Kako stres povećava sklonost bolestima

zena-stres-posao-tuga1

Medicinska zajednica je sporo počela priznavati ulogu stresa u nastanku bolesti. Za to je odgovorna usmjerenost medicinskog poziva na tjelesnu razinu: Tjelesne bolesti stvaraju fizički uzroci i treba ih liječiti fizičkim intervencijama.

Ono što je nedostajalo istraživanjima jest određivanje fiziološkog mehanizma kojim emocionalna stanja pridonose nastanku bolesti. Ljudski živčani sustav je proizvod milijuna godina evolucije. Naš život u modernom društvu nerijetko traži od nas da sprječavamo reakciju borbe - bijega.

Zaustavi li vas policajac i napiše kaznu zbog brze vožnje ili vas šef omalovažava na poslu, tijelo vam nagonski reagira na prijetnju. Međutim, u takvim okolnostima ni borba ni bijeg nisu prikladne reakcije tako da ih vremenom potiskujemo. Tijekom života potiskujemo reakcije na stres.

Međutim, ako fiziološkoj reakciji ne dopustimo da odigra svoju ulogu tada dolazi do gomilanja negativnog učinka. To je kronični stres koji je ostao u tijelu i nije se mogao osloboditi.

Kronični stres igra značajnu ulogu u mnogim bolestima. Kronični stres dovodi do hormonalne neravnoteže. Ova neravnoteža izaziva visoki krvni tlak, često oštećuje bubrege. U konačnici stres izaziva slabljenje imunosnog sustava. Emocionalni stres može stvoriti uvjete pod kojim dolazi do pojave raka.

Postoji izreka da ljudi koji obole od raka "ne znaju ili ne mogu otpustiti". Što to znači?

Zadržavanje negativnih emocija u sebi, potisnuta ljutnja,bijes, razočarenje, ukratko, zadržavanje svega što ne možemo otpustiti od sebe. Što god nam se u životu događa moramo znati otpustiti.

Iz ove paradigme nastaju svjetski bestseleri, knjige koje govore o stavu prema otpuštanju… "Baš me briga", "J... mi se"... itd.

Načini na koje reagiramo na životne napetosti uglavnom su uobičajeni, odnosno njima upravljaju naša nesvjesna uvjerenja o tome tko smo, tko bismo "trebali" biti, kakav je svijet i drugi ljudi te kakvi bi oni trebali biti. Ti obrasci ponašanja oblikuju cjelovito usmjerenje ili stav prema životu.

Sve je više dokaza kako različiti stavovi prema životu mogu biti povezani s određenim bolestima.

Postoje istraživanja koja govore kako među oboljelima od raka postoje velike osobne sličnosti.

Od svih uzroka bilo kojeg oblika raka neurotični su uzroci najsnažniji. Od najsnažnijih među njima UMNA UZNEMIRENOST je najčešći uzrok, ISCRPLJUJUĆI RAD I NEIMAŠTINA su na sljedećem mjestu.

To su izravni poticajni uzroci koji izazivaju tešku sklonost razvoju ostalih uzroka. Mentalno oboljeli i "ludi ljudi" skoro nikada ne dobivaju rak.

Jedno od najboljih istraživanja emocionalnih stanja i raka objavljeno je u knjizi "psihološko istraživanje raka" koju je 1926. godine napisala dr. Evans, Jungova psihoanalitičarka, s predgovorom samog C.G. Junga (i sam sam školovan na institutu C.G. Jung).

Dr. Evans je zaključila kako su prije nastanka bolesti mnogi pacijenti izgubili važan emocionalni odnos. Takve je pacijente vidjela kao ljude koji su cijeli svoj identitet uložili u jedan jedini predmet ili ulogu (osobu, posao, dom), umjesto da razvijaju vlastitu individualnost. O toj povezanosti pišem i u kolumnama "Tajne naše podsvijesti" u rubrici "Budi sretan".

Kad bi nešto ugrozilo predmet ili ulog, ili bi oni nestali, takvi pacijenti bili bi prepušteni sami sebi s vrlo malo mogućnosti da riješe bilo kakav problem.

RAK JE SIMPTOM NERAZRIJEŠENIH PROBLEMA U NAŠEM ŽIVOTU.

Jedno od temeljnih značajki takvih pacijenata je POTISNUTO OČAJANJE. Ti pojedinci nisu u stanju drugima pokazati svoje osjećaje povrijeđenosti, bijesa i neprijateljstva. Ljude oboljele od raka drugi često smatraju neuobičajeno DOBRIM LJUDIMA i o njima govore "tako je dobar i krasan čovjek"...

Kvaliteta dobroćudnosti, dobrote tih ljudi zapravo je znak da u sebe nisu imali dovoljno povjerenja, kao ni nade. Sedamdeset šest posto svih ljudi oboljelih od raka imaju zajednički temeljnu emocionalnu životnu priču.

Postoji još jedan element, da su oboljeli od raka skloni osjećajima beznađa i bespomoćnosti čak i prije nego što se razbole. To je osjećaj beznadne frustracije u pogledu unutarnjih sukoba za koje nisu mogli pronaći rješenje. To toga sukoba dolazi otprilike šest mjeseci prije dijagnosticiranja raka. Istraživanja su potvrdila da mnogi oboljeli od raka žele u okolini izgledati dobro.

Istraživanja su pokazala kako je glavna razlika između "teških" pušača koji dobiju rak i onih koji ga ne dobiju u tome što oboljeli od raka nemaju dovoljno "snažan odušak za oslobađanje od emocija".

Sljedeći tjedan: kako ponovno ozdraviti?

 

VICTUS - life menagement center, Zagreb, 091-333-9999, ili na mail : kalaposv@gmail.com ili putem portala www.ordinacija.hr.

 Prati nas na Viber Public Chatu!