U malom istraživanju muškarci koji su mirisali čokoladu napravili su više ponavljanja, no istraživači ističu važna ograničenja.
Zamislite da ste na polovici treninga. Noge se već umaraju, a pomisao na još jednu seriju vježbi nije vam osobito privlačna. Upravo tada osjetite miris čokolade. Ne morate je pojesti – možete je samo pomirisati.
Može li i sam miris čokolade utjecati na to koliko ćete još moći vježbati? Malo istraživanje provedeno na muškarcima sugerira da bi odgovor mogao biti potvrdan. Sudionici koji su tijekom eksperimenta mirisali čokoladu napravili su više ponavljanja vježbe za noge nego kada su bili izloženi kontrolnom pripravku na bazi vode. Pritom nisu jasno procijenili da im je vježba bila manje naporna.
Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Malaya, a u njemu su sudjelovala 23 zdrava muškarca koji su najmanje dvije godine redovito trenirali s utezima. Svaki je sudionik prošao kroz tri eksperimentalne sesije, održane različitih jutara nakon noćnog posta.
Sudionici su mirisali različite pripravke
Tijekom jedne sesije muškarci su mirisali pripravak koji je sadržavao 90 posto tamne čokolade. U drugoj su sesiji bili izloženi mješavini čokolade i mlijeka, koju su istraživači nazvali mliječnom čokoladom. Treća sesija uključivala je kontrolni pripravak na bazi vode.
Svi su sudionici prošli kroz sva tri uvjeta, ali različitim redoslijedom. Dodijeljeni pripravak mirisali su po 30 sekundi prije početka vježbanja te tijekom odmora između serija. Nakon toga su na spravi izvodili ponavljana opružanja nogu sve dok više nisu mogli napraviti potreban broj ponavljanja. Rezultati su bili zanimljivi.
Kada su bili izloženi mirisu tamne čokolade, sudionici su u prosjeku napravili ukupno 18 ponavljanja više nego kada su bili izloženi kontrolnom pripravku. Kod pripravka s mliječnom čokoladom napravili su devet ponavljanja više. Miris tamne čokolade bio je povezan i s otprilike jednom dodatnom serijom u usporedbi s druga dva uvjeta.
Miris čokolade utjecao je i na osjećaj gladi
Ako vam se čini logičnim da bi miris čokolade kod gladne osobe mogao povećati želju za hranom, rezultati ovog dijela istraživanja mogli bi vas iznenaditi. Prije vježbanja muškarci su u uvjetu s tamnom čokoladom prijavili manju glad i manju želju za hranom, ali i veći osjećaj sitosti.
Kod pripravka s mliječnom čokoladom rezultati su bili nešto drugačiji. Sudionici su prijavili veću želju za hranom nego uz kontrolni pripravak, ali nisu zabilježene jasne razlike u ostalim mjerama gladi ili sitosti. Miris mliječne čokolade također su ocijenili nešto ugodnijim od kontrolnog mirisa.
Prethodno istraživanje provedeno na mladim ženama pokazalo je da je miris tamne čokolade također bio povezan sa smanjenim apetitom. Zbog toga su se istraživači zapitali može li promjena osjećaja gladi pomoći objasniti zašto su sudionici uz miris čokolade mogli napraviti više ponavljanja.
Kod pojedinačnih sudionika manja glad i veći osjećaj sitosti bili su povezani s boljim rezultatima. Međutim, istraživači svojim dodatnim analizama nisu uspjeli utvrditi da su upravo te promjene bile uzrok boljeg rezultata.
– Apetit je mogući mehanizam, ali ovo istraživanje ne može utvrditi uzročno-posljedičnu vezu – rekao je za ScienceAlert glavni autor istraživanja Mohamed Nashrudin bin Naharudin, fiziolog tjelovježbe sa Sveučilišta Malaya. Rezultati povezani s mliječnom čokoladom dodatno kompliciraju ovu pretpostavku. Naime, broj ponavljanja povećao se i uz taj pripravak, iako on nije dosljedno smanjivao apetit.
Što još može objasniti rezultate?
Istraživači smatraju da bi na rezultate mogli utjecati i drugi čimbenici, poput očekivanja, motivacije te asocijacija koje ljudi povezuju s određenom hranom i njezinim mirisom. U istraživanju nisu mjerili hormone ni aktivnost mozga, pa nisu mogli izravno testirati biološke mehanizme koji bi mogli objasniti rezultate. Očekivanja je pritom posebno teško odvojiti od samog mirisa.
Pripravke je pripremio i označio član osoblja koji nije sudjelovao u testiranju. Ni sudionicima ni osobama koje su brojale ponavljanja nije bilo rečeno koji se pripravak koristi, a procjenitelji nisu mirisali pripravke. Ipak, postojala je jedna važna razlika između kontrolnog pripravka i onih s čokoladom – kontrolni pripravak nije imao miris čokolade.
Kada su muškarci kasnije pokušali pogoditi kojem su uvjetu bili izloženi, kontrolni pripravak puno su lakše prepoznali nego bilo koji od dva čokoladna pripravka.
– Neki su sudionici možda shvatili da su dobili kontrolni pripravak i zbog toga imali drugačija očekivanja o njegovim učincima – rekao je Naharudin. No, naglasio je da je riječ o ograničenju istraživanja, a ne dokazu da su upravo očekivanja objasnila rezultate.
U budućem istraživanju mogla bi se koristiti kontrolna tvar koja također ima neki miris, ali ne miris čokolade. Na taj bi se način lakše moglo utvrditi proizlazi li razlika doista iz mirisa čokolade ili iz činjenice da sudionici znaju da nisu izloženi mirisu.
Je li zbog mirisa čokolade trening bio manje naporan?
Istraživači su pokušali utvrditi i jesu li sudionici imali osjećaj da im je vježbanje zbog mirisa čokolade bilo lakše. Muškarci su nakon svake serije procjenjivali koliko im je naporno bilo vježbati. Očekivano, procjene napora povećavale su se kako je trening odmicao. Međutim, nisu se jasno razlikovale između tri eksperimentalna uvjeta.
To znači da miris čokolade nije jednostavno učinio vježbanje subjektivno lakšim, barem prema onome što su sudionici prijavili. Ipak, to ne znači nužno da mirisi nisu imali nikakav utjecaj na njihovu motivaciju ili druge aspekte umora. Takvi čimbenici u ovom istraživanju nisu bili izravno mjereni.
Rezultate treba tumačiti s oprezom
Istraživanje ima nekoliko važnih ograničenja. Prije svega, provedeno je na samo 23 osobe, i to mladim muškarcima koji su bili naviknuti na trening s opterećenjem. Osim toga, testirana je samo jedna vrsta vježbe – opružanje nogu – i to nakon noćnog posta.
Zbog toga još nije poznato bi li se isti rezultat pojavio kod drugih vrsta treninga, kod žena, starijih osoba, osoba koje ne treniraju redovito ili u drugačijim uvjetima.
– Stoga bih ovo opisao kao preliminarni dokaz koncepta, a ne kao preporuku ljudima da koriste miris čokolade kako bi poboljšali svoje treninge – rekao je Naharudin.
Drugim riječima, zasad nema dovoljno dokaza da bi se miris čokolade mogao smatrati načinom za poboljšanje tjelesnih sposobnosti tijekom treninga. No, rezultati otvaraju zanimljivo pitanje za buduća istraživanja. Ako mirisi mogu utjecati na naš doživljaj gladi, sitosti i motivacije, moguće je da na neki način utječu i na trenutak u kojem odlučujemo da su naši mišići „odradili dovoljno”.
Za sada je, dakle, teretana koja miriše na čokoladu više simpatična ideja nego znanstveno potvrđena strategija za bolji trening. Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Physiology.
(Ordinacija.hr)
