Iščašenje čeljusti bolno je i alarmantno stanje koje se može dogoditi i tijekom najobičnijih aktivnosti. Riječ je o hitnom medicinskom slučaju u kojem donja čeljust ispada iz svog zglobnog ležišta, zbog čega je ključna brza i stručna intervencija.
Možda zvuči nevjerojatno, ali snažno zijevanje, glasan smijeh ili zagriz u prevelik sendvič mogu dovesti do iznenadne i vrlo bolne situacije, iščašenja čeljusti. Ovo stanje, stručno nazvano dislokacija temporomandibularnog zgloba (TMZ), događa se kada zglobna glava donje čeljusti (mandibule) iskoči iz svog ležišta u sljepoočnoj kosti lubanje. Temporomandibularni zglob jedan je od najkompleksnijih u tijelu, omogućujući pokrete otvaranja, zatvaranja i klizanja čeljusti. Kada dođe do iščašenja, koje može biti jednostrano ili obostrano, ligamenti i mišići koji podržavaju zglob ne mogu pravilno funkcionirati, što dovodi do “zaključavanja” čeljusti u otvorenom položaju.
Jaka bol i nemogućnost zatvaranja usta
Iščašena čeljust praćena je jakom boli, no najprepoznatljiviji simptom je nemogućnost potpunog zatvaranja usta. Zbog toga se mogu javiti i drugi neugodni znakovi poput pojačanog slinjenja, poteškoća s govorom koji postaje nerazgovijetan te nemogućnosti žvakanja. Lice može izgledati asimetrično, s čeljusti koja je vidljivo pomaknuta u stranu ili prema naprijed, stvarajući dojam iznenadnog otvorenog zagriza, gdje se gornji i donji zubi više ne poklapaju. U području ispred uha, gdje se zglob nalazi, često se može napipati udubljenje, odnosno prazan prostor na mjestu gdje bi trebala biti zglobna glava.
Lice može izgledati asimetrično, s čeljusti koja je vidljivo pomaknuta u stranu ili prema naprijed, stvarajući dojam iznenadnog otvorenog zagriza, gdje se gornji i donji zubi više ne poklapaju
Iako se često događa zbog bezazlenih, svakodnevnih radnji koje uključuju prekomjerno otvaranje usta, iščašenje može biti i posljedica traume, poput udarca u lice, pada ili prometne nesreće. Ponekad do njega dolazi i tijekom medicinskih ili stomatoloških zahvata, kao što su intubacija ili dugotrajni popravci zuba, pri kojima pacijent mora dugo držati usta širom otvorenima. Određene osobe imaju i veći rizik od iščašenja čeljusti. To uključuje pojedince s prirođenom prevelikom fleksibilnošću zglobova (hipermobilnost), što je karakteristika nekih sindroma vezivnog tkiva poput Ehlers-Danlosovog sindroma, kao i one koji su već ranije imali iščašenje, jer svaka nova dislokacija slabi zglobne ligamente i povećava rizik od ponavljanja.
Nestručnim rukovanjem možete uzrokovati dodatna oštećenja zglobne čahure, ligamenata, pa čak i prijelom. Što prije potražite liječničku pomoć, postupak namještanja bit će lakši i uspješniji.
Ključno je naglasiti da je iščašena čeljust hitno medicinsko stanje i nikada ne biste smjeli pokušavati sami vratiti čeljust na mjesto. Nestručnim rukovanjem možete uzrokovati dodatna oštećenja zglobne čahure, ligamenata, pa čak i prijelom. Što prije potražite liječničku pomoć, postupak namještanja bit će lakši i uspješniji. Dok čekate na prijevoz do hitne službe, možete si pomoći tako da rukom ili laganim povojem pridržavate čeljust kako biste smanjili bol i spriječili daljnje pomicanje. Na bolno područje također možete staviti hladan oblog kako biste ublažili oticanje.
Kako liječnici vraćaju čeljust na mjesto?
Postupak kojim se čeljust vraća u ispravan položaj naziva se manualna redukcija, a zanimljivo je da temelji ove tehnike potječu još od Hipokrata. Liječnik će prije samog zahvata pacijentu često dati lijekove protiv bolova, mišićni relaksans ili primijeniti lokalnu, a ponekad i opću anesteziju kako bi se opustili snažni žvačni mišići koji su u grču. Zatim, koristeći zaštićene palčeve koje postavlja na donje kutnjake unutar pacijentovih usta i prste kojima obuhvaća donji rub čeljusti izvana, liječnik primjenjuje kontrolirani pritisak prema dolje i natrag. Tim se pokretom zglobna glava oslobađa prepreke i vraća u svoje ležište, što je često popraćeno čujnim “klikom”. Ako je iščašenje staro ili se ponavlja, a manualna redukcija ne uspije, može biti potreban i kirurški zahvat kojim se zatežu zglobni ligamenti.
Oporavak i prevencija
Nakon uspješne redukcije slijedi period oporavka koji može potrajati i do šest tjedana, a ponekad i nekoliko mjeseci do potpunog cijeljenja. Liječnik će obično postaviti povoj oko glave i brade kako bi ograničio pokrete čeljusti. Preporučuje se mekana prehrana idućih nekoliko tjedana, kao i izbjegavanje širokog otvaranja usta. Potrebno je biti osobito oprezan pri zijevanju te poduprijeti čeljust rukom. Kako bi se spriječilo ponovno iščašenje, savjetuje se rezanje hrane na manje komade i izbjegavanje žvakaćih guma. Osobe sklone ovom problemu trebale bi o tome obavijestiti svog stomatologa kako bi se tijekom zahvata mogle raditi češće pauze. ( Ordinacija.hr )
