Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkriva važnost tjelovježbe, ali i prehrane te njihov utjecaj na vaše zdravlje.
Mršavljenje, ojačavanje mišića, zdrave navike hranjenja, spavanja, kontrola stresa, smanjenje ili potpuno uklanjanje poroka kao što su kava, pušenje, alkohol, slatko ili brza hrana, učenje kako biti tolerantniji prema ljudima oko sebe, pronalaženje mira u sebi, ukratko biti bolji čovjek prema sebi i drugima… sve su to stvari kojima čovjek kako je stariji i zreliji nekako daje više pozornosti nego kada je bio mlađi. Ima nešto u nama što nas tjera da budemo bolji. A jednom kada krenemo u to, shvatimo da se radi o gotovo cjelovitoj preobrazbi naše osobe.
Nezdrave navike koje smo, svjesno ili ne, njegovali godinama postale su dio ne samo našeg životnog stila već gotovo i identiteta. Mi smo skup kako dobrih tako i loših osobina. Prema tome, ako želimo mijenjati loše navike, kao da u jednom trenutku moramo odbaciti dio sebe. I to je uvijek teško jer moramo biti sposobni sami sebi reći – kao takav nisi bio dobar. A često naš ego, lojalni čuvar koji nas brani bez obzira kakvi smo, može biti velika prepreka nužnim promjenama.
Međutim, ako unatoč tome, nastavimo ispravnim putem, i voljno krenemo mijenjati pogrešne navike, moramo biti svjesni da je riječ o procesu koji traje i traje. Slikovito, krenuli smo trčati maraton, a ne sprint na 100 metara.
Ako to znamo, onda znamo da ćemo na tom putu pasti ne jednom, ne pet puta, nego stotinu puta. Tu je važno znati da je posrtanje i padanje na ozbiljnom putu promjena nešto sasvim normalno, očekivano i uobičajeno. Jer, kad padnemo, imamo šansu podići se i nastaviti dalje. Ne samo da nastavljamo dalje već često nakon padova budemo snažniji, pametniji i nadahnutiji nego smo bili prije posrtaja. Krize i problemi nisu katastrofe, već zlatne prilike da si stvari uredimo deset puta bolje nego su bile prije. Kriza je šansa za boljim životom.
Problemi i prepreke na tom putu preobrazbe rade nešto vrlo zanimljivo. Testiraju naš karakter. A s vremenom mogu nas dovesti do točke kada otprilike saznajemo od kakvog smo materijala sazdani. Kada okolnosti u jednom trenutku postanu teške, čovjek se može naći u situaciji preispitivanja donesenih odluka nakon koje ne smije napraviti samo jednu stvar. Ne smije odustati.
Zašto smijemo sto puta pasti? Zato što uvijek postoji šansa da se pridignemo i nastavimo dalje do cilja koji želimo ostvariti. Kada odustanemo, sami sebi eliminiramo svaku priliku za uspjehom. Ukratko, odustajanje je – kraj svega.
Ne zavaravajte se. Nemojte pomisliti da vi niste ta osoba koja bi odustala. Pogledajte oko sebe. Svijet je ispunjen ljudima koji su odustali od mnogih dobrih stvari u svom životu. Žive, funkcioniraju, ali ni s 30 posto ispunjenog potencijala. Povijest običnog čovjeka ispisana je upravo takvim ishodima. Neki put čovjek se čak i boji da će uspjeti. Jer to znači da će morati prihvatiti nekog novog sebe, a to mu je neistraženo područje, s mnogo odgovornosti koje su mu nepoznate. Nije li lakše plivati u baruštini poznatog?
Nikada ne odustaj je već dugo izlizana fraza koja je postala dio opće kulture, ispisuje se kao grafit na zidovima, silikonskim narukvicama, majicama, slušamo je stalno u filmovima i glazbi, uče nas toj krilatici od malena, milijun puta smo ju čuli… a opet, riječ je o toliko važnoj stvari da se mora iznova podsjećati na nju.
Procijenite sami za koje stvari se isplati boriti, a za koje ne. Od nekih stvari možda i možete odustati. Neka radna mjesta doista ne treba grčevito zadržavati. Odnose s nekim ljudima je možda i bolje pustiti da propadnu.
Ali zdravlje, posljednja granica nakon koje ne možemo imati kvalitetan život, to je nešto za što se uvijek isplati boriti i od čega nikada ne smijemo odustati.
(Piše: Aleksandar Ajdarić)
