Slobodni radikali, oksidacijski stres, antioksidansi, termini su s kojima se u posljednjih dvadesetak godina često susrećemo. Postavlja se pitanje što ti pojmovi znače, na koji način djeluju na naš organizam?
Denham je 1956. godine opisao slobodne radikale kao Pandorinu kutiju zla kojoj se može pripisati većina staničnih oštećenja.
Što su slobodni radikali?
Slobodni radikali su vrlo nestabilne molekule ili atomi koji u vanjskoj ljusci imaju jedan ili više nesparenih elektrona. Njihovi nespareni elektroni uzrokuju njihovo davanje ili oduzimanje elektrona drugim molekulama i upravo to ih čini visoko reaktivnim.
U organizmu imaju važnu ulogu jer se proizvode u normalnim fiziološkim procesima. Poput procesa dobivanja energije u stanicama, u kojem dolazi do reakcije glukoze s kisikom kako bi se dobila energija u mitohondrijima. Isto tako, proizvodnja slobodnih radikala povećana je pri tjelovježbi i tijekom borbe protiv bolesti. Nadalje, sudjeluju i u unutarstaničnoj signalizaciji te imunološkom odgovoru. S druge strane, slobodni radikali dolaze i iz okoliša. Primjerice, starenje kože prirodan je proces koji ovisi o protoku vremena, genskoj određenosti, hormonalnom statusu i vanjskim čimbenicima, poput kumulativnog djelovanja UV zračenja, vremenskih prilika, okolišnih zagađenja, izloženosti kemikalijama, pušenja, konzumacije alkohola, stresa i neadekvatne prehrane gdje slobodni radikali igraju značajnu ulogu jer dovode do propadanja epidermalne debljine i elastičnosti.
Starenjem se produkcija slobodnih radikala povećava, dok endogeni mehanizmi obrane slabe. Ovaj disbalans vodi do progresivnog propadanja staničnih struktura što u konačnici rezultira ubrzanim starenjem kože i nastajanjem različitih kožnih promjena. Upravo je navedeni primjer posljedica oksidacijskog stresa.
Oksidacijski stres je stanje prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika, pri čemu dolazi do gubitka ravnoteže u stvaranja slobodnih radikala i mogućnosti neke stanice da ih razgradi. Posljedica narušavanja ravnoteže promjene su vezane uz oštećenje stanica odnosno velike količine ili nedovoljno učinkovito uklanjanje slobodnih radikala posljeduje oksidacijskim stresom, koji može oštetiti biološke makromolekule, što u konačnici rezultira promjenama u strukturi i funkciji stanica, tkiva odnosno organa. Oksidacijski stres igra značajnu ulogu u razvoju dijabetesa, kardiovaskularnih i infektivnih bolesti, multiple skleroze, karcinoma, procesa starenja i brojnih drugih bolesti današnjice poput autoimunih bolesti.
Uloga antioksidansa u organizmu
Može se zaključiti da su slobodni radikali stalna prijetnja našem organizmu. Upravo je zbog toga priča o antioksidansima zauzela posebno mjesto u znanstvenim krugovima. Uloga antioksidansa u organizmu je da štite stanice od oksidacijskog stresa. Postoje endogeni i egzogeni antioksidansi. Najznačajniji antioksidansi koji se mogu unositi hranom i dodacima prehrani su vitamin C, vitamin E, cink, selen, karotenoidi i polifenoli (flavonoidi) te endogeni antioksidansi, koji nastaju u organizmu, ali se mogu unijeti u organizam i putem hrane poput glutationa ili koenzima Q10.
Danas je poznato da su jedan od boljih antioksidansa oligomerni proantocijanidini koji imaju čak 15 puta snažnije djelovanje od vitamina C. Prirodno se nalaze u sjemenkama grožđa, a na tržištu ih se može naći i u kapsulama ekstrakta sjemenki grožđa. Ekstrakt sjemenki grožđa preporuča se osobama koje imaju problema s cirkulacijom, venama, sindromom „teških nogu“, kao i u situacijama kada je potrebno ojačati imunitet, s obzirom da ekstrakt sjemenki grožđa ima 15 puta jače djelovanje od vitamina C koji se već tradicionalno koristi u sličnim situacijama. Istovremeno ekstrakt sjemenki grožđa utječe na usporavanje starenja kože, stoga niti ne čudi da je često omiljeni dodatak prehrani brojnim ženama diljem svijeta.
Sve u svemu, jedan od savjeta bi bio da nastavite s tjelesnom aktivnošću te uz to popijete svježe cijeđenu naranču odnosno limunadu kako bi prevenirali mogućnost oksidacijskog oštećenja stanica, budući da su antioksidansi sposobni stabilizirati ili inaktivirati slobodne radikale prije nego što oštete stanice te su stoga neophodni za održavanje ukupnog zdravlja organizma.
