Cistoisosporijaza je crijevna bolest uzrokovana mikroskopskim parazitom koji se najčešće prenosi kontaminiranom hranom i vodom. Iako kod zdravih osoba može proći blago, za one s oslabljenim imunitetom predstavlja ozbiljnu prijetnju s teškim i dugotrajnim simptomima.
Cistoisosporijaza, ranije poznata kao izosporijaza, crijevna je infekcija koju uzrokuje parazit Cystoisospora belli. Ovaj mikroorganizam napada stanice tankog crijeva. Do zaraze dolazi fekalno-oralnim putem, gutanjem zaraznog oblika parazita (oocista) iz hrane ili vode zagađene ljudskim izmetom. Bolest je najraširenija u tropskim i suptropskim područjima, no zbog putovanja pojavljuje se i drugdje. Oociste izlučene stolicom nisu odmah zarazne; potrebno im je dan ili dva u vanjskom okruženju da sazriju, zbog čega je rizik od izravnog prijenosa s čovjeka na čovjeka manji.
Sve ovisi o imunitetu
Klinička slika ovisi o imunitetu zaražene osobe. Nakon inkubacije od otprilike tjedan dana, simptomi nastupaju naglo, a najdominantniji je iznenadni, vodenasti proljev bez krvi. Često ga prate grčevi u trbuhu, mučnina i gubitak apetita. Kod osoba sa zdravim imunitetom, bolest je uglavnom samoograničavajuća. No, za imunokompromitirane, osobito pacijente s HIV-om, cistoisosporijaza može postati kronična i iscrpljujuća. U takvim slučajevima, obilan proljev dovodi do teške dehidracije, malapsorpcije i značajnog gubitka tjelesne težine. Kod tih pacijenata, rijetko, parazit se može proširiti i izvan crijeva.
Kod osoba sa zdravim imunitetom, bolest je uglavnom samoograničavajuća. No, za imunokompromitirane, cistoisosporijaza može postati kronična i iscrpljujuća.
Postavljanje dijagnoze može biti složeno jer je izlučivanje parazita stolicom često povremeno. Potvrda infekcije temelji se na mikroskopskoj analizi uzoraka stolice. Zbog povremenog izlučivanja, često je potrebno analizirati tri ili više uzoraka. Laboratoriji se služe posebnim tehnikama bojenja, poput modificiranog acid-fast bojenja, koje oociste oboji u jarko crvenu boju. Također, oociste su autofluorescentne, pa svijetle pod UV svjetlom. Karakterističan, iako ne uvijek prisutan, nalaz u krvnoj slici je eozinofilija (povišen broj eozinofila), što je neuobičajeno za protozoalne infekcije. Novije PCR metode su osjetljivije, no nisu svugdje dostupne.Kod zdravih osoba bolest može proći uz nadoknadu tekućine radi sprječavanja dehidracije. No, kod pacijenata s težim ili dugotrajnim simptomima, a osobito kod imunokompromitiranih, nužna je primjena antibiotika.
Za imunokompromitirane pacijente rizik od ponovne pojave bolesti (recidiva) je visok, čak do 50 posto. Zbog toga se nakon liječenja akutne infekcije često uvodi dugotrajna sekundarna profilaksa
Prevencija se temelji na izbjegavanju kontaminirane hrane i vode, osobito tijekom putovanja. Preporučuju se opće higijenske mjere: temeljito pranje ruku, konzumacija vode iz sigurnih izvora te dobra termička obrada hrane. Za imunokompromitirane pacijente rizik od ponovne pojave bolesti (recidiva) je visok, čak do 50 posto. Zbog toga se nakon liječenja akutne infekcije često uvodi dugotrajna sekundarna profilaksa, najčešće nižim dozama trimetoprim-sulfametoksazola. Cilj je spriječiti povratak bolesti dok se imunološki status pacijenta ne oporavi.
( Ordinacija.hr )
