Ovisnosti, obiteljsko nasilje, etnički sukobi: Ima li duhovnost neke veze s tim?

duhovnost

"Nosce te ipsum" latinski je prijevod grčke poslovice "Gnothi seauton" (Upoznaj sebe samog) upisane na ulasku u Apolonov hram u Delfima.

Svijest prosječnog modernog čovjeka je zaglušena. Zaglušena je poslom koji je često zamoran, neispunjavajući i stresan, poplavom nevažnih, uznemirujućih i lažnih informacija, egzistencijalnim brigama, prometnim gužvama, zvonjavom mobitela.

Nostalgija - pogled u prošlost, ali i prozor u budućnost

Ima li takav čovjek u svojoj svijesti prostora za usredotočeno bavljenje nematerijalnim i apstraktnim? Ima li vremena za bilo kakvu duhovnost? Pritom ne mislim samo na religijski strukturiranu, nego i na šire poimanu duhovnosti koje ne mora nužno biti u institucionalnim okvirima.

Na pojmovnoj i konceptualnoj razini duhovnost je teško definirati, no ipak, nemoguće ju je negirati.

Duhovnost vs. Self - help

Duhovnost je teško jasno odrediti jer predstavlja vrlo subjektivan koncept koji ima različito značenje s obzirom na pojedinca, a zato ju je teško i znanstveno istraživati. Različiti autori su kroz povijest duhovnost opisivali na načine koji su često bili preširoki ili pak preuski. Tako se duhovnost opisivala kao faktor ljudske osobnosti koji integrira sve ostale karakteristike, kao čovjekova autentičnost, izvor životnog traganja, povezanost s božanskim ili kao smislen osjećaj osobnog identiteta i svrhe u životu. Ipak, čini se da duhovnost može biti sve ovo i više, odnosno, da je višedimenzionalan konstrukt.

Koji faktori dovode do nasilja u partnerskim vezama?

Potreba za smislenim životom i odnosima s drugim ljudima, potreba za autentičnim djelovanjem i osjećaj jasnog osobnog identiteta – sve su ovo pojmovi koje pronalazimo u pokušajima određenja duhovnosti koji nam jasno govore da je bez obzira na religijska vjerovanja, svaki čovjek duhovno biće. Sada se možemo vratiti na početno pitanje. Kakva je dakle uloga duhovnosti u modernom društvu i svijetu?

Možda biste se složili – pomalo zapostavljena. S jedne strane imamo poplavu self-help literature, različitih vrsta meditacija, duhovnih programa i organizacija, no kao da nam nedostaje neki sustavni, cjeloživotni, izgrađen odnos prema duhovnosti.

Teme vezane uz duhovnost vrlo se rijetko pojavljuju ne samo u udžbenicima psihologije, nego općenito u obrazovnom sustavu. S druge strane, ne moramo to ni zvati duhovnošću, ali autentičnost i smislenost naših odnosa s dugima i sa samim sobom te vrijednosni i moralni sustav kojeg razvijamo utječu na naše subjektivno zdravlje, naša ponašanja i odabire. Stoga sustav koji zanemaruje duhovnost ide protiv samoga sebe.

Da bi postigli životnu mudrost trebaju nam teška životna iskustva

Filozofija smislenog življenja

Razumijevanje samog sebe, svojih osjećaja i potreba je nužno za razumijevanje drugih ljudi, a prema tome i za vještine konstruktivnog rješavanja konflikata. Mnogi problemi društva i pojedinca kao što su ovisnost, obiteljsko nasilje, etnički sukobi svoj korijen mogu naći u nezrelom identitetu i nepostojanju snažnog vrijednosnog i moralnog okvira u životu osobe. Sasvim smo opravdano fascinirani dostignućima medicine, znanosti i tehnologije, no čini se da nam prijeti opasan disbalans između onog vanjskog i materijalnog aspekta društva i osobnog svijeta te onog nevidljivog koje također određuje našu kolektivnu i individualnu stvarnost.

Prava ironija leži u tome da iako se društvo mijenja u smjeru sve većeg zalaganja za različita ljudska prava i toleranciju, istraživanja pokazuju da bi se nove generacije mogle nazvati „generacijama ja“, umjesto „generacijama mi“. „Generacije ja“ pokazuju manje interesa za dobrotvorni rad, politički angažman i brigu za okoliš, a ideje slave i velike zarade privlačnije su od osjećaja čvrstog pripadanja zajednici ili prihvaćanja samog sebe.

Uzevši u obzir ove nalaze, koliko smo danas kao pojedinci motivirani za razvijanje osobne filozofije smislenog življenja i kako smisleno življenje uopće doživljavamo?

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada: Vjerujete li u ovu staru izreku?

Nosivi stupovi društva

Koncept izvrsnosti je koncept na kojem se izgrađuju napredna društva, no ona se urušavaju ako ta izvrsnost nema plodno tlo na kojem se može razvijati, kao što su zrelost karaktera i moralna odgovornost. Povijest nam je ipak previše puta pokazala kako se ljudska znanja, vještine i dostignuća mogu zloupotrebljavati.

Ipak bez obzira na opasnosti društva koje je lišeno svojih nosivih stupova, naše škole i fakulteti kao ustanove koje odgajaju u većini su slučajeva usmjerene isključivo na kvantitativno mjerljiv uspjeh svojih učenika, dok je razvijanje kulture škole koja će poticati cjelokupni osobni i duhovni razvoj najčešće samo mrtvo slovo na papiru utkano u nekoliko rečenica vizije i misije.

Čovjek je pak kompleksno biće kojem u svakoj domeni – obrazovnoj, zdravstvenoj, radnoj treba pristupati na holistički način, a ne fragmentirano. Stoga bismo „Upoznaj samog sebe“ slobodno mogli preoblikovati u „Upoznaj cijeloga sebe.“

Zašto sanjamo - snovi kao jedna od najvećih znanstvenih enigma

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!