Samopoštovanje ima puno više veze s razumom nego što mislite

Shutterstock 356410433

U posljednje se vrijeme mnogo govori o samopoštovanju. "Zavolite sebe", "10 načina kako da si postanete najbolji prijatelj" , "Zašto morate sami sebi biti na prvom mjestu?". Mnogo je sličnih naslova koji se svi bave istom temom. I dok je neupitno da je samopoštovanje vrlo važno za psihičku dobrobit pojedinca, postavlja se pitanje što je ono zapravo u svojoj srži.

Psiholog Nathaniel Branden među prvima je popularizirao pojam samopoštovanja i ponudio nešto drugačiji i dublji uvid u ovaj psihološki konstrukt od jednostavne krilatice ˝ljubav prema samom sebi˝.

Razum na pijedestalu

Branden je krenuo od postavke da su ljudi racionalna bića koja imaju kontrolu nad vlastitim odabirima i postupcima, ukratko nad vlastitim životom i smjerom kojim će ići. Branden je smatrao da ako osoba prihvati ovu odgovornost za samoga sebe i svoj život, onda pozitivno poimanje samoga sebe dolazi spontano. S druge, strane ako osoba bježi od ove odgovornosti, veća je vjerojatnost da će imati negativnu sliku o samome sebi. Za razliku od nekih drugih pristupa u sagledavanju čovjeka, koji naglašavaju primjerice moć koju nagoni imaju, ovakvo razmišljanje u prvi plan stavlja osobu – moć njenog uma i slobodu izbora. Nekome se može činiti hladnom, ali ova teorija samopoštovanja na pijedestal stavlja ljudski razum nasuprot emocija.

Prema ovakvom pogledu, ljudi koji imaju nisko samopoštovanje su osobe koje su pasivne, prepuštene svojim emocijama, koje odbijaju razmišljati o stvarima koje ih muče i donositi svjesne izbore koji su za njih najbolji.

Ne možemo poreći da su i emocije sastavni dio psihološkog svijeta svakoga od nas, ali one često mogu biti naši najveći neprijatelji. Jake emocije nas mogu dovesti do toga da se fiksiramo na neki dio situacije zbog kojeg uopće ne vidimo rješenje ili mogućnost promjene. Tako se ne kaže uzalud - ˝zaslijepljen bijesom˝.

Pobjeći od roditelja - prednosti samačkog života

Kontakt sa stvarnošću

Emocije koje su vrlo intenzivne, negativne i kojima se čovjek prepušta bez razmišljanja, često ne možemo na racionalnoj razini opravdati i razumjeti, a posljedica toga je da se čovjek može okrenuti prema sebi, početi tražiti krivca u vlastitoj osobi, što posljedično vodi do sniženog samopoštovanja. Da se vratimo na Brandena, njegova je filozofija da je sretan čovjek nužno racionalan čovjek. Ovo nipošto ne znači da je riječ o osobi koja živi bez imalo emocija, već samo da ne dopušta osjećajima da budu nadređeni njezinim mislima i postupcima, već je vlast u obrnutom smjeru.

Zašto su prve ljubavi često osuđene na propast?

Ljudi koji imaju visoko samopoštovanje su zapravo ljudi koji su u dobrom kontaktu sa stvarnošću. To nisu osobe čije postupke kontroliraju strahovi, sumnje, očekivanja.

Osobe visokog samopoštovanja ne žive kako bi udovoljile drugima, već se ravnaju prema sebi, tj. žive autentičnim životom.

Trening u teškim uvjetima

Ako još malo razmislimo o ideji da je visoko samopoštovanje povezano s racionalnim postupanjem, vlašću uma nad emocijama, onda nam je jasno zašto osobe koje svoj život upravljaju prema tuđim očekivanjima često imaju vrlo nisko samopoštovanje. Naime, ovakav je način života u svoj srži zapravo iracionalan – osoba postupa na način koji joj možda kratkoročno donosi odobravanje kod drugih, ali je dugoročno vodi u život koji je potpuno udaljen od samog sebe i koji je recept za nesreću. Da bi racionalizirala ovakvo samo-sabotirajuće ponašanje osoba mora pronalaziti niz opravdanja koja sve manje drže vodu, a frustracija se na kraju okreće prema samome sebi. Na kraju možemo zaključiti da je samopoštovanje zapravo izraz psihološke zrelosti i zato ono ne dolazi preko noći, nego se trenira na nizu teških situacija u kojima odbijamo ostati pasivni ili uplašeni, već svjesno donosimo prave odluke.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!