Fenomen poznat kao „The Hum” godinama zbunjuje znanstvenike. Novo istraživanje sugerira da bi kod mnogih ljudi mogao biti povezan s oblikom niskofrekventnog tinitusa.
Desetljećima ljudi diljem svijeta izvještavaju o neobičnom, stalnom pozadinskom zvuku koji opisuju kao duboko brujanje, zujanje ili niskofrekventnu tutnjavu – dok ga drugi u njihovoj okolini ne mogu čuti.
Taj fenomen, poznat kao “The Hum”, piše ScienceAlert, godinama se pojavljuje u raspravama o neriješenim misterijima, a bio je i predmet brojnih dokumentarnih istraživanja. Unatoč brojnim pokušajima objašnjenja, od industrijske buke do iznimno osjetljivog sluha, njegov izvor i dalje ostaje nejasan.
No novo znanstveno istraživanje upućuje na mogućnost da bi barem dio slučajeva mogao imati objašnjenje unutar samog slušnog sustava – i to u obliku dosad slabije prepoznatog niskofrekventnog tinitusa.
Uzrok možda nije iz vanjskog svijeta
Prema timu istraživača koji vodi slušni znanstvenik Bonifaz Baumann iz Njemačkog centra za poremećaje vrtoglavice i ravnoteže (DSGZ), dio prijava “Huma” mogao bi se objasniti subjektivnim, niskofrekventnim tinitusom. To ne znači da svi slučajevi imaju isti uzrok, ali rezultati sugeriraju da se izvor u mnogim situacijama nalazi unutar slušnog sustava, a ne u okolini.
– Na temelju naših rezultata, iako nismo isključili postojanje stvarnih vanjskih izvora zvuka, smatramo da je subjektivni tinitus u niskofrekventnom rasponu često uzrok percepcije niskofrekventnih pulsirajućih zvukova – pojašnjava neuroznanstvenik Markus Drexl iz DSGZ-a i Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju.
Fenomen koji se opisuje diljem svijeta
Prvi veći val prijava “Huma” zabilježen je 1970-ih godina u britanskom Bristolu, gdje su stanovnici prijavljivali stalni niskofrekventni zvuk oko 50 Hz. U narednim desetljećima slična su izvješća stizala iz različitih dijelova svijeta, uključujući Australiju, Novi Zeland te brojne lokacije u Sjevernoj Americi.
Osobe koje ga doživljavaju opisuju ga kao konstantan, dubok zvuk – najčešće kao brujanje ili nisku vibraciju. Zanimljivo je da ga ljudi u njihovoj blizini uglavnom ne čuju, a kod nekih se pojavljuje povremeno, primjerice noću u tišini spavaće sobe, dok ga u drugim okruženjima više nema.
Unatoč brojnim istraživanjima, jasan i univerzalan izvor nije pronađen. Neka su ispitivanja detektirala zvukove u okolišu, no oni nisu mogli objasniti percepciju koju prijavljuju pogođene osobe.
– Znamo da postoje ljudi koji mogu čuti niskofrekventne zvukove koji se mogu izmjeriti, čak i ako ih drugi ne čuju. ali teško je locirati izvore tih zvučnih valova jer je niskofrekventne zvukove vrlo zahtjevno precizno odrediti – ističe Drexl.
Istraživanje usmjereno na osobe koje čuju “Hum”
Umjesto traženja vanjskog izvora, znanstvenici su odlučili ispitati same osobe koje prijavljuju fenomen.
U studiju je uključeno 28 volontera koji su putem društvenih mreža prijavili iskustvo neobjašnjivih niskofrekventnih zvukova. Ispitivane su dvije glavne hipoteze.
Prva je bila da osobe koje čuju “Hum” imaju pojačanu osjetljivost na niske frekvencije. Druga je pretpostavljala da zvukovi možda nastaju unutar samog tijela, kao tzv. otoakustične emisije – prirodni, vrlo tihi zvukovi koje proizvode stanice unutarnjeg uha tijekom rada.
Što su testovi pokazali?
U prvom testu, standardnom ispitivanju sluha s fokusom na niskofrekventni raspon, većina ispitanika pokazala je prosječnu osjetljivost. Samo dvoje sudionika imalo je nešto izraženije rezultate. To sugerira da iznimno dobar sluh za niske frekvencije vjerojatno nije ključni uzrok u većini slučajeva “Huma”.
– Čak i uz mali uzorak, rezultati ne podržavaju hipotezu da većina osoba ima posebno razvijen sluh za niskofrekventne zvukove – navodi Drexl.
Drugi test odnosio se na mjerenje otoakustičnih emisija pomoću mikrofona umetnutih u ušni kanal. Ova metoda standardno se koristi za procjenu funkcije unutarnjeg uha. Ni u ovom slučaju nisu uočene nepravilnosti koje bi mogle objasniti percepciju zvuka.
Moguće objašnjenje: niskofrekventni tinitus
Nalazi upućuju na to da bi barem dio slučajeva “Huma” mogao biti subjektivno iskustvo bez vanjskog izvora zvuka. Takve trajne percepcije zvuka bez stvarnog vanjskog podražaja u medicini se nazivaju tinitus.
Iako se tinitus najčešće povezuje s visokim frekvencijama i klasičnim “zvonjenjem u ušima”, on se može pojaviti i u niskofrekventnom obliku.
Tinitus u niskofrekventnom spektru mogao bi, prema istraživačima, objasniti dio slučajeva “Huma”. Autori studije naglašavaju da to nije univerzalno objašnjenje, ali da bi moglo vrijediti za značajan broj prijava.
Što to znači za osobe koje čuju “Hum”?
Iako se ranije često tražio vanjski izvor – od industrijskih postrojenja do prometne buke – nova interpretacija otvara mogućnost da je riječ o neurološkom ili slušnom fenomenu. Važno je naglasiti da tinitus nije “umišljanje”, već stvarno neurološko iskustvo koje nastaje u slušnim putovima i moždanim centrima za obradu zvuka.
Uzroci tinitusa i dalje nisu u potpunosti razjašnjeni, a trenutno ne postoji univerzalni lijek. Međutim, postoje terapijski pristupi i metode koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma i lakšem nošenju s ovim stanjem. Ako se dio “Huma” zaista pokaže kao oblik niskofrekventnog tinitusa, to bi moglo omogućiti bolju dijagnostiku i pristup postojećim metodama liječenja koje se dosad nisu uvijek povezivale s ovim specifičnim doživljajem. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS One.
(Ordinacija.hr)
