Ankilozantni spondilitis, progresivna upalna bolest koja pogađa kralježnicu, donosi bol i ukočenost, no stručnjaci se slažu da je najmoćniji alat za kontrolu simptoma i očuvanje pokretljivosti – redovita i pravilno odabrana tjelovježba.
Ankilozantni spondilitis, poznat i kao Bechterewljeva bolest, kronična je autoimuna bolest koja uzrokuje upalu zglobova kralježnice i sakroilijakalnih zglobova, koji spajaju kralježnicu sa zdjelicom. Iako uzrok nije potpuno razjašnjen, snažno je povezan s genetskim faktorom, posebice s prisutnošću gena HLA-B27. Bolest se najčešće javlja kod mlađih osoba, tipično između 17. i 45. godine života, a simptomi su češće izraženiji kod muškaraca. Glavni simptomi uključuju duboku, tupu bol u donjem dijelu leđa i kukovima te izraženu jutarnju ukočenost koja traje duže od sat vremena i postupno popušta s kretanjem. S vremenom, kronična upala može dovesti do srašćivanja kralježaka, što rezultira gubitkom fleksibilnosti kralježnice i razvojem pogrbljenog držanja. Umor, gubitak apetita pa čak i upala oka (uveitis) česti su pratitelji ove sistemske bolesti.
Nedostatak pokreta pogoršava ukočenost
Najveći paradoks s kojim se suočavaju oboljeli jest činjenica da je, unatoč bolovima, upravo kretanje esencijalno za liječenje. Kada zglobovi bole i tijelo je ukočeno, posljednja stvar koju osoba želi jest vježbati. Međutim, izbjegavanje aktivnosti vodi u začarani krug. Nedostatak pokreta pogoršava ukočenost, slabi mišiće koji podržavaju kralježnicu i povećava rizik od fuzije zglobova, što može dovesti do trajnog ograničenja pokretljivosti. Stručnjaci ističu da ni kod jedne druge vrste artritisa tjelovježba nema toliko važnu ulogu. Redovita aktivnost izravno se suprotstavlja posljedicama bolesti – pomaže u održavanju fleksibilnosti, poboljšava držanje, smanjuje bol i ukočenost te povećava kapacitet disanja, koji može biti ugrožen ako upala zahvati zglobove između rebara i kralježnice.
Redovita aktivnost izravno se suprotstavlja posljedicama bolesti – pomaže u održavanju fleksibilnosti, poboljšava držanje, smanjuje bol i ukočenost te povećava kapacitet disanja, koji može biti ugrožen ako upala zahvati zglobove između rebara i kralježnice.
Suvremeni pristup liječenju ankilozantnog spondilitisa je holistički, što znači da se uzima u obzir cijela osoba, a ne samo bolest. Iako su nesteroidni protuupalni lijekovi i moderni biološki lijekovi temelj farmakološkog liječenja jer smanjuju upalu i bol, oni su tek dio rješenja. Zlatni standard liječenja podrazumijeva kombinaciju lijekova i personaliziranog programa vježbanja. Taj program mora biti sveobuhvatan i uključivati nekoliko ključnih komponenti. Vježbe istezanja i opsega pokreta, koje bi se trebale provoditi svakodnevno, ključne su za smanjenje ukočenosti i očuvanje fleksibilnosti zglobova. Vježbe jačanja, s posebnim naglaskom na mišiće trupa i leđa koji djeluju kao “prirodni korzet” za kralježnicu, presudne su za stabilnost i pravilno držanje. Aerobne vježbe niskog intenziteta, poput plivanja, hodanja ili vožnje bicikla, poboljšavaju kardiovaskularno zdravlje i izdržljivost te smanjuju umor. Naposljetku, vježbe ravnoteže smanjuju rizik od padova, što je posebno važno jer oboljeli imaju veći rizik od osteoporoze i prijeloma.
Vježbe istezanja i opsega pokreta, koje bi se trebale provoditi svakodnevno, ključne su za smanjenje ukočenosti i očuvanje fleksibilnosti zglobova. Vježbe jačanja, s posebnim naglaskom na mišiće trupa i leđa koji djeluju kao “prirodni korzet” za kralježnicu, presudne su za stabilnost i pravilno držanje.
Osim boli i ukočenosti, pacijente s ankilozantnim spondilitisom vreba još jedna, često previđena opasnost – sarkopenija, odnosno progresivni gubitak mišićne mase i snage. Dok se ovaj proces obično povezuje sa starenjem i počinje oko 40. godine, nova istraživanja sugeriraju da se kod osoba s ovom dijagnozom može pojaviti znatno ranije. Kronična upala i smanjena tjelesna aktivnost zbog bolova ubrzavaju propadanje mišićnog tkiva. Jedna francuska studija iz 2023. godine otkrila je sarkopeniju kod čak 21 posto pacijenata s prosječnom dobi od samo 43 godine. Ovaj podatak naglašava važnost vježbi snage ne samo kao sredstva za ublažavanje simptoma, već i kao ključne preventivne mjere protiv preranog slabljenja i gubitka funkcionalnosti. Jačanje mišića stoga postaje imperativ za dugoročno zdravlje i kvalitetniji život.
Kako ostati motiviran
Prvi korak prema aktivnom upravljanju bolešću jest konzultacija s reumatologom i fizioterapeutom. Fizioterapeut može osmisliti siguran i učinkovit program vježbanja prilagođen individualnim potrebama, stanju bolesti i razini kondicije. Za početak se često preporučuju aktivnosti niskog intenziteta koje ne opterećuju zglobove, poput vježbanja u vodi (hidroterapija), pilatesa ili tai chija. Važno je pronaći aktivnost u kojoj uživate jer je dosljednost ključ uspjeha. Program od samo 20 minuta dnevno može značajno poboljšati bol, ukočenost, umor i raspoloženje. Ključno je slušati svoje tijelo. Dok je blaga mišićna bol nakon vježbanja normalna, oštra bol je znak da treba stati. Tijekom aktivne faze bolesti, odnosno pogoršanja simptoma, potrebno je smanjiti intenzitet vježbanja i posavjetovati se s liječnikom o prilagodbi aktivnosti. ( Ordinacija.hr )
