Impetigo,je vrlo zarazna bakterijska infekcija kože koja najčešće pogađa djecu. Iako obično nije ozbiljna, ključno je prepoznati simptome na vrijeme i započeti liječenje kako bi se spriječilo širenje i moguće komplikacije.
Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se najviše javlja kod djece predškolske i školske dobi, između druge i pete godine života, no od nje mogu oboljeti i odrasli. Infekciju uzrokuju bakterije, najčešće Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) ili Streptococcus pyogenes (streptokok skupine A), ista bakterija koja uzrokuje i streptokoknu upalu grla. Ove bakterije mogu prodrijeti u kožu kroz postojeća oštećenja poput posjekotina, ogrebotina, uboda insekata ili područja zahvaćenih drugim stanjima poput ekcema, vodenih kozica ili kontaktnog dermatitisa. Grebanje nadražene kože čest je okidač koji bakterijama, inače bezopasno prisutnima na površini kože, omogućuje ulazak u tijelo i izazivanje infekcije. Iako se često razvija na oštećenoj koži, važno je napomenuti da se impetigo može pojaviti i na potpuno zdravoj koži.
Izrazito zarazan
Bolest je izuzetno zarazna i lako se širi u okruženjima gdje su djeca u bliskom kontaktu. Prijenos se događa izravnim dodirom sa zaraženom kožom ili kontaktom s kontaminiranim predmetima poput odjeće, posteljine, ručnika, igračaka ili sportske opreme. Zbog intenzivnog svrbeža koji često prati infekciju, djeca grebanjem mogu lako prenijeti bakterije s jednog dijela tijela na drugi, ali i na druge osobe. Infekcija je zarazna sve dok iz ranica curi tekućina, a prestaje biti zarazna 24 do 48 sati nakon početka antibiotske terapije ili kada se ranice potpuno osuše i prekriju krastom. Zbog opasnosti od prijenosa, zaražena djeca trebaju ostati kod kuće i izbjegavati kontakt s drugima, posebno s novorođenčadi za koju infekcija može biti vrlo opasna.
Simptomi impetiga obično se javljaju jedan do tri dana nakon izlaganja bakteriji, a klinička slika može varirati ovisno o vrsti. Najčešći oblik je ne-bulozni impetigo, koji započinje kao male crvene mrlje ili ranice, često oko nosa i usta. One se brzo razvijaju u mjehuriće (vezikule ili pustule) koji pucaju, ostavljajući vlažne, crvene lezije iz kojih curi tekućina. Ta se tekućina potom suši i stvara karakterističnu zlatnožutu ili medenožutu krastu, koja izgleda kao da je premazana medom ili smeđim šećerom. Rjeđi, bulozni impetigo, češći kod djece mlađe od dvije godine, uzrokuje veće, opuštene mjehuriće ispunjene bistrom, a kasnije mutnom tekućinom. Ovi mjehurići duže ostaju na koži prije pucanja. Najteži, ali i najrjeđi oblik je ektima, koja zahvaća dublje slojeve kože, uzrokujući bolne čireve koji mogu ostaviti ožiljke nakon zacjeljivanja. Uz kožne promjene, ponekad se mogu javiti i opći simptomi poput povišene temperature, natečenih limfnih čvorova i opće slabosti.
Dijagnoza impetiga najčešće se postavlja na temelju kliničkog pregleda i prepoznatljivog izgleda kožnih lezija. U nekim slučajevima, osobito ako je infekcija raširena, ponavlja se ili ne reagira na početno liječenje, liječnik može uzeti bris tekućine iz mjehurića. Uzorak se šalje na mikrobiološku analizu kako bi se točno utvrdila vrsta bakterije i njezina osjetljivost na antibiotike, što je važno zbog rastuće otpornosti. Za lokalizirane i blaže oblike obično se propisuju topikalni antibiotici u obliku kreme ili masti, poput mupirocina ili fusidinske kiseline, koji se nanose izravno na zahvaćena područja nekoliko puta dnevno tijekom pet do sedam dana. Ako je infekcija raširena, teška ili ako lokalna terapija ne daje rezultate, liječnik će propisati oralne antibiotike u obliku tableta ili sirupa, poput flukloksacilina ili amoksicilina, u trajanju od sedam do deset dana. Ključno je provesti terapiju do kraja, čak i ako se simptomi povuku ranije, kako bi se spriječio povratak infekcije i razvoj otpornosti bakterija.
Kako pravilno njegovati kožu i spriječiti širenje
Pravilna higijena i njega ključne su za zaustavljanje širenja infekcije i ubrzavanje oporavka. Zahvaćena područja treba nježno čistiti dva do tri puta dnevno kako bi se uklonile kraste. Nakon čišćenja, kožu treba pažljivo posušiti tapkanjem, koristeći svaki put čisti ručnik ili jednokratnu gazu, a zatim nanijeti antibiotsku kremu. Prekrivanje ranica vodootpornim, sterilnim zavojima ili gazom pomaže u sprječavanju širenja bakterija na druge dijelove tijela ili na druge osobe. Izuzetno je važno ne grebati zahvaćena područja jer to pogoršava stanje i potiče širenje. Održavanje noktiju kratkima i čistima može smanjiti štetu od nesvjesnog grebanja. Svi članovi kućanstva trebaju pojačati higijenske mjere, osobito pranje ruku, te izbjegavati dijeljenje osobnih predmeta poput ručnika, odjeće i posteljine, koje treba prati na visokim temperaturama.
Kada potražiti pomoć ?
Iako impetigo obično prolazi bez posljedica, neliječena ili neadekvatno liječena infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Najčešća komplikacija je celulitis, infekcija koja se širi u dublje slojeve kože i potkožnog tkiva, zahtijevajući intenzivnije liječenje. Rjeđe, ali opasnije komplikacije povezane sa streptokoknom infekcijom uključuju post-streptokokni glomerulonefritis, upalnu bolest bubrega koja se javlja nekoliko tjedana nakon infekcije, te reumatsku groznicu, koja može trajno oštetiti srce. U iznimno rijetkim slučajevima, bakterije mogu uzrokovati po život opasna stanja poput stafilokoknog sindroma oparene kože ili sindroma toksičnog šoka. Potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć ako se stanje ne počne poboljšavati unutar tri dana od početka terapije, ako se pojavi povišena temperatura ili ako koža oko ranica postane crvena, natečena, topla i bolna na dodir. Pravovremenom dijagnozom i pridržavanjem uputa o liječenju i higijeni, impetigo se uspješno liječi, a oporavak je brz i potpun. ( Ordinacija.hr )
