Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada: Vjerujete li u ovu staru izreku?

Shutterstock 144735607

Tipična scena u crtiću su mali vrag i anđeo koji sjede na ramenima glavnog lika i nagovaraju ga na sljedeći potez.

Baš kao u crtiću, ljudi ponekad, a posebice u stresnim i teškim situacijama, mogu reagirati onako kako možda ne bi htjeli, ali imaju osjećaj kao da ih je nešto u njima natjeralo na takvu reakciju, kao da nisu mogli protiv svoje prirode. „Nemoj se živicirati!“ – rečenica je koju sam tisuću puta i čula i izgovorila, svjesna njene besmislenosti. Nažalost, ne postoji prekidač u mozgu pomoću kojeg možemo momentalno isključiti živiciranje, a upaliti 'zen' stanje.

Zašto sanjamo - snovi kao jedna od najvećih znanstvenih enigma

Modus operandi

To kako reagiramo u različitim situacijama velikim je dijelom uvjetovano našim crtama ličnosti. Kad smo pod stresom naš vražićak tako može biti naš neuroticizam – jedan od tzv. pet velikih faktora ličnosti. Visoko neurotične osobe lošije reagiraju na stres, sklonije su osjećaju anksioznosti i zabrinutosti i manje su tolerantne na frustraciju.

Crte ličnosti odražavaju se ne samo u našim emocionalnim reakcijama, već i načinu na koji razmišljamo, našim navikama i preferencijama, ciljevima, vjerovanjima o sebi, drugima i svijetu. Tako crte ličnosti poput svojevrsnog 'modusa operandi' utječu na brojne životne ishode – zdravlje, poslovne rezultate, međuljudske odnose.

Zato ne čudi fascinacija psihologije ovim područjem. Još od Williama Jamesa, propalog književnika i proslavljenog psihologa, postavlja se pitanje koliko je naša ličnost stabilna tijekom vremena, a koliko se može mijenjati, i ako može, što je to što ju mijenja.

Razlika u plaćama muškaraca i žena - mit ili realnost?

Kodirano u genima ili?

Dokumentirani primjeri blizanaca koji su rastavljeni po rođenju i odrastali u potpuno različitim okolinama, a do odrasle dobi razvili bizarno slične navike i preferencije, navode na zaključak da su crte ličnosti kodirane u našim genima i zato nepromjenjive. Međutim, iako je biologija neosporno vrlo važna u cijeloj priči, danas znamo da se ličnost dijelom oblikuje i pod utjecajem životnih iskustava i da se zaista može mijenjati kako starimo.

Tako su, na primjer, uspješna radna iskustva u mladoj dobi povezana s povećanjem emocionalne stabilnosti i savjesnosti osobe. Poznat je i nalaz da muškarci koji u srednjoj dobi uđu u braku pokazuju pad u neuroticizmu (zanimljivo je da srednjovječne žene nisu bile uključene u ovo istraživanje). Mnoga istraživanja pokazuju i opći trend opadanja neuroticizma s dobi, a porast ugodnosti – crte ličnosti koja se očituje u obazrivosti i dobronamjernosti u interakcijama s drugima.

A što je s našim osobnim teorijama i vjerovanjima o mogućnosti promjene? Imaju li ona utjecaj na iste te promjene ili se ličnost mijenja, odnosno ne mijenja, neovisno o tome što mi o tome mislili? Pomalo neobično, ali važno pitanje.

Zašto toliko teško priznajemo da smo u krivu?

The Secret

Naime, vjerovanje u to da je pozitivna promjena moguća može itekako pozitivno djelovati na brojne životne ishode. Neki to mogu povezivati s konceptima kao što su snaga pozitivne misli ili savjetima zapisanim u popularnoj knjizi „The Secret“, no kao najbolji dokazi nameću se oni iz brojnih eksperimenata.

U jednom od njih, provedenom 2002. godine, jednoj skupini studenata istraživači su prikazali film u kojem je bilo riječi o iznimnoj mogućnosti ljudskog mozga da stvara nove neuralne veze te se razvija u okruženju koje predstavlja intenzivan intelektualan izazov. Osim filimića, studenti su pročitali i pismo u kojem su im znanstvenici objasnili kako se ljudska inteligencija može povećati kao rezultat predanog i upornog rada.

Na kraju semestra ovi su studenti značajno više vrednovali svoj akademski angažman, pokazivali veće zadovoljstvo vezano za učenje te čak imali značajno viši prosjek ocjena nego studenti u dvije kontrolne skupine koji nisu bili izloženi ovoj intervenciji. Vrlo slični rezultati dobiveni su i na mlađim učenicima koji su u stresnom prijelazu iz osnovne u srednju školu bili uključeni u radionicu u kojoj im je ljudski mozak prikazan kao mišić koji postaje sve snažniji svaki puta kad ga podvrgnemo učenju. Primjera je još!

Zašto rečenica "Dat ću sve od sebe" nije uvijek najbolji izbor?

 

Aktivna promjena

Koje je vaše mišljenje o promjenjivosti osobina koje su važne u socijalnim interakcijama? Ako se bojite javno govoriti, mislite li da se to ikada može promijeniti ili ste uvjereni da je ta osobina „zacementirana“ duboko u vama?

U jednom su istraživanju na ovu temu adolescenti slušali predavanja o promjenjivosti onih crta ličnosti koje uvjetuju našu popularnost i prihvaćenost u društvu. Nakon toga su bili izloženi situacijama u kojima su morali pred skupinom ljudi održati govor ili rješavati matematičke jednadžbe. U usporedbi s drugom polovicom učenika koja nije slušala predavanja o promjenjivosti ljudske ličnosti, ovi su učenici izrazili niži osjećaj ugroženosti u situacijama procjene te su čak imali izmjerene niže razine kortizola (hormona stresa) te bolje kardiološke odgovore na stresnu situaciju.

Iako se samim procesom starenja često mijenjamo na bolje, ovi nam primjeri sugeriraju da promjena može biti, aktivna, svjesna i usmjerena. Biranjem onoga u što vjerujemo zaista pridonosimo tome da to i postanemo. I ne, nije riječ o magiji ili pozitivnom vibriranju svemira, već samo o čudesnoj isprepletenosti ljudskih misli, osjećaja i ponašanja.

Može li narcizam nekada biti i zdrav?

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!