Oni ne “uskaču” – prisutni su od početka, aktivno sudjeluju u odgoju djece i svakodnevnim obavezama, mijenjajući ulogu muškarca u obitelji.
Više nije riječ o “pomaganju ženi” ni o “dadiljanju vlastitog djeteta” – suvremeni muškarci sve češće preuzimaju punu odgovornost za obiteljski život, od odgoja djece do svakodnevnih kućanskih obveza. Iako stereotipi još nisu potpuno nestali, promjene su vidljive i sve snažnije oblikuju novu sliku očinstva i partnerstva.
Pitanje uloge muškarca u obitelji danas je aktualnije nego ikad. U posljednjih nekoliko desetljeća dogodio se jasan pomak: od tradicionalnog modela u kojem je muškarac bio primarno financijski oslonac, prema ravnopravnijem sudjelovanju u svim aspektima obiteljskog života. No koliko je taj pomak zaista zaživio u praksi?
Između tradicije i stvarnosti
Predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Brodsko-posavske županije Zdenka Bošnjak ističe kako je društvo ipak napravilo važan iskorak.
– Željeli smo otvoriti ovu temu kako bismo razbili stereotipe iz prošlosti. Nekada je bilo uobičajeno da se žena prikazuje za štednjakom, a muškarac s novinama u ruci. Nažalost, takvih primjera ima i danas, ali društvo se doista promijenilo – kaže Bošnjak.
Dodaje kako su današnji muškarci sve više uključeni u obiteljski život – od odlazaka u vrtić i na radionice s djecom do aktivnog sudjelovanja u svakodnevnim obvezama. – Danas muškarci mogu koristiti rodiljni dopust i sve su više povezani sa svojom obitelji. Pripadnici mlađe generacije posebno dobro razumiju da su potrebni i kao očevi i kao partneri, pogotovo jer u većini obitelji rade oba roditelja – naglašava.
Ipak, borba za ravnopravnost spolova nije završena. – Ta borba je i dalje aktualna i trajat će još dugo, ali pomaci su vidljivi i neupitni – poručuje Bošnjak.
Da se promjene ne događaju samo na razini zakona i javnog diskursa, potvrđuje i iskustvo 31-godišnjeg Borne Brezičevića iz Slavonskog Broda, koji očinstvo doživljava kao ravnopravnu i neupitnu ulogu. – Nemam osjećaj da “dadiljam” svoje dijete. To je moje dijete. Istina, majka ga je rodila, ali ja sam jednako odgovoran i moram biti prisutan – kaže Brezičević.
Smatra kako je promjena terminologije važan korak prema promjeni svijesti. – Još uvijek često čujemo da muškarci “pomažu” ženama, ali vrijeme je da to prestanemo tako gledati. Roditeljstvo je zajednička odgovornost – ističe.
Promjene u dinamici obiteljskog života vidi i u vlastitom iskustvu. Kada je njegova supruga dobila posao i otišla na edukaciju u Njemačku, on je pet tjedana ostao sam s djetetom.
– Moja baka pitala je suprugu kako može ostaviti dijete. A nije ga ostavila – dijete je bilo s ocem. Taj primjer najbolje pokazuje koliko starije generacije teško prihvaćaju novu stvarnost – kaže.
Brezičević je koristio i rodiljni dopust, iako priznaje da je kao privatnik imao specifične okolnosti. Ipak, naglašava da je važno da muškarci koriste svoja prava i aktivno sudjeluju u odgoju djece.
– Roditelji zajedno stvaraju dinamiku obitelji. Nije lako ni majci ni ocu, ali zajedničkim angažmanom sve je moguće – zaključuje.
Nova definicija muškosti
Da promjene nisu samo individualne, nego i sustavne, potvrđuje i Sanja Poljak Tolić iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Prema njezinim riječima, suvremena praksa jasno pokazuje koliko je važno ravnopravno roditeljstvo.
– Danas znamo da uloga oca ne podrazumijeva samo financijsku sigurnost, nego i emocionalnu prisutnost, postavljanje granica, igru i svakodnevnu brigu o djetetu – objašnjava.
Uspoređujući situaciju s onom od prije deset godina, ističe veliki pomak. – Prije su djeca uglavnom živjela s majkama, dok su očevi imali povremene kontakte. Danas sve više očeva aktivno traži zajedničku roditeljsku skrb i žele biti ravnopravno uključeni – kaže.
Posebno naglašava porast modela “tjedan – tjedan”, u kojem roditelji ravnomjerno dijele brigu o djetetu. – Prema istraživanjima, omjer je nekada bio oko 90:10 u korist majki, dok je danas približno 60:40. To je velika promjena u relativno kratkom vremenu – ističe.
Iako su u početku postojale bojazni kako će takav model utjecati na djecu, praksa je pokazala pozitivne rezultate.
– Ako su odnosi među roditeljima stabilni i komunikacija usmjerena na dobrobit djeteta, nema većih poteškoća. Djeca zapravo dobivaju više – imaju aktivno prisutna oba roditelja, što pozitivno utječe na njihov emocionalni razvoj – objašnjava Poljak Tolić.
Naravno, izazovi i dalje postoje, osobito u slučajevima konfliktnih razvoda. No sve veći broj očeva pokazuje spremnost za preuzimanje odgovornosti i aktivno sudjelovanje u odgoju.
Sve ove promjene upućuju na dublju transformaciju društva – redefiniciju same muškosti. Biti otac danas znači puno više od osiguravanja egzistencije. To podrazumijeva prisutnost, emociju, angažman i ravnopravnost.
Iako su stereotipi još uvijek prisutni, osobito u svakodnevnom govoru i među starijim generacijama, nova generacija očeva sve ih uspješnije razbija. Oni ne “pomažu” – oni sudjeluju. Ne “uskaču” – oni su tu od početka. Upravo u toj promjeni leži ključ stabilnije i kvalitetnije obitelji. Jer ravnopravno roditeljstvo nije samo pitanje prava i obveza, nego i temelj zdravog odrastanja djece i partnerskih odnosa koji se temelje na međusobnom poštovanju.
A kako pokazuju i iskustva iz prakse, taj proces – iako još nedovršen – ide u smjeru koji je teško zaustaviti. U takvom kontekstu sve je jasnije da ravnopravno roditeljstvo nije trend, nego nužnost suvremenog života. Obitelji u kojima se odgovornost dijeli lakše se nose sa svakodnevnim pritiscima, a djeca odrastaju uz oba roditelja kao jednako važne oslonce.
(Vedran Balen)
