Glaukom je bolest propadanja vidnog živca, najčešće povezan sa povišenim očnim tlakom, a može dovesti do sužavanja vidnoga polja te posljedično trajnog gubitka vida tj. sljepoće.
Javlja se u svim dobnim skupinama, međutim najčešći je u starijoj životnoj dobi.
Ova bolest je izrazito opasna zato što je bezbolna i pacijenti ne primjećuju nikakve smetnje dok već nažalost nije kasno i vid je nepovratno oštećen. Stoga je važno da se već od četrdesete godine života ide na redovite oftalmološke preglede i to u cilju ranog otkrivanja glaukoma. Glaukom je i vodeći uzrok nepovratnog gubitka vida u svijetu, a oko 4,5 milijuna ljudi slijepo je zbog posljedica ove bolesti.
Procjenjuje se da će do 2020. godine broj oboljelih narasti na 11,2 milijuna. Glaukom se, upravo zbog nedostatka simptoma i spore progresije, naziva i „kradljivcem vida“ pa 50% bolesnika u razvijenim zemljama ne zna da boluje od glaukoma, dok se taj broj u nerazvijenim zemljama kreće oko 90%.
Pravodobnim otkrivanjem bolesti i kontinuiranim liječenjem, napredovanje bolesti može se zaustaviti, spasiti vid i zadržati kvaliteta života. Bitno ga je prepoznati, dati pravu terapiju i pratiti pacijenta na redovnim kontrolnim oftalmološkim pregledima.
Uzroci i rizični faktori
Glaukom je multifaktorijalna bolest na koju utječu mnogi uzroci, no jedan od najznačajnijih rizičnih faktora je povišeni očni tlak koji nastaje zbog poremećenog normalnog protoka tekućine kroz oko. Ostali faktori rizika jesu životna dob preko 45 godina, prisustvo glaukoma u obitelji, visoka kratkovidnost, pacijenti oboljeli od hipotireoze, dijabetesa, česta i dugotrajna terapija kortikosteroidima, rasna pripadnost, anatomska predispozicija ili već postojeća bolest oka (npr. trauma oka).
Što uzrokuje glaukom?
Povišeni očni tlak smatra se glavnim čimbenikom rizika za razvoj glaukoma. Normalne vrijednosti očnog tlaka kreću se u rasponu od 10 do 21 mmHg. Bitno je napomenuti da svako povišenje očnog tlaka ne znači nužno da osoba ima glaukom jer npr. osobe s okularnom hipertenzijom imaju vrijednosti očnog tlaka više od 21 mmHg bez vidljivih glaukomskih oštećenja vidnog živca ili promjena u vidnom polju, ali imaju nešto veći rizik za razvoj glaukomske bolesti. Promjene na očnom živcu i vidnom polju mogu nastati i kod normalnih i kod sniženih vrijednosti očnoga tlaka, tada govorimo o normotenzivnom i hipotenzivnom glaukomu. Glaukom je sindrom što znači da osim vrijednosti očnoga tlaka, moraju biti prisutne i promjene na očnom živcu i vidnom polju.
Simptomi koji upućuju na glaukom su:
- bol unutar ili iza očne jabučice, osjetljivost očne jabučice na pritisak,
- glavobolja,
- suzenje
- nelagoda u očima,
- u akutnim napadima glaukoma (koji je jako opasan) javlja se jaka bol i crvenilo oka, oslabljen vid, krugovi u boji (haloi oko izvora svjetla), glavobolja, mučnina i povraćanje.
Dijagnostika glaukoma
Da bi se dijagnosticirao glaukom, potreban je kompletan oftalmološki pregled koji uključuje:
- mjerenje očnog tlaka – tonometrija
- mjerenje debljine rožnice – pahimetrija
- pregled očnog kuta gdje se šarenica povezuje s rožnicom – gonioskopija
- testiranje vidnog polja – perimetrija
- OCT ili optička koherentna tomografija
Postoje razne metode mjerenja očnog tlaka, no najčešće se koriste:
- nekontaktna metoda – brza, bez kontakta sa rožnicom oka pacijenta koja služi za grubu procjenu vrijednosti očnog tlaka
- aplanacijska metoda – nakon lokalne anestezije kapima prislanja se sonda na rožnicu oka i mjeri vrijednost očnog tlaka
Ukoliko se izmjeri povišeni očni tlak, radi se pahimetrija – pretraga kojom mjerimo debljinu rožnice.
Gonioskopija je pregled kojim otkrivamo morfologiju očnog kuta, tj. je li on otvoren ili zatvoren te postoji li eventualna opstrukcija i smetnja u otjecanju očne vodice koja vodi povišenju intraokularnog tlaka.
Ispitivanje vidnog polja – kompjuterizirana perimetrija je pretraga kojom se dobiva uvid u centralni i periferni dio vidnog polja te moguće ispade u istom, a koji se javljaju kao prvi znak glaukomskog oštećenja. Tada se može detaljno očitati oblik, lokalizacija i veličina ispada koja je prisutna.
Humphrey-Zeiss kompjuterizirani aparat za perimetriju predstavlja zlatni standard u dijagnostici glaukoma u svijetu. Za uočavanje najranijih promjena na vidnom živcu, a prije funkcionalnih ispada u vidnom polju, koristi se mjerenje debljine živčanih vlakana oko vidnog živca pomoću specijalnog uređaja OCT-a – ovom pretragom dobivamo uvid u strukturno oštećenje oka.
Optička koherentna tomografija (OCT) je neinvazivna, nekontaktna dijagnostička metoda slojevitog snimanja mrežnice, vidnog živca i rožnice, a iznimno je važna u praćenju učinaka liječenja te napredovanja promjena na vidnom živcu. Ispadi u vidnom polju javljaju se kad je već trećina živčanih vlaka oštećeno te je OCT dijagnostika nezamjenljiva u ranom otkrivanju glaukoma. Parametri koje OCT očitava su debljina i prikaz slojeva rožnice, definiranje komornog kuta prednjeg segmenta oka, debljina živčanih niti vidnog živca (RNFL) te izgled glave vidnog živca (PNO).
Liječenje glaukoma
Osnovu liječenja čini snižavanje očnog tlaka čime sprečavamo daljnje oštećenje vidnog živca i propadanje vidnog polja. S obzirom na stupanj oštećenja, pozitivnu obiteljsku anamnezu, visinu očnog tlaka i dob za svakog pacijenta se određuje ciljni tlak. Konzervativno liječenje uključuje korištenje kapi za snižavanje očnog tlaka. Ukoliko se ne uspije dovoljno spustiti očni tlak, često se dodaje još jedan lijek ili kombinacija lijekova u jednoj bočici. Kirurško liječenje odnosno filtracijske operacije glaukoma rade se kod teških slučajeva koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju.
