Pitaj Borisa: Prigovor i okrivljavanje – sjeme razdora

krivnja, optuzba, ljutnja, kritika

Pitanje:

Radim u timu od šestero ljudi i smatram da im baš i nisam miljenica. Temperamentna sam i brzo planem, neću šutjeti pa znam malo i prigovarati i okrivljavati nekoga za nešto ako ga to ide. Smatram to opravdanim i da za to imam razloga. Otvorena sam i jasno kažem ako me nešto smeta ili muči. Mislim da sam u pravu i tražim samo malo razgovora, razumijevanja i uvažavanja, ali drugi to ne shvaćaju i zbog toga često zna dolaziti do sukoba. Svjesna sam ponekad da na ovaj način možda ništa ne postižem već se samo "ispušem", no kako to promijeniti?

Hvala na odgovoru,

Anita iz Rijeke

Odgovor prof. Borisa Blažinića:

Dva najveća izvora naših navika negativnog razmišljanja su prigovaranje i okrivljavanje.  John Gordon je u svojoj knjizi  "Pravilo – nema prigovaranja" pisao o suočavanju s negativnostima koja su povezana s prigovaranjem. Istaknuo je da smo rođeni za prigovor. Još kao bebe smo plakali samo da bi dobili ono što želimo i svaki put je djelovalo. No, nažalost, i sada kao odrasli mnogi koriste prigovaranje kao odrastao oblik plakanja.

Ako imate čekić, sve vam se čini kao čavao. Ako imate prigovor i okrivljavanje, tada najčešće sve može izgledati kao problem i fokusirani ste na grešku. Prigovaranje, kao i okrivljavanje, sužava vaš fokus i drži vas koncentriranu na problem. Prigovaranje i okrivljavanje su oboje znaci nesigurnosti i prepuštanje osobne kontrole, a oboje koče naš potencijal za postizanje većeg uspjeha. Također koče odnose koji mogu biti produktivni i limitiraju našu sposobnost emocionalnog približavanja drugima jer znaju da kritiziramo njihovo ponašanje i stavove.

Prigovaranje ponekad ne možemo izbjeći, ali tada je bitno razlikovati konstruktivno od nekonstruktivnog prigovaranja. Tko bi primjerice bilo konstruktivno:

  • žaliti se u pravo vrijeme umjesto žaliti se onda kada vas nešto jako nervira
  • žaliti se nekome tko konkretno može nešto učiniti u vezi toga umjesto žaliti se bilo kome tko sluša
  • prvo sebe "pogledati" umjesto  "upirati" prstom
  • tražiti rješenje umjesto tražiti krivca i slično.

Žalite se kada za to postoji razlog, ali nemojte zaboraviti da treba cijeniti i dobre stvari također.

Shvatite da vi imate kontrolu nad svojim mislima, osjećajima, djelima i reakcijama.

Znajte da ste vi odgovorni za to što ste tu gdje se nalazite i za ono što jeste. Važno je biti sposoban odvojiti ono što je "realnost" od onoga što je uzrokovano jednostavno vašim uvjerenjima.  Sve što morate  biti svjesni jest da vaše razmišljanje može iskriviti događaj. Tada ćete se moći fokusirati na trenutnu situaciju bez da se bavite i dodatno "emocionalnom boli".

I kako je John Gordon rekao u svojoj knjizi: "Mi ne živimo naše živote temeljene na realnosti. Mi živimo naše živote temeljene na doživljaj realnosti".

 Prati nas na Viber Public Chatu!