Prema bihevioralnim teorijama u psihologiji, modifikacija ponašanja se postiže putem nagrada i kazni, pri čemu postoje dvije vrste kazni – kažnjavanje zadavanjem neugodnih aktivnosti (npr. davanje dodatnih obveza u kućanskim poslovima) i kažnjavanje uklanjanjem ugodnih aktivnosti (npr. zabrana izlazaka ili igranja računalnih igara).
Iako moderna pedagogija potencira modifikaciju ponašanja primarno ili čak isključivo putem nagrađivanja, ostaje činjenica da roditelji u nagrađivanju često griješe, kao i u kažnjavanju, pa kazne često budu ili prestroge ili preblage, a nagrade prevelike.
Psihologinja otkriva kako u 5., 6., 7. i 8. razredu pripremati dijete za srednju školu
Dosljednost je važna
Djetetu bi i kod nagrađivanja i kod kažnjavanja trebalo biti jasno za koje točno ponašanje ga se nagrađuje ili kažnjava, te bi to trebalo odgovarati intenzitetu ponašanja (primjerice, ako se roditelj jednako naljuti – što je također kazna – kad dijete slaže za ocjenu, udari mlađeg brata i ne pospremi igračke, dijete neće uspjeti naučiti koji od tih prekršaja je veći, a koji manji).
Također, roditelji su skloni previše sniziti kriterije za nagrađivanje (npr. „Samo nemoj pasti razred, i dobit ćeš laptop“), biti nedosljedni kod kažnjavanja, ukidati kaznu bez da je dijete to zapravo zaslužilo (npr. zabrana izlazaka zbog loših ocjena, koja se ukine nakon dva dana jer je dijete namolilo roditelja da ga ipak pusti družiti se s prijateljima, iako jedinice nisu ispravljene)…
Djeca i slobodne aktivnosti – koliko je previše?
Kod nagrađivanja i kažnjavanja zapravo vrijede ista pravila
I nagrade i kazne trebaju biti:
- dosljedne (odnosno, treba se znati točno koje ponašanje ima koju posljedicu),
- pravovremene (nagrada ili kazna treba slijediti neposredno nakon ponašanja, ne za nekoliko dana),
- stupnjevane (treba biti jasno što je veći prekršaj koji zaslužuje veću kaznu, odnosno što je veća zasluga koja zaslužuje veću nagradu)
- primjerene (nikako ne primjenjivati fizičko kažnjavanje, te ne pretjerivati s nagradama poput ranije spomenutog laptopa).
Bitno je imati na umu da su i roditeljska pohvala, osmijeh i zajedničko provođenje vremena također nagrade, te da su ljutnja i razočaranje roditelja kazna jednako kao i zabrana izlazaka.
Savjeti za roditelje prvašića – ne uspoređujte dijete s drugima i ne očekujte petice
Ivana Delač, prof. psih. i dipl. psih. s dugogodišnjim iskustvom rada u osnovnim i srednjoj školi
Foto: Shutterstock
