Endokrini disruptori povezuju se s reproduktivnim problemima, neurološkim poremećajima i dijabetesom, a stručnjaci upozoravaju da za mnoge od tih kemikalija nije poznata sigurna razina izloženosti.
Kemikalije koje se nalaze gotovo posvuda u suvremenom životu „globalna su i rastuća prijetnja“ ljudskom zdravlju i okolišu, upozorava važno izvješće temeljeno na više od desetljeća istraživanja.
Izvješće o „endokrinim disruptorima“ (EDC), koje su objavili Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), „konzervativno“ procjenjuje zdravstvene i ekološke troškove izloženosti tim kemikalijama na više od bilijun dolara godišnje.
– Znanstveni dokazi su jasni: endokrini disruptori su globalna i rastuća prijetnja zdravlju ljudi i okoliša – upozorava se u izvješću koje su sastavili međunarodni znanstvenici, a postojeći propisi ocjenjuju se kao „neujednačeni i nedostatni“.
Endokrini disruptori su kemikalije koje ometaju, oponašaju ili blokiraju hormone koji reguliraju razvoj i funkcioniranje naših organa. Nalaze se u svemu, od igračaka i kozmetike do građevinskog materijala i odjeće. Izvješće objavljeno u utorak prvi je takav sveobuhvatan pregled utjecaja endokrinih disruptora u posljednjih 14 godina i otkriva sve jasnije veze između njih i niza bolesti.
– Dokazi su toliko snažni da su u ovom trenutku neoborivi – rekla je Laura Vandenberg, suautorica izvješća i profesorica znanosti o zdravlju okoliša na Sveučilištu Massachusetts Amherst. U izvješću su analizirane tisuće istraživanja o kemikalijama poput bisfenola, ftalata i parabena.
Dokazi o povezanosti tih kemikalija i bolesti najsnažniji su za određena neurološka stanja i reproduktivne probleme, uključujući pad broja spermija. No sve je veća sigurnost da su endokrini disruptori povezani i s bolestima poput dijabetesa tipa 2 i astme, čija je učestalost globalno naglo porasla.
– Budući da se te promjene događaju brzo, malo je vjerojatno da se mogu objasniti prvenstveno genetičkim promjenama – navodi se u izvješću.

„Dovoljno zabrinjavajuće“
Znanstvenici su proučavali povezanost između izloženosti endokrinim disruptorima i zdravstvenih stanja, kao i mehanizme kojima ta izloženost može uzrokovati štetu. Nalazi se razlikuju, sa „snažnim dokazima“ o razvojnim i neurobihevioralnim učincima, dok se veze između endokrinih disruptora i kardiovaskularnih bolesti tek „počinju nazirati“.
Međutim, ukupni rizik je velik jer su te kemikalije sveprisutne i vjerojatno utječu na zdravlje već u vrlo malim količinama, rekla je Vandenberg. Među najugroženijima su radnici u kemijskoj industriji i industriji recikliranja, osobito u zemljama sa slabim propisima.
U istraživanju nevladine organizacije International Pollutants Elimination Network iz 2024. godine sudionicima su stavljene silikonske narukvice koje su upijale kemikalije.
Laboratorijska ispitivanja narukvica pokazala su da su radnici na plastičnom otpadu i u reciklaži u Tajlandu i Keniji bili izloženi više od 20 opasnih kemikalija, a čak su i ispitanici iz kontrolne skupine koji rade u uredima bili izloženi najmanje 11 kemikalija.
Identificirano je oko tisuću endokrinih disruptora, no stručnjaci kažu da mnoge kemikalije jednostavno nisu pravilno ispitane i njihovi učinci ostaju nepoznati.
Zabrinuti su i zbog „sinergijskih“ učinaka, odnosno načina na koji izloženost većem broju kemikalija istodobno može pojačati štetne posljedice za zdravlje.
– Poslovično “pitanje od milijun dolara“ jest koja razina izloženosti endokrinim disruptorima izaziva određeni zdravstveni učinak – rekao je Frederic Leusch, profesor toksikologije okoliša na australskom Sveučilištu Griffith, koji nije sudjelovao u izradi izvješća.
No čak i bez tog odgovora, Leusch smatra da je „opasnost dovoljno zabrinjavajuća da moramo poduzeti mjere kako bismo smanjili našu izloženost i izloženost našeg okoliša“.

„To plaši političare“
Mnoge su zemlje regulirale određene endokrine disruptore, često ciljajući bisfenol A, osobito u proizvodima za djecu. No regulatori nastoje utvrditi koje bi kemikalije trebalo regulirati i koja bi bila prihvatljiva razina izloženosti.
– To donekle plaši političare jer je riječ o tako složenom području. Imamo neke koji doista djeluju pri iznimno niskim koncentracijama – rekao je umirovljeni profesor kemije okoliša Ake Bergman, koji je radio na prethodnim izdanjima izvješća o endokrinim disruptorima 2002. i 2012. godine. Poput drugih stručnjaka, upozorio je da za većinu endokrinih disruptora ne postoji poznata sigurna razina izloženosti.
U priopćenju je industrijska udruga International Council of Chemical Associations pozvala na pristupe regulaciji „utemeljene na znanosti“ koji štite zdravlje i okoliš, „istodobno omogućujući društvu da ima koristi od proizvoda, tehnologija i inovacija koje su ključne za suvremeni život i održivi razvoj“.
Mnogi endokrini disruptori nalaze se u plastici, a stručnjaci navode da naftne kompanije povećavaju proizvodnju plastike kako pada potražnja za energijom iz fosilnih goriva.
– Moramo zaustaviti širenje proizvodnje plastike, smanjiti izloženost endokrinim disruptorima i zabraniti najgore tvari. Iako je uvijek potrebno više znanosti, ne treba nam više znanosti da bismo djelovali – rekla je Tracey Woodruff, suautorica izvješća i profesorica na Sveučilištu Stanford.
(Hina)




