Dok čekam da krenemo, kroz prozor promatram stariji bračni par na kolodvoru. Gospodin sjedi na klupi i ljuto se obraća svojoj supruzi koja nikako ne može otkriti s kojeg im perona polazi autobus
Šeće okolo, nervozno je već pitala jednog vozača, a suprug počinje mahati rukama i drži sve glasnije prodike s klupe. Bus kreće i ja ne uspijevam svjedočiti kraju potrage. Međutim, na povratku nije bilo ništa manje zanimljivo. Pravi metež nastao je zbog jednog drugog, talijanskog bračnog para. Potpuno nesvjesni da su stigli na svoje odredište, simpatični je duo ostao sjediti u autobusu, što je izazvalo pravu pomutnju među putnicima koji su se ukrcavali na toj stanici i pokušali zauzeti sjedala naznačena na karti.
Nedostatak životne energije nedostatak je – optimizma
I dok su neki rezignirano naprosto sjedali na druga, slobodna mjesta, bilo je i drugačijih reakcija. Tako se neka gospođa obrušila na tinejdžere koji su sjedili na njenom mjestu, dok su se oni pravdali da su njihova sjedišta zauzeta. Gospođu to nije nimalo zanimalo i stvar je već na rubu incidenta. Ljudi se guraju u uskom prolazu, a talijanski supružnici se čude balkanskim manirama, gosteći se pritom sendvičima. Sve se razriješilo tek kad je vozač primijetio metež i došao provjeriti u čemu je problem.
Zapazivši Talijane kako mirno sjede i promatraju što se oko njih događa, počeo je vikati: ˝Arrivati! Arrivati˝ Njima je tek tada postalo jasno da nisu stigli na odmorište nego destinaciju. Sva sreća da je vozač razriješio enigmu sjedala, jer klima u busu nije radila, ali je zato napetost u zraku bila na vrhuncu.
“Nemoj da vide da ti je teško” – kako nas igra “snažnih” čini slabima
Gladne i žedne svađe
Ispred mene su nakon toga sjeli tata i sin. ˝Tata, koliko ima ovih lampica u busu?˝ ˝1, 2, 3 …48˝
– Slatko dijete. – pomislim sa smiješkom na licu.
Nekoliko stotina kilometara poslije, na rubu sam strpljenja. Hoću li biti jedna od onih osoba koje ušutkavaju tuđu djecu?
˝Tata, gle ovu dugačku ogradu! Baš me zanima kako bi bilo da sam ja ograda.˝ – Vjerojatno se ni tad ne bi gasio. – pomišljam.
Mislim da mi ne bi bilo tako dosadno, gledao bih autobuse i kamione kako prolaze.
I tata i ja se smijemo, on razdragano, ja iz očaja. Kad je tata na odmorištu kupio Zagora, ponadala sam se da je agonija završila. Distrakcija je trajala prekratko pa sam do kraja puta dalje slušala uživo maraton ˝Djeca govore˝. Kako su ove kronike iz autobusa međusobno povezane? One zapravo svjedoče o jednoj vrlo jednostavnoj istini, a to je da su ljudi nervozni kada putuju. Mnogi prijatelji, parovi, djeca i roditelji, ali i potpuni stranci ulaze u konflikte jer su na putovanjima gladni, žedni, neispavani i izmoreni od vožnje i neprestanog planiranja.
“Tko će zalijevati cvijeće dok me nema?” – kako se otuđenost okreće protiv nas samih
Odavno je poznato da je razina agresije i nasilnih ponašanja, najveća upravo u vrijeme ljetnih dana, pa je jasno da i vrućina skraćuje fitilj. Toliko, da recimo poželite preodgojiti tuđe dijete. Dodatnu dimenziju svađa ljeti nosi i činjenica da s drugom osobom provodite 24 sata dnevno, i tako iz dana u dan. Ne samo da ćete vjerojatno vrlo dobro upoznati tu osobu, još bolje nego ja klinca iz autobusa u nekoliko sati našeg druženja, nego ćete nesumnjivo upoznati i neke stvari koje vam se neće svidjeti. Saznat ćete na primjer kako ta osoba voli ostavljati mokar ručnik s kupanja na trosjedu, kako se baš nikad ne ponudi da opere suđe ili ne želi nigdje izaći, dok se vama piju kokteli do zore.
Kako medijski naslovi poput “Ima tri diplome i ne može naći posao” utječu na mlade?
Osluškivati vlastite potrebe
Čak i kod ljudi koji se međusobno vrlo dobro poznaju, intenzivno zajedničko provođenje vremena na ljetovanju može iznjedriti epohalne svađe. Tijekom odmora, kao i u ostatku godine, trebamo osluškivati vlastite potrebe, makar to značilo nakratko se udaljiti od svojih suputnika i uzeti mali odmor unutar odmora. Umjesto da postanemo nervozni muž koji drži prodike, istjerivač pravde ili kradljivica dječje zabave, kad smo na odmoru trebamo isključiti prekidač koji je u glavi inače uvijek uključen.
Otvoreni, ambiciozni i inovativni, ali i nestrpljivi i narcisoidni – sve su to Milenijalci
Govor tijela – moćno oruđe u postizanju cilja
Prekidač koji upaljenim drži nestrpljivost, požurivanje, rokove, zabrinutost i najvažnije od svega – prevelika očekivanja. Iako većina od nas na početku ljeta u glavi posadi slike nezaboravnih nekoliko dana, normalno je da sve ne ide po špagi – da čekamo u koloni pred naplatnim kućicama, da padne kiša i da je sve bezobrazno skupo. Jednom kad se oslobodimo idealiziranja, čangrizavosti i pesimizma, takve stvari puno lakše prihvaćamo kao nuspojave koje treba što bezbolnije nadvladati. U potrazi za savršenim, odmor se može pretvoriti u tek zamorno slijeđenje postavljenog rasporeda bez imalo spontanosti. Da ne bismo naposljetku zaželjeli odmor od odmora, nije važno niti mjesto niti ljudi, već ono što poetično nazivaju ljetno stanje uma.
Heroj našeg doba – čovjek koji spava u sjeni kamiona
Foto: Shutterstock
