Gubitak zuba često pokreće lančanu reakciju koja dovodi do propadanja čeljusne kosti, čineći ugradnju implantata nemogućom. Rješenje je augmentacija, kojom se obnavlja izgubljeni volumen i stvara temelj za novi osmijeh.
Augmentacija zubne kosti kirurški je postupak povećanja volumena i gustoće čeljusti tamo gdje je kost postala pretanka. Riječ je o čestom zahvatu u pripremi za ugradnju dentalnih implantata, koji funkcionira poput skele; dodani materijal potiče tijelo da samo regenerira vlastito koštano tkivo. Glavni razlog za postupak je prirodni proces atrofije, odnosno povlačenja kosti koje započinje odmah nakon gubitka zuba. Bez zuba koji bi je stimulirao, čeljust gubi potpornu funkciju, a kost se stanjuje do točke kada više ne može sigurno držati implantat.
Koštani defekti
Do potrebe za nadogradnjom kosti ne dovodi samo vađenje zuba. Jedan od glavnih uzročnika je uznapredovala bolest desni, parodontitis. Ova kronična bakterijska infekcija tiho razara ne samo meko tkivo, već i kost koja drži zube, što vodi do njihovog klimanja. Sličan učinak ima i dugotrajno nošenje neadekvatnih proteza koje ubrzavaju resorpciju kosti. Fizičke traume čeljusti, kao i stanja poput osteoporoze, također mogu uzrokovati koštane defekte koji zahtijevaju kiruršku obnovu strukture i funkcije.
Na mjesto gdje nedostaje volumen postavlja se materijal za nadogradnju, najčešće u obliku granula. Preko njega se često postavlja posebna zaštitna membrana, čija je uloga da štiti graft i sprječava urastanje mekog tkiva.
Sam zahvat danas se smatra rutinskim i izvodi se pod lokalnom anestezijom, što ga čini bezbolnim. Kirurg napravi mali rez na desnima kako bi izložio kost te čisti područje. Na mjesto gdje nedostaje volumen postavlja se materijal za nadogradnju, najčešće u obliku granula. Preko njega se često postavlja posebna zaštitna membrana, čija je uloga da štiti graft i sprječava urastanje mekog tkiva. Na kraju se desni vraćaju u prvotni položaj i zatvaraju šavovima. Postupak, ovisno o složenosti, obično traje između jednog i dva sata.
“Zlatnim standardom” smatra se autograft, odnosno korištenje vlastite kosti pacijenta, najčešće s brade ili stražnjeg dijela čeljusti, jer ga tijelo najbolje prihvaća
Izbor materijala ključan je za uspjeh. “Zlatnim standardom” smatra se autograft, odnosno korištenje vlastite kosti pacijenta, najčešće s brade ili stražnjeg dijela čeljusti, jer ga tijelo najbolje prihvaća. Alternativa je alograft, ljudska kost dobivena od donora iz ovlaštene banke tkiva. Često se koristi i ksenograft, kost životinjskog podrijetla (najčešće goveđeg) koja služi kao biokompatibilna matrica. Posljednja opcija su aloplastični ili sintetički materijali koji kemijskim sastavom oponašaju ljudsku kost i potiču njezinu regeneraciju.
Procjena i planiranje zahvata
Nadogradnja kosti ipak nije uvijek potrebna. Odluku donosi specijalist na temelju detaljne analize, pri čemu je ključan alat 3D snimka čeljusti (CBCT), koja omogućuje precizno mjerenje visine, širine i gustoće kosti. Ponekad se manja nadogradnja može izvesti istovremeno s ugradnjom implantata, dok je kod većih defekata potrebno prvo obaviti augmentaciju i pričekati nekoliko mjeseci da kost zacijeli prije postavljanja samog implantata.
Oporavak i dugoročni rezultati
Oporavak ovisi o opsegu zahvata. Početno cijeljenje traje oko tjedan dana, no za potpunu integraciju presatka s kosti potrebno je od tri do devet mjeseci. U prvim danima normalna je pojava blage boli i otekline, što se kontrolira lijekovima i hladnim oblozima. Pacijenti mogu primijetiti i ispadanje sitnih čestica materijala, nalik zrncima pijeska, što je uobičajeno. Stopa uspješnosti je iznimno visoka, no na nju mogu negativno utjecati faktori poput pušenja. Jednom zarasla, nova kost može trajati doživotno, ali uz ključan uvjet: potrebno ju je opteretiti ugradnjom implantata unutar šest do dvanaest mjeseci kako bi se spriječilo njezino povlačenje. ( Ordinacija.hr )
