedinih molekularnih tipova raka različitih sijela, a genetički testovi kojima otkrivamo takve mutacije dio su rutinskog dijagnostočkog postupka i u našim onkološkim klinikama.
Sami možemo zaštiti imunološki sustav
Svi znamo da nas naš imunološki sustav treba braniti od svih bolesti pa i od raka. To znači da naše tijelo već zna kako se boriti protiv raka i upravo je taj imunološki odgovor temelj rijetkoj, ali dobro dokumentiranoj spontanoj regresiji raka koja se javlja kod nekih ljudi. Pravo je pitanje što mi činimo našem imunološkom sustavu da nas u nekom trenutku prestane braniti od zloćudno preobraženih stanica?
Odgovor je jednostavan: Uništavamo ga svim i svačim. Mnogo je čimbenika koji utječu na mogućnost preživljavanja od raka. Neke od njih, poput rase i dobi, nije moguće mijenjati, dok se drugi, poput čimbenika životnog stila, itekako mogu modificirati kako bi se poboljšali ishodi. Ne samo da nas loš stil života dovodi do razvoja raka, nego i do drugih teških bolesti u organizmu koje podupiru razvoj raka i uvelike otežavaju njegovo liječenje. Razumno je tražiti od svakog pojedinca da preuzme daleko veću odgovosnost za svoje zdravlje nego je to činio do sada. Da osvijesti svu štetu koju čini sam sebi svojim lošim navikama, nebrigom o svom zdravlju i osobito oglušivanjem na pozive na preventivne preglede.
Važnost psihoonkološke pomoći
Brojna istraživanja, ali sada već i vlastito iskustvo, dokazuju koliko je važna kontinuirana i strukturirana psihoonkološka pomoć bolesnicima i njihovim obiteljima i koliko takva podrška doprinosi kvaliteti života, ali i boljem preživljavanju onkoloških bolesnika i njihovih obitelji. Svaki dan im pokazujemo da nisu sami i da smo svi uz njih. No, važno je znati da su brojni psiho-emocionalni poremećaji u znatnoj mjeri doprinijeli razvoju raka. Stoga, koliko je god važno očuvati tijelo zdravim, čistim i u dobroj kondiciji, toliko je važno jačati duh i razvijati svoju emocionalnu higijenu i inteligenciju. Vjerujem da će hrvatski čovjek konačno shvatiti koliko je medicinskoj struci u Hrvatskoj stalo i koliko se trudi spasiti svakog čovjeka bez obzira na dob, spol, socijalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Valja zapamtiti: vaše zdravlje naš je uspjeh, a mi jako volimo biti uspješni!
Ako makar i površno pročitate nedavno i konačno od strane Hrvatskog sabora usvojeni „Nacionalni strateški okvir protiv raka od 2020. do 2030.“ vjerujem da će vam biti jasno s koliko pažnje, preciznosti i koliko sveobuhvatno je ovaj dokument napisan i koliko je važan za cijeli naš narod i svakog čovjeka.
Struka je, kao i uvijek kada je medicina u pitanju, brza, precizna i otvorena za promjene na bolje. Znamo što trebamo, znamo i kako i s koliko sredstava, ljudi, znanja i opreme trebamo urediti zdravstveni sustav u kojem će svaki naš onkološki pacijent biti zbrinut na vrijeme i na odgovarajući način. Smanjiti smrtnost od raka za 50%, poboljšati dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi bolesnicima svih stadija onkološke bolesti i smanjiti za prosječnih 40% pojavnost najučestalihih karcinoma kod oba spola, vrlo je realan cilj koji je ovim strateškim dokumentom postavljen.
Što bismo dali da svima nama sada i odmah netko servira visoko učinkovito cjepivo protiv koronavirusa pa da možemo normalno odlaziti na posao, u škole i fakultete, slobodno šetati gradom, ispijati kave, putovati, kupovati i veseliti se međusobnim susretima. Vjerujem da bi svi odmah pristali na cjepljenje bez imalo razmišljanja. Već godinama nudi nam se cjepivo protiv HPV virusa, uzročnika više tipova raka kod oba spola pa nam je odaziv na cjepljenje još uvijek izrazito nizak. A to smo sve platili?! Koliko poziva na probirnu mamografiju smo organizirali, utrošili vrijeme i novac čekajući naše najugroženije žene koje se nikada na taj pregled nisu javile. Jedva petina pozvanih odazvala se na test ranog otkrivanja raka debelog crijeva koji je među dva vodeća uzroka raka kod oba spola. Osobito me smeta što smo opteretili živote naše djece već od prvih dana njihova života. Njihove talente i sklonosti pretvorili smo u imperative uspjeha umjesto u igru i zdrav razvoj, izgradnju zajedništva, odvojili smo ih od prirode i koliko su onesposobljeni i zakinuti za razumno i racionalno življenje. Već sada im namećemo stil života koji dokazano povećava rizik od raka i svih drugih bolesti, a na njima sve ostaje i u njima su sva naša nadanja i spas.
I na kraju, citirat ću cijenjenog prof. Eduarda Vrdoljaka, vrsnog onkologa, predsjednika Hrvatskog onkološkog društva i Splitske lige protiv raka, koji je u prigodi nedavnog saborskog usvajanja „Nacionalnog strateškog okvira protiv raka od 2020. do 2030“ rekao: Vjerujem u Boga i čovjeka! Ja bih parafrazirajući rekla: U Boga vjerujem uvijek, a u čovjeka još uvijek! Želim vjerovati kao će naš čovjek ubuduće puno učinkovitije čuvati sam sebe i bolje surađivati sa svojim liječnicima, ali i obrnuto, te, konačno, kako ćemo svi uzmoći vjerovati da će i država učiniti sve za očuvanje zdravlja nacije kao strateškog pitanja naše opstojnosti. Srećom, još uvijek imamo vremena poduzeti sve mjere u zaštiti vlastitog zdravlja, još stignemo zakopati sve ratne sjekire kojima uništavamo živote, osim one koja nas čini zdravijima i sretnijima, ukratko RAKOBORNIMA.
Autor teksta: Ilona Sušac, dr. med., specijalistica onkologije i radioterapije
Foto: Shutterstock
