Iako znamo da opasnost nije stvarna, mozak i tijelo reagiraju na zastrašujuće prizore. Adrenalin i osjećaj sigurnosti objašnjavaju zašto se hororima vraćamo, no takvi filmovi mogu utjecati i na san i mentalno zdravlje.
Malo koji filmski žanr izaziva toliko podijeljene reakcije kao horor. Dok jedni obožavaju napete priče, jezive prizore i neočekivane preokrete, drugi će radije ugasiti televizor ili promijeniti program čim glazba najavi da slijedi nešto zastrašujuće. Ipak, horor filmovi već desetljećima imaju vjernu publiku, a njihova privlačnost krije zanimljiv psihološki paradoks: zašto dobrovoljno gledamo sadržaj koji u nama izaziva strah?
Odgovor se dijelom nalazi u načinu na koji naš mozak reagira na opasnost. Strah je, naime, jedna od osnovnih emocija koja nam pomaže prepoznati prijetnju i zaštititi se. Kada osjetimo opasnost, tijelo aktivira reakciju poznatu kao „bori se ili bježi”, pripremajući nas za suočavanje s prijetnjom ili bijeg od nje.
Upravo se takva reakcija može pokrenuti i tijekom gledanja horor filma, iako svjesno znamo da se nalazimo na sigurnom.
Mozak zna da je riječ o filmu, ali tijelo reagira
Istraživanja neurokinematike, područja koje proučava kako gledanje filmova utječe na mozak, pokazala su da iznenadni zastrašujući prizori povećavaju aktivnost amigdale, dijela mozga odgovornog za prepoznavanje opasnosti i reagiranje na nju.
Važnu ulogu imaju i zvuk i glazba koji stvaraju napetost i iščekivanje. Ponekad je upravo ono što ne vidimo, nego samo naslućujemo, strašnije od izravno prikazane opasnosti. Psihološki horori i filmovi temeljeni na istinitim događajima često se doživljavaju posebno zastrašujućima jer prijetnja djeluje uvjerljivije.
Tijelo na takve podražaje reagira ubrzanim radom srca, napetošću mišića i pojačanom budnošću.
– Kada gledate horor film, srce vam ubrzano kuca, adrenalin se oslobađa, a pozornost postaje usmjerena, iako znate da ste kod kuće ili u kinu i da nema stvarne opasnosti – objašnjava Sally Winston, psihologinja i izvršna direktorica Instituta za anksiozne i stresne poremećaje u Marylandu.
Slično je vožnji na adrenalinskoj atrakciji u zabavnom parku: osjećamo strah, ali znamo da smo sigurni. Upravo nam ta svijest omogućuje uživanje u iskustvu koje bi u stvarnim okolnostima bilo neugodno.
Adrenalin i dopamin: tajna privlačnosti horora
Jedan od razloga zbog kojih volimo horore jest uzbuđenje koje osjećamo tijekom gledanja. Napetost, iznenadni šokovi i olakšanje kada opasnost prođe stvaraju svojevrsni emocionalni vrtuljak.
Kada strah prođe, a shvatimo da se ništa loše nije dogodilo, javlja se osjećaj olakšanja i uzbuđenja. Mozak pritom oslobađa dopamin, neurotransmiter povezan s osjećajem zadovoljstva, nagrade i motivacije. Kombinacija straha i ugode može pojačati našu budnost i stvoriti osjećaj zadovoljstva nakon što prebrodimo zastrašujući prizor.
Horori nas privlače i zbog napetosti, misterija i mogućnosti poistovjećivanja s likovima. Osim toga, često se bave temama poput smrti, nepoznatog i društvenih problema, zbog čega mogu biti bliski našim iskustvima.
Važno je i to što znamo da gledamo izmišljenu priču. Bez obzira na to koliko je prizor zastrašujući, svjesni smo da smo sigurni. Upravo ta razlika između doživljenog straha i stvarne sigurnosti omogućuje nam da u hororima uživamo.
Kada horori postaju prevelik stres?
Takvi filmovi nisu jednako ugodno iskustvo za sve. Strah i napetost potiču oslobađanje adrenalina, kortizola i noradrenalina, što dovodi do ubrzanog rada srca, napetosti mišića i pojačane budnosti.
Za većinu gledatelja riječ je o prolaznim reakcijama, no kod osjetljivijih osoba uznemirenost može potrajati i nakon završetka filma. Posebno bi trebale pripaziti osobe sklone tjeskobi jer kronična anksioznost može povećati osjetljivost na iznenadne podražaje.
Sally Winston takvu pojavu opisuje kao „strah od straha” – bojazan od tjelesnih senzacija i osjećaja koji prate anksioznu reakciju. Kod osjetljivijih osoba zastrašujući prizori mogu potaknuti neželjene misli, dodatno pojačati tjeskobu ili izazvati napadaj panike.
Horori mogu narušiti kvalitetu sna
Jedna od češćih posljedica gledanja zastrašujućih filmova jest otežano uspavljivanje. Povišena razina pobuđenosti može otežati opuštanje nakon završetka filma.
– Čak i osjećaj euforije koji neki ljudi doživljavaju nakon horora djeluje stimulirajuće, a ne opuštajuće. Stoga horori i trileri mogu otežati uspavljivanje čak i osobama koje uživaju u emocionalnom vrtuljku koji takvi filmovi pružaju – kaže dr. Pamela Rutledge, direktorica Centra za istraživanje medijske psihologije.
Problem mogu predstavljati i prizori koji nam se vraćaju u mislima ili se pojavljuju u snovima. Horori mogu potaknuti noćne more koje narušavaju kvalitetu sna. Istraživanja pokazuju da nedostatak sna otežava regulaciju emocija i može pojačati negativne osjećaje.
Ako nakon gledanja redovito teško zaspite ili vas uznemirujući prizori dugo progone, možda biste trebali preispitati izbor filmova.
Suočavanje sa strahovima u sigurnom okruženju
Horor filmovi ne moraju imati samo negativne učinke. Za neke gledatelje mogu biti prilika za suočavanje s vlastitim strahovima u sigurnim okolnostima.
– Ako se netko liječi zbog anksioznog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja, horor filmovi mogu pružiti korisnu priliku za suočavanje sa strahovima i razvijanje samopouzdanja. Osoba tako može shvatiti da doista može podnijeti neugodne osjećaje uznemirenosti i da oni nisu opasni – objašnjava Winston.
Ipak, to ne znači da su horor filmovi terapija za anksiozne poremećaje. O tome je li takav pristup prikladan za pojedinca potrebno razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Kako uživati u hororima bez nepotrebnog stresa?
Ako volite horore, ali primjećujete da vas neki prizori previše uznemiruju, nekoliko jednostavnih navika može pomoći:
- Odaberite podžanr koji vam odgovara. Ako vas krvavi prizori uznemiruju, pokušajte s psihološkim ili nadnaravnim hororima.
- Postavite vlastite granice. Nemojte se prisiljavati gledati sadržaj koji vam izaziva nelagodu samo zato što ga drugi žele gledati.
- Nemojte pretjerivati. Dugo gledanje filmova može narušiti san i pojačati tjeskobu.
- Napravite stanku. Ako vam neki prizor postane previše uznemirujući, zatvorite oči, nakratko izađite ili prekinite gledanje.
- Gledajte u društvu. Prisutnost drugih ljudi može pomoći da se osjećate sigurnije.
Ako primijetite da vas horori čine razdražljivima, pojačavaju tjeskobu ili vam remete san, možda je bolje odabrati sadržaj koji vas opušta.
Ono što je jednoj osobi zabavna doza adrenalina, drugoj može biti izvor dugotrajne nelagode. Zato je najvažnije poznavati vlastite granice i ne zaboraviti da gledanje filmova treba biti zabava, a ne izvor nepotrebnog stresa.
(Ordinacija.hr)
