Liječenje prijeloma i krivog sraštavanja palčane kosti (2. dio)

palac, super

Kirurško liječenje rezervirano je za nestabilne prijelome i prijelome sa značajnijim pomakom koštanih ulomaka.

Prijelom se može operacijski sanirati pločicom i vijcima, Kirschnerovim žicama, vanjskim fiksatorom ili kombinacijom navedenog. U posljednje vrijeme postoji trend operacijskog liječenja prijeloma koje, prema pravilima struke, nije potrebno operacijski liječiti. Takvom pristupu daju prednost ozljeđenici koji ne žele „dugotrajnu“ imobilizaciju, koji žele bolju krajnju funkciju šake i brži povratak svim aktivnostima. Najnoviji hibridni sustav unutarnjo-vanjske fiksacije MIROS (Minimal Invasive Reduction and Osteosynthesis System) omogućava takav pristup. Vrlo je jednostavan za upotrebu, a značajna prednost mu je mogućnost ambulantne primjene. Neophodna je upotreba RTG pojačivača, a zahvat se može raditi u regionalnoj (aksilarni blok ili intravenoznoj) ili čak lokalnoj anesteziji. Njegova važna prednost je mogućnost micanja ručnoga zgloba, odmah nakon operacije, tj. nakon prestanka djelovanja anestezije uz solidan stupanj upotrebljivosti šake za sve, osim za teške poslove.

Pristup liječenju mlađeg i aktivnog ozljeđenika treba biti kompleksniji nego u liječenju starijih osoba. Zbog bolesnikove različite potrebe funkcioniranja i relativno velikog broja značajno različitih metoda liječenja, potrebno je izabrati liječenje koje će dati optimalan rezultat uz primjenu što nižeg stupnja terapijske „agresivnosti“. Sama dob nije indikacija za određeno liječenje. Mnoge osobe starije životne dobi fizički su vrlo aktivne, te je stoga ispravnije indikaciju za liječenje postavljati prema stupnju tjelesne aktivnosti i ostalim potrebama.

Rehabilitacija ima jednaku važnost kao i primarno operacijsko ili neoperacijsko liječenje. Održavanje opsega pokreta prstiju i ručnog zgloba, vježbe snage, vježbe cirkulacije i drugi fizikalno-medicinski tretmani nužni su za potpuni povratak funkcionalnosti ruke. Elevirani položaj šake (držanje šake u povišenom položaju, iznad nivoa srca) značajno pomaže prevenciji Sudeckove distrofije, smanjenju otoka, venoznoj drenaži, bržem cijeljenju i smanjenju bolova.

Komplikacije mogu biti posljedica same ozljede ili posljedica liječenja. Akutne i rane komplikacije mogu biti: sindrom mišićnog odjeljka (tzv. compartment sindrom), infekcija, krvarenje, ozljeda mekih tkiva i drugo. Kasne posljedice mogu biti mnoge, i važno ih je poznavati kako bi se što ranije započelo s obradom i eventualnim daljnjim liječenjem, sve u cilju povećanja funkcije ručnog zgloba.

Refleksna simpatička distrofija (poznatija kao Sudeckov sindrom) posebno je važna rana komplikacija koja se u određenom stupnju javlja u svakog trećeg ozljeđenika. Dominantni simptom je bol uz otok, smanjenje pokretljivosti prstiju i ručnog zgloba, te smanjenje mišićne snage ruke.

Kompresiju nervus medijanusa i znatno rjeđe nervus ulnarisa važno je rano prepoznati. Kod sumnje na kompresiju potrebno je učiniti EMNG i ako se dokaže kompresijski sindrom, potrebno je, u što je kraće mogućem roku, operacijski otkloniti uzrok kompresije.

Nesraštavanje (pseudartroza) ili produženo koštano cijeljenje rjeđe je i nastaje samo nakon težih tipova prijeloma koji primarno nisu adekvatno liječeni.

Najznačajnija i najčešća komplikacija je cijeljenje prijeloma u krivom položaju. Javlja se u svim dobnim skupinama, ali mlađi bolesnici izrazito loše toleriraju sraštavanje u krivom položaju.

Ono dovodi do značajnog gubitka funkcije ručnog zgloba i šake, te rotacije podlaktice. Ukupno, ona dovodi do brojnih negativnih medicinsko-ekonomskih posljedica, kako za pojedinca, tako i za zajednicu.

Ukoliko su posljedica nadekvatnog primarnog liječenja (bolovi, otok, ograničenje kretnji i drugo) uočene dovoljno rano, ortopedsko liječenje u smislu popravka poremećenih anatomskih odnosa odgoditi će razvoj posttraumatske artroze ručnog zgloba. Operacijskim zahvatima (korektivnim osteotomijama palčane i/ili lakatne kosti) značajno se može unaprijediti funkcija ruke.

Prema stranoj literaturi, više od tri četvrtine ozljeđenika, nakon završenog liječenja prijeloma distalnog dijela palčane kosti, klinički i subjektivno su dobro. Na žalost, u Hrvatskoj postotak nezadovoljnih bolesnika znatno je viši, te mnogi od njih - posebno mlađi, trebaju naknadno operacijsko liječenje. Međutim, takvo naknadno liječenje ne dovodi do tako dobrog krajnjeg rezultata koji je moguće postići adekvatnim primarnim liječenjem.

Neadekvatnom dijagnostikom i primarnim liječenjem, kao i naknadnim saniranjem nastalih neželjenih posljedica, patološka stanja nepotrebno se pogoršavaju i kompliciraju, te prilikom obrade zahtijevaju kompleksniju i skuplju terapiju. Time se troškovi produženog liječenja, bolovanja i propuštena dobit, nepotrebno povećavaju.

Pozornost treba dati ranom prepoznavanju  lošeg rezultata primarnog liječenja (deformacija, rani razvoj refleksne simpatičke distrofije, zaostala bol, smanjenje opsega pokreta, smanjenje mišićne snage, subjektivno nezadovoljstvo bolesnika i drugo). Bolesnici s takvim simptomima trebaju se javiti u odgovarajuću ortopedsku ustanovu radi daljnjeg adekvatnog liječenja.

 

 

Autor teksta: prof.dr.sc. Ranko Bilić, dr.med., specijalist ortopedije

 Prati nas na Viber Public Chatu!